Gaziantep – od utočišta do mjesta razaranja

Potres koji je u ponedjeljak pogodio Tursku i Siriju vratio je užasna sjećanja i Sirijcima i Ukrajincima u Gaziantepu.

Kad je Kasem al-Abrash osjetio kako mu se tlo trese pod nogama, misli su mu se odmah vratile u rodni grad Idlib u sjevernoj Siriji.

Odatle je 2020. godine pobjegao spašavajući život u Gaziantep, preko granice u Turskoj.

Ali, u ponedjeljak ujutro, kao i milioni ljudi diljem južne Turske i sjeverne Sirije, Abrash se probudio zbog potresa magnitude 7,8 stepeni koji je pogodio širu regiju i ostavio smrt i razaranje za sobom.

“Pomislio sam: ‘O ne, zapravo bih trebao biti na sigurnom mjestu, u Turskoj'”, rekao je on.

Odmah je potrčao niz stepenice zgrade, jer su mu se dijelovi stana urušili.

‘Probudilo me isto drhtanje kreveta’

Njegove su misli odmah “otišle“ prema porodici i prijateljima koji su još uvijek u Siriji, gdje je potres također uništio nebrojene živote.

“U Siriji sam naučio upravljati ovakvim situacijama, ali nikada nisam očekivao da ću morati ponovo proživjeti tu traumu”, kazao je Abrash.

On nije jedini koji je stigao u Gaziantep tražeći utočište, samo da bi ga okrutno iznenadio potres u ponedjeljak.

Kad se 21-godišnja studentica prava Karina Horlach probudila u ranim jutarnjim satima u krevetu koji se jako tresao, misli su je vratile u vrijeme kad je bila u Ukrajini.

“Februar je, a prije tačno godinu dana probudilo me isto drhtanje kreveta”, rekla je ona za Al Jazeeru, s panikom u glasu.

“Ali, tada sam shvatila da nisam u Ukrajini. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim šta se događa.”

Horlah pohađa Erasmus studentski program u Gaziantepu.

Dobila je priliku pobjeći od rata u vlastitoj zemlji i smjestiti se kao privremena izbjeglica u navodno sigurnije okruženje.

Očajnički je tražila sigurnije sklonište

Nikada nije očekivala da će se probuditi posttraumatska sjećanja na rodni grad Harkiv u gradu koji ju je štitio posljednjih šest mjeseci.

“Mislila sam da ponovo doživljavam zračni napad. To mi je vratilo uspomene na dom”, kazala je Horlach.

Gaziantep, jedan od najvećih gradova južne Turske, ima populaciju od gotovo dva miliona ljudi, a između četvrtine i trećine njih su sirijske izbjeglice.

Pedesetogodišnja Sawsan Dahman živi u istoj zgradi kao i brash

Kad se počelo tresti, s porodicom od četvero djece istrčala je na ulicu.

Očajnički je tražila sigurnije sklonište dok su joj hladan zrak, kiša i snijeg udarali po licu.

Dahman je rekla da je odmah pomislila na veliku džamiju koja se nalazi u 100 Yil Parku, zelenoj zoni u blizini centra grada, gdje je zatekla lokalne turske ljude kako čekaju da pomognu.

Odmah je stupila u kontakt sa sirijskim kontaktima putem raznih WhatsApp grupa kako bi ih obavijestila o sigurnom skloništu.

Naknadni zemljotres potresao je džamiju

“Često, zbog jezičnih barijera, govornici arapskog jezika ovdje ostaju izvan u hitnim situacijama. Željela sam popuniti tu prazninu”, kazala je Dahman.

U samo nekoliko sati postala je referentna tačka za sirijsku zajednicu u Gaziantepu, kao i za žene bilo kojeg porijekla koje su se našle same.

Udovica Dahman se već morala sama brinuti za svoju djecu na putu od doma u Damasku do Turske.

Ali, dok je govorila iz zajedničke molitvene sobe u ranim poslijepodnevnim satima, snažan naknadni zemljotres potresao je džamiju.

S užasom u očima, Dahman je zgrabila svoju djecu, između 17 i 23 godine, i tada su je počela obuzimati sjećanja iz rata u Siriji.

Druge je neposredno sjećanje na raniji potres natjeralo na panično trčanje u svim smjerovima.

Minaret se zatresao, prijeteći da se sruši na gomilu.

‘Jedna minuta mi se činila kao 15’

Dijete je udario automobil, po kiši, a ljudi su se okupili kako bi pomogli djevojčici.

Usred očaja i lošeg vremena, ljudi su pronašli privremena zajednička skloništa gdje mogu, neki umotani u deke unutar improviziranih šatora na klupama u parku.

Drugi su se sklonili u kafiće – u nekoliko njih koji su se usudili otvoriti – sjedeći u krugovima oko električnih grijalica.

Grijući ruke oko grijalice, 24-godišnji student ekonomije Izzat Umman razmišljao je o šoku koji ga je probudio dok su mu knjige padale na glavu.

“Nisam znao šta se događa, samo sam istrčao na ulicu, vidjevši druge ljude kako trče. Ovdje nikada nismo doživjeli ovako nešto. Jedna minuta mi se činila kao 15”, kazao je.

Gaziantep, koji je već bio pogođen neuobičajeno lošim vremenskim uvjetima, nije bio spreman za takvu hitnu situaciju, dodao je.

“Došlo je tako neočekivano da smo još uvijek u šoku.”

‘Čini se da se historija ponovila’

Kako je dan odmicao, naknadni potresi nisu prestajali i došli su neočekivano, ostavljajući Gaziantep u stalnom strahu od sljedećeg potresa.

Traumatično iskustvo će još dugo potresati mnoge.

Mnogi su sada počeli bježati iz grada automobilima ili autobusima, dok je aerodrom zatvoren.

Obilazeći ruševine zgrada i ulica koje je znao napamet, Abrash je ugledao sliku koja mu je bila gorko poznata.

“Već smo se morali suočiti s traumatičnim iskustvima iz sirijskog sukoba. Sada, kada smo nekoliko kilometara od granice, čini se da se historija ponovila. I morat ćemo se suočiti s još jednom traumom.”