Foreign Policy: Zapad se sprema za raspad Rusije

Slab učinak Rusije na ukrajinskom ratištu i rastuće uvjerenje da nuklearnu prijetnju ruskog predsjednika Vladimira Putina ne treba uzeti zdravo za gotovo, ohrabrilo je zapadne analitičare i ruske disidente da javno pozovu na “dekolonizaciju” same Rusije.

Ovdje se misli na golemu Rusku Federaciju, nasljednicu SSSR-a, koja se sastoji od 83 federalne jedinice, uključujući 21 neslavensku republiku.

Komisija za sigurnost i saradnju u Evropi, nezavisna agencija američke vlade sa članovima iz Zastupničkog doma Kongresa, Senata i nekoliko ministarstava, objavila je da bi dekolonizacija Rusije trebala biti “moralni i strateški cilj”, piše Foreign Policy u tekstu kolumnistice iz Brisela Anchal Vohre.

Forum Slobodne nacije post-Rusije, koji se sastoji od političara i novinara u egzilu iz Rusije, održao je sastanak u Evropskom parlamentu u Briselu ranije ove godine i promovisao tri događaja u različitim američkim gradovima ovog mjeseca. Čak je objavio kartu raskomadane Rusije, podijeljene na 41 različitu zemlju, u postputinovskom svijetu, pod pretpostavkom da ruski lider izgubi u Ukrajini i bude svrgnut.

Ugrožen Putinov kult moćnika

Zapadni analitičari sve više guraju teoriju da se bliži raspad Rusije i da se Zapad ne samo mora pripremiti za bilo kakvo moguće preljevanje bilo kojeg građanskog rata koji bi mogao uslijediti, već i izvući korist iz toga tako što će namamiti resursima bogate nacije nasljednice u svoju sferu utjecaja.

Oni tvrde da je, kada se SSSR raspao 1991, Zapad bio zaslijepljen i nije uspio u potpunosti iskoristiti značajnu priliku. Sada mora osmisliti strategiju za okončanje ruske prijetnje jednom zauvijek, umjesto pružanja izlaza Putinu, piše autorica.

No, mnogi drugi krnju Rusiju vide kao veću prijetnju globalnom miru i sigurnosti, te upozoravaju da ona, čak i kada je vojno i ekonomski slabiji od Zapada, još uvijek posjeduje gotovo 6.000 nuklearnih bojevih glava, naoružanim trupama i velikim ogromnim resursima u rijetko naseljenim područjima koja graniče s Kinom.

Janusz Bugajski, viši saradnik u Fondaciji Jamestown, nedavno je napisao knjigu pod nazivom Propala država: Vodič kroz raspad Rusije (Failed State: A Guide to Russia’s Rupture). Tvrdi da su zapadne sankcije stisnule rusku ekonomiju i da postoji “nemir u brojnim regijama zbog njihovog sve manjeg budžeta”. On se zalaže protiv davanja sigurnosnih garancija Putinu.

Drugi koji se slažu s ovim razmišljanjem kažu da će Putinov poraz u Ukrajini uništiti njegov kult moćnika i razotkriti ga kao slabog vođu. Jednom kada elite u neslavenskim republikama osjete da Moskva nije niti dovoljno bogata da im napuni džepove, niti dovoljno vojno jaka da slomi njihovo neslaganje, one će ustati.

Sergej Sumlenny, direktor Centra European Resilience Initiative u Berlinu i bivši glavni urednik ruske televizije RBC-TV, rekao je da je Putin kontrolisao različite nacije kroz korupciju njihove elite i usađivanjem straha od sukoba u stilu Čečenije.

Godine 1991, nakon što se SSSR raspao, 14 ruskih nacija proglasilo je suverenitet. Krvava kampanja u Čečeniji nekoliko godina kasnije bila je osmišljena kako bi obeshrabrila i rasturila pokrete za nezavisnost, dok je Putinova izrazito centralizirana politika dovela navodno autonomne republike pod čvrstu kontrolu Moskve.

Nezadovoljstvo u udaljenim regijama

Ali rat u Ukrajini razotkrio je Putina kao razočaranog, slabašnog čovjeka koji nije vrijedan imidža koji je njegovao, ustvrdio je Sumlenny.

“Vidjeli su ga [u Rusiji] kao vođu koji može poraziti bilo koga, a Ukrajinu su smatrali toliko slabom da će biti poražena bez ikakvog napora”, rekao je Sumlenny za Foreign Policy.

“Ali sada svi, uključujući vladajuću elitu u republikama i regijama, vide da Moskva nema ni novca ni jake vojske.

“Ako ste šef mafije, najgora stvar koja vam se može dogoditi je da vaši podređeni odjednom shvate da niste tako jaki kao što tvrdite da jeste.”

U dijelovima Ruske Federacije godinama se čuje šapat nezadovoljstva i ogorčenja. Pet hiljada milja daleko od Moskve, hiljade u regiji Habarovsk na ruskom Dalekom istoku protestovalo je mjesecima 2020. protiv hapšenja njihovog guvernera pod lažnim optužbama. Rekli su da je Kremlj ukrao njihov glas kada je naredio hapšenje Sergeja Furgala, čovjeka kojeg su izabrali da ih vodi, i zamijenio ga marionetom.

Iste su se godine demonstranti u Republici Baškortostan bunili protiv iskopavanja vapnenca na brdima koja su smatrali svetim. Godina 2018. i 2019, ljudi iz regije Arhangelsk, oko 1.500 kilometara sjeverno od Moskve, blokirali su ceste i podigli šatore kako bi spriječili rusku vladu da koristi njihovu teritoriju kao odlagalište moskovskog smeća.

U Republici Tatarstan jača nacionalistički pokret zbog nametanja ruskog jezika i zabrane prelaska s ćirilice na latinicu, dok se Tatari bore za veću kulturnu autonomiju. Baškortostan je također protestovao kako bi zaštitio svoj lokalni jezik i koristio slogane poput “Nema jezika znači da nema naroda”.

U novije vrijeme, kada je Putin najavio djelomičnu mobilizaciju i regrutirao neproporcionalno velik broj vojnih obveznika iz siromašnijih regija, protesti su se rasplamsali u različitim dijelovima zemlje. Fondacija Slobodna Burjatija osnovana je kako bi pomogla rezervistima da izbjegnu regrutaciju u Republici Burjatiji, dok su Dagestan i Čečenska republika, čiji je čelnik Ramzan Kadirov obećao lojalnost Putinu, rekle da su već ispunile svoje vojne kvote.

Žene su izašle u gradu Jakutsku, u Republici Saha, i skandirale: “Neka naša djeca žive!”.

Anti-Putin ne znači i anti-Rusija

Stručnjaci navode proteste iz prošlosti kako bi ilustrirali da napetosti već dugo postoje u regiji. Neki vjeruju da će trenutni protesti protiv mobilizacije djelovati ujedinjujuće i potaknuti pokrete za nezavisnost širom ruskih republika. To bi mogao biti slučaj, ali do sada se čini da vjerovanje počiva više na nadi, a ne na konkretnim obavještajnim podacima ili dokazima o snažnim „podzemnim“ pokretima.

Na svaki argument zagovornika skorog ruskog raspada postoji više protuargumenata. Istina je da postoji informacijski vakuum koji Rusija namjerno održava, ali ipak, nedostatak informacija sam po sebi ne opravdava teoriju.

Stručnjaci ističu da se građani Rusije u autonomnim republikama mogu plašiti Putina, ali biti anti-Putin ne mora nužno značiti i anti-Rusija. Čak i za one države koje istinski žele napustiti okrilje Rusije, nema garancije da će ono što slijedi biti demokratsko ili prijateljski prema Zapadu. Stručnjaci strahuju da su mnoge regije na ruskom Dalekom istoku već nagnute prema Kini. Zatim, postoji zabrinutost zbog mogućih građanskih ratova i regionalnih diktatora koji bi se boritli za ruske nuklearne bombe.

Mihail Hodorkovski, bivši direktor naftne kompanije Yukos, a potom i politički zatvorenik u Rusiji, odbacio je opciju mirnog raspada Rusije i upozorio na regionalne ratove.

“Prvo, Rusija je povezana u jedinstven transportni i ekonomski mehanizam”, rekao je Hodorkovski.

Dodao je da većina regija bogatih resursima nema izlaz na more.

“Ovo stvara potencijalni sukob između regija koje imaju manje ljudi, ali goleme resurse, i onih koje imaju veliku populaciju i načine transporta resursa.”

Ove različite regije borile bi se oko granica i pokušale se za kontrolu nad nuklearnim oružjem, što je noćna mora za Zapad.

Hodorkovski je dodao da će novi diktator doći u Moskvu umjesto Putina kako bi povratio izgubljene teritorije.

“Hoće li se Zapad nositi sa 15 do 20 novih država koje međusobno ratuju i posjeduju nuklearno oružje i sredstva za njegovu dostavu?” upitao je.

“Hoće li se Zapad nositi s diktatorom koji će ponovno ujediniti zemlju, na zahtjev vojske i osiromašenog [ruskog] stanovništva?”.

Raspad ‘vrlo nevjerovatan’

Iako Kremlj optužuje Zapad za rutinsko raspirivanje problema unutar Rusije, razgovori o raspadu Rusije u zapadnim prijestolnicama mogli bi podići nacionalistički žar i natjerati Ruse da stanu uz Putina. Također bi ga mogli iskoristiti Putinovi krajnji desničari širom Europe za jačanje antiamerikanizma. Što je još gore, mogli bi hraniti mašineriju dezinformacija, te potaknuti teoretičare zavjere na internetu da grade paralelne narative.

Raspad Rusije je “vrlo nevjerovatan”, rekla je Joana Deus Pereira, viša naučna saradnica na Institutu Royal United Services.

Čak će i takve insinuacije na Zapadu povećati “Putinovu privlačnost”, te pojačati ruski nacionalizam.

“Nakon što se SSSR raspao, Rusima je rečeno da će biti bliže Evropi”, rekla je.

“To se nije dogodilo i povrijedilo je ruski ponos. U tom kontekstu, pogledajte prvi Putinov govor u kojem je rekao da će podići Rusiju s koljena, iz poniženja. Postoji ogromna podrška Putinu iz onoga što vidimo i pratimo, a svaki razgovor ili pokušaj da se Rusija podijeli samo će mu pomoći”, kaže Deus Pereira.

Štaviše, rekla je, neslavenske republike i regije zapravo ne žele raspad Rusije, već samo “priznanje svoje regije, vlastite zastave i više kulturne nezavisnosti unutar Ruske Federacije”, piše FP.

I oni koji vjeruju da je ruski kolaps neizbježan i oni koji upozoravaju na njega, slažu se u jednom: Ruska Federacija nikada nije uistinu bila federacija. Decentralizacija je ključ, kaže Hodorkovski. Kad god dođe vrijeme da Zapad ukine sankcije, mora pregovarati s vladom koja je dobila legitimitet od regija.

“To će prevagnuti vagu u smjeru federalizacije”, rekao je Hodorkovski.