Opozicija izabrala predsjedničkog kandidata, ne otpisujte Erdogana
Turska opozicija se okupila u proteklih nekoliko godina i postigla neke značajne pobjede, kao što su utrke za gradonačelnike Istanbula i Ankare 2019. godine.
Mnogi posmatrači smatraju da politička opozicija u Turskoj ima najbolje šanse da svrgne sa vlasti dugogodišnjeg premijera i predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na predsjedničkim izborima u maju.
Ekonomija je nekad bila jedan od Erdoganovih glavnih aduta, ali ona posljednjih godina stagnira, dok inflacija raste.
Opozicija – u svim svojim brojnim različitim oblicima, uključujući prebjege među Erdoganovim najbližim saveznicima – okupila se u proteklih nekoliko godina i postigla neke značajne pobjede, kao što su utrke za gradonačelnike Istanbula i Ankare 2019. godine.
Prošlomjesečni razorni potresi, u kojima je poginulo više od 45.000 ljudi u Turskoj, doveli su do pitanja o odgovornosti vlade i naizgled slabe primjene stambenih propisa za koje se vjeruje da su za posljedicu imali urušavanje toliko mnogo zgrada.
‘Kilicdaroglu nije najkarizmatičniji tip’
Ipak, događaji od prošle sedmice mogli bi objasniti neke od razloga zašto je opozicija zadala tako malo ozbiljnih udaraca Erdoganu i njegovoj Partiji pravde i razvoja (AKP) u dva desetljeća parlamentarnih i predsjedničkih izbora.
U početku se činilo da se šest opozicijskih stranaka složilo o svom kandidatu za predsjednika, odnosno čelnika Republikanske narodne partije (CHP) Kemala Kilicdaroglua.
Naravno, 74-godišnji ekonomist nije baš najkarizmatičniji tip, a svjedočio je izbornim gubicima stranke u prošlom desetljeću.
I da, kao pripadnik vjerske manjine Alevi, vjerovatno se neće svidjeti mnogim turskim nacionalistima.
Ipak, jedinstvena opozicija trebala bi mu dati barem šansu u borbi da prijeđe izborni cilj.
Ali, onda je Meral Aksener, čelnica glavnog opozicionog nacionalističkog bloka, odlučila da, zapravo, Kilicdaroglu nije dorastao tom poslu i javno objavila da bi gradonačelnici Istanbula i Ankare bili bolji izbor.
Vikend hitnih razgovora s opozicijom
Uslijedio je vikend hitnih razgovora s opozicijom, povratak Aksener za sto i – kriza je izbjegnuta – opozicija se ujedinila iza Kilicdaroglua – ponovo.
Je li igra Aksener oslabila Kilicdaroglua?
Ili je eventualna demonstracija javnog jedinstva ojačala opoziciju?
Zavisi koga pitate.
Ali, jedno je sigurno – nemojte još otpisivati Erdogana.