Foreign Affairs: Zašto je Putin želio smrt šefa Wagnera?

U članku za Foreign Affairs, Tatjana Stanovaja, viša saradnica Carnegie Russia Euroazijskog centra, opisala je kako je kratkotrajna pobuna koju je predvodio Jevgenij Prigožin, šef Wagnerove privatne vojske, utjecala na režim u Kremlju.

Pobuna je bila “proizvod Putinovog nedjelovanja”, napisala je, a popustljivost koja je kasnije bila dopuštena Prigožinu učinila je da ruski predsjednik izgleda “manje moćno”.

U srijedu je Putin možda ipak dobio svoje: Prigožin je naveden među poginulima u privatnom avionu koji se srušio izvan Moskve. Izvršni urednik Foreign Affairsa Stuart Reid razgovarao je sa Stanovajom isti dan.

Na pitanje koliko je, prema do sada dostupnim informacijama, vjerovatno da je nesreća bila izazvana, ona je kazala kako imamo dobar razlog vjerovati da je Putin zainteresiran za takav ishod.

„Međutim, čak i da je to doista bila nesreća, ruske elite i visoki dužnosnici to će vidjeti kao čin odmazde. Kremlj i Putin lično će biti zainteresirani za raspirivanje takvih sumnji. Putin je Prigožina nazvao ‘izdajnikom’, tako da su mnogi konzervativci u ruskom političkom krugu bili šokirani koliko je Putin bio blag prema njemu nakon pobune. Prigožin je slobodno kružio između Bjelorusije i Rusije. Putin ga je dočekao u Kremlju. Dopustio mu je da živi svoj život kao da se ništa nije dogodilo. Danas oni koji su bili šokirani mogu reći: ‘Sada vidimo Putinovu logiku.’ Putin se ne čini slabim. Čini se kao da ponovno preuzima kontrolu“.

Dodala je kako je Putin u nekoliko navrata prethodnih godina rekao da izdajice moraju umrijeti. Rekao je da njihova smrt mora biti okrutna i da moraju patiti.

„Ali Prigožin nije klasični izdajica. Da, Putin je nakon pobune rekao da je to neko ko se usudio izazvati državu u trenutku kada je bila suočena s vanjskom agresijom. Ali Putin je također rekao da ljudi gube razum tokom rata. Njegov pristup prema Prigožinu bio je nešto mekši nego što bi bio prema nekome ko je namjerno izdao domovinu. Ali, na kraju, nisam stvarno vidjela kakvu je vrijednost Prigožin imao za Putina nakon pobune. Neki su ljudi sugerirali da je Prigožin imao neke kompromitirajuće stvari protiv Putina i da ga se zato Putin nije usudio riješiti. Bila sam skeptična prema tome. Pa kakvog je smisla bilo držati ga u blizini? Jedini razlog zašto bi Putin tolerirao Prigožina je taj što je imao neke vojne zasluge u Ukrajini i Siriji. Ali je li to doista bilo dovoljno da mu se oprosti? Prije onoga što se dogodilo Prigožinu, bila sam prilično sigurna da će Putin pronaći način da ga se riješi. Možda ne fizički: nisam bila sigurna da će Putin biti u redu s tim. Umjesto toga, mislila sam da će Ministarstvo vanjskih poslova, GRU, FSB, ko god, s vremenom pronaći način da oduzme Prigožinu sve što je imao.“, pojašnjava ona.

Kada je u pitanju korist koju će neki ljudi imati od uklanjanja Prigožina sa scene, ona kaže kako se tu radi o puno ljudi.

„Za one koji Prigožina smatraju prijetnjom državi, njegova smrt predstavlja pravdu. Za vojni štab, generalštab, silovite, sigurnosne službe, konzervativce, jastrebove – za sve one koji su vjerovali da je Prigožin otišao predaleko – to se trebalo dogoditi. Stoga ne mislim da će se Putin i Kremlj previše truditi uvjeriti javnost u suprotno.“

Bez većih reakcija

Sada se postavlja pitanje kako i gdje dalje ide grupa Wagner nakon smrti njenog lidera.

„Na ruskom Telegramu neki su ljudi sugerirali da je Prigožinovo ubistvo, ako nije bilo slučajno, prilično riskantan potez države. To bi moglo izazvati nezadovoljstvo, iritaciju i negativnu reakciju Prigožinovih pristalica. Po mom mišljenju, nećemo vidjeti nikakvu značajnu reakciju. Oni koji su bili simpatizirali Prigožina prije pobune bili su razočarani kada je odlučio izazvati državu. Vjerovali su da ne treba to raditi u takvim teškim vremenima. Vidjeli smo to u anketama: prije pobune Prigožin je stekao mnogo simpatija, ali nakon pobune to je propalo. Mnogi Rusi okrenuli su leđa Prigožinu jer su rekli: ‘Možete se boriti protiv korupcije u Ministarstvu odbrane, možete kritizirati vojsku na svom Telegram kanalu, ali ne možete ustati protiv države.’ Tako da zapravo ne očekujem ozbiljan preokret protiv Kremlja ili nečeg što je pro-Prigožin, pro-Wagner. Možda će biti nekih manjih epizoda, ali ništa veliko“, smatra Tatjana Stanovaja.

Stanovaja ne misli da će Prigožina njegove pristalice sada gledati kao mučenika, jer je bio ljutit čovjek s kojim nije bilo lako izaći na kraj.

„Mislim da nema pristalica koji će krenuti njegovim stopama i pokušati nastaviti njegove aktivnosti. Čak i oni koji su vjerovali Prigožinu, ono što mu se dogodilo doživjet će kao upozorenje svakome ko pokuša ponoviti ono što je on učinio. Ljudi će se uplašiti, pogotovo oni koji su do sada bili uz Prigožina. Zamislite samo: sigurno misle da su sljedeći.“

Kada su u pitanju Wagnerove aktivnosti u Ukrajini, ona misli da je to gotova priča.

„Wagner je sada smješten u Bjelorusiji, a njegove snage mogu nastaviti neke aktivnosti u Africi i Siriji. Ali vrata Ukrajine su zatvorena. Neki komandanti u Wagneru nadali su se da će ih za nekoliko mjeseci Putin nazvati i reći: ‘Oprostite, pogriješio sam u vezi s vama. Trebamo te. Molim te, vrati se’. To je bila pusta želja.“

Narednih dana, kada se prašina malo slegne, treba gledati kako ruska TV prati situaciju, mišljenja je ona.

„Ton kojim govore o Prigožinu i njegovoj ostavštini ukazat će na načine na koje Kremlj pokušava oblikovati javno mnijenje. Koju će historiju sačuvati, a koju će ponovno napisati s obzirom na ulogu Wagnera i Prigožina u ratu? Također bih pogledala kako se službena istraga razvija, pokušava li predstaviti neku prihvatljivu verziju događaja ili umanjuje važnost onoga što se dogodilo. Pratila bih i kako patriotski konzervativni tabor reagira na ovo što se dogodilo, na Telegram kanalima. Oni koji kritiziraju Ministarstvo odbrane, kako će reagirati? Hoćemo li vidjeti neki nivo emocionalne ogorčenosti zbog onoga što se dogodilo? Hoće li se ljutiti na Putina? Hoće li se osjećati izgubljeno? Bit će zanimljivo vidjeti kakvi su ti osjećaji i kako se Kremlj nosi s njima. Također, možemo pratiti objave običnih Rusa, smatraju li ono što se dogodilo važnim događajem i kako se prema tome odnose. I, naravno, morat ćemo pažljivo pratiti šta se događa s Wagnerom u Bjelorusiji“, zaključila je Tatjana Stanovaja.