Ispovijest i borba Sirijca koji je preživio ‘prisilni nestanak’

Piše: Priyanka Shankar

Na vrhuncu građanskog rata u Siriji, Ahmad Helmi, aktivista i borac za ljudska prava, postao je jedna od mnogih žrtava “prisilnog nestanka”.

Pod ovim pojmom se podrazumijevaju hapšenje, pritvaranje, otmica ili bilo koji drugi oblik lišavanja slobode koji provode državni službenici. Takva djela Ujedinjeni narodi smatraju zločinom protiv čovječnosti.

Helmi, koji trenutno živi u Holandiji i osnivač je Ta'afi, inicijative za podršku i zaštitu žrtava prisilnih nestanaka u Siriji, rekao je za Al Jazeeru da su ga 2012. na vratima njegovog fakulteta uhapsili agenti Sirijske tajne službe, a da mu nisu naveli razlog.

“Niko od mojih prijatelja i članova porodica nije znao gdje sam. Za svijet sam bio nestala osoba. Ali držan sam u zatvorima diljem Sirije i mučen”, kaže Helmi, dodajući da je postala uobičajena praksa službenika predsjednika Bashara al-Assada da hapse i muče ljude nakon što je građanski rat počeo 2011. godine.

Helmijeva majka počela je kampanju traženja svog sina, a potraga ju je na kraju dovela do zatvora u kojem je bio. Ali jedva da ga je mogla prepoznati.

“Od mučenja sam smršao 35 kilograma. Oči su mi bile crvene, a koža žuta. Mojoj je majci trebalo neko vrijeme da shvati ko sam ja”, kaže Helmi.

Potraga za nestalima

Na kraju je Helmijeva majka potrošila oko 30.000 dolara, veliki dio porodične ušteđevine, na advokate koji su osigurali njegovo oslobađanje 2015. godine.

Trenutno, više od 12 godina od početka sirijskog rata, oko 100.000 Sirijaca još uvijek se vodi kao nestalo.

Otkako je izašao iz zatvora, Helmi je nekoliko godina živio u Turskoj prije nego što se preselio u Holandiju.

Zajedno s drugim Sirijcima koji su preživjeli prisilni nestanak i rođacima onih koji se još vode kao nestali, pokušavao je podići svijest o ovom problemu.

“Važno je uspostaviti nezavisnu instituciju za pronalaženje nestalih osoba u Siriji i drugim ratnim zonama. Ono što smo doživjeli je zločin protiv čovječnosti, a naši počinitelji moraju odgovarati”, rekao je Helmi.

Dodao je da su u Evropi i drugim mjestima na Zapadu preživjeli dobili samo poruke solidarnosti od kojih su se “umorili” jer takve poruke ne nude dugoročno rješenje.

Nedostatak političke volje

“Odlučili smo uzeti stvari u svoje ruke. Proučili smo slučajeve prisilnih nestanaka u sukobima u drugim regijama, poput Argentine u Latinskoj Americi, i od njih naučili kako doći do rješenja”, kaže Helmi.

“Objavili smo studiju o našim istraživanjima u maju 2021. i predstavili je Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda”, rekao je Helmi, dodajući da ju je, također, podržao i generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

Također je razgovarao s evropskim diplomatama na marginama konferencije o Siriji u Briselu ovog mjeseca o razlici između prisilnih nestanaka u Siriji i sličnih slučajeva u Ukrajini.

“U Ukrajini postoji politička volja da se pronađu ljudi nestali zbog ruskog rata u zemlji. Ali Rusija, također, podržava sirijski rat i Assadovu vladu, a u Siriji nema političke volje da se pronađu nestali ljudi,” rekao je Helmi.

Guterres je u martu istaknuo da je “kriza nestalih osoba u Siriji porazna u svojoj veličini” i pozvao Generalnu skupštinu da uspostavi međunarodni mehanizam za rješavanje slučajeva prisilnih nestanaka u Siriji.

Očekuje se da će se glasanje o tom pitanju održati u sjedištu UN-a u New Yorku u četvrtak.