Egzodus Rusa u Gruziju: ‘Nisam topovsko meso’

Ako podmitite policiju, do Gruzije ćete doći za nekoliko sati i ispratit će vas do granice, rekao je jedan od Rusa koji bježe u susjednu zemlju.

Gotovo 50.000 Rusa pobjeglo je u Gruziju u prva četiri mjeseca rata (Reuters)

Nikita je do Gruzije putovao dva dana i jedan je od hiljada Rusa koji je želio izbjeći mobilizaciju u rat u Ukrajini.

Novi val ruskih emigranata koji pristiže u tu kavkasku zemlju čine vojno sposobni muškarci koji dolaze u kolonama automobila dugim dvadesetak kilometara, biciklima, a neki i pješače kilometrima do graničnog prelaza.

“Nemam izbora nego pobjeći iz Rusije”, rekao je Nikita za AFP stojeći sa gruzijske strane graničnog prelaza Kazbegi, koji se nalazi u uskom stjenovitom klancu.

“Zašto bih uopće morao ići u taj ludi rat?”, dodao je taj 23-godišnjak.

“Nisam topovsko meso. Nisam ubica”, naglasio je, prenosi Hina.

‘Putin nas uvlači u bratoubilački rat’

Kao i većina muškaraca koji su razgovarali s AFP-om, odbio je reći svoje prezime, u strahu od osvete.

Denis (38) je rekao: “Naš predsjednik [Vladimir Putin] želi nas sve uvući u bratoubilački rat, koji je proglasio potpuno nelegitimno.”

“Želim pobjeći”, kazao je uz kiseli osmijeh.

“Za mene ovo nije lijep odmor u Gruziji, ovo je emigracija.”

Aleksandar Sudakov, 32-godišnji menadžer, rekao je da je za njega “mobilizacija kap koja je prelila čašu”, nakon 20 godina života pod sve autoritarnijim Putinom.

“Ukrajinci su naša braća, ne razumijem kako bih mogao ići tamo ubijati ih ili biti ubijen.”

Kaže da je Gruzija glavna destinacija onima koji bježe pred mobilizacijom, jer Rusi mogu ući u zemlju i ostati do godinu bez vize.

Rekao je da će razmisliti o tome da zatraži azil u nekoj zemlji Evropske unije, kada mu se pridruže supruga i novorođeni sin, koje je ostavio u rodnom Sankt Peterburgu.

Priliv imigranata iz Rusije izazvao je podijeljene osjećaje u Gruziji, u kojoj su još svježa sjećanja na rusku invaziju 2008. godine.

Gruzija je, nakon petodnevnog rata, ostala podijeljena, s ruskim snagama stacioniranim u dvjema separatističkim regijama, koje je Kremlj priznao kao nezavisne, nakon što je dogovoren prekid vatre uz posredovanje EU-a.

Neobuzdana policijska korupcija

Gotovo 50.000 Rusa pobjeglo je u Gruziju u prva četiri mjeseca rata, objavio je u junu gruzijski ured za statistiku.

Rusija je napala Ukrajinu 24. februara.

Još ih je gotovo 40.000 u istom razdoblju pobjeglo u Armeniju, drugu popularnu destinaciju za koju Rusima ne trebaju vize.

Ruske vlasti u subotu su prvi put priznale da značajan broj ljudi napušta zemlju.

Lokalno ministarstvo unutrašnjih poslova u ruskoj regiji koja graniči s Gruzijom objavilo je da se na cesti stvorila kolona duga oko 2.300 automobila koji čekaju da dođu do granice.

Nikita je rekao da je za saobraćajnu gužvu kriva “neobuzdana korupcija”.

Vojno sposobni muškarci dolaze u kolonama automobila dugim dvadesetak kilometara, biciklima, a neki i pješače kilometrima do graničnog prijelaza (Reuters)

Kaže da policija periodno zaustavlja saobraćaj i umjetno stvara zastoj “kako bi iznudila novac od očajnih ljudi”.

“Sada treba do tri dana da se pređe 20 kilometara do gruzijske granice, ali ako policiju podmitite, tada je u pitanju samo nekoliko sati, ispratit će vas do granice”, rekao je, dodajući da zna da su neki ljudi platili stotine dolara.

Aleksandar je kazao da je platio policiji 1.200 dolara i opet mu je trebalo gotovo 30 sati da stigne do gruzijske granice.

‘Bit ću živ do marta’

Nikita kaževda je ovo samo početak masovnog egzodusa.

“Slijedit će milioni, niko ne želi ići u taj rat – čak ni oni Rusi koji su zatrovani vladinom propagandom i sviđa im se ideja da Rusija ponovo postane dominantna u postsovjetskom prostoru.”

Igor (32) je jedan od takvih.

“Ja sam domoljub, podržavam Putina i posebnu vojnu operaciju u Ukrajini”, rekao je taj 32-godišnji IT stručnjak.

“Ali, lično ne mogu ići u rat, jer jedini zarađujem u porodici i imam krvavu hipoteku.”

Rekao je da planira raditi “na daljinu” za rusku IT kompaniju iz Gruzije, ali će se morati vratiti u Rusiju kada mu za šest mjeseci istekne pasoš.

“Bit ću živ još šest mjeseci, do marta, to je sve što sigurno znam.”

Izvor: Agencije