Putinov poraz na dva fronta: Finska i Švedska idu u NATO

U Rusiji će se teško pronaći način da se objasni kako se počela ostvarivati najgora Putinova sigurnosna noćna mora.

Premijerke Švedske i Finske Magdalena Andersson i Sanna Marin: Kraj vojne nesvrstanosti (Reuters)

Ruski predsjednik Vladimir Putin suočava se sa sigurnosnom katastrofom.

U februaru, rekao je da je „specijalna operacija“ njegove zemlje u Ukrajini preventivni potez koji ima za cilj zaustaviti „beskrajno“ širenje NATO-a na bivšem ruskom terenu – Istočnoj Evropi i bivšem SSSR-u.

Kao rezultat agresije, upravo je to ono što će se desiti.

Finska i Švedska žele se priključiti 30-članoj vojnoj alijansi, u procesu koji bi mogao trajati do godine.

Kada budu tu, snage NATO-a bit će neposredno blizu finsko-ruske granice, koja se proteže na 1.340 kilometara šuma i jezera.

Na početku Hladnog rata 1949. godine, Sjevernoatlantski pakt imao je samo 12 članica, a nakon raspada SSSR-a 1991, pridružilo mu se jedanaest istočnoevropskih zemalja koje su nekada bili sovjetski sateliti i tri države koje su bile u sastavu SSSR-a.

Kremlj ekspanziju NATO-a vidi kao egzistencijalnu prijetnju, a poziv za njeno zaustavljanje bio je dio Putinove liste zahtijeva Zapadu uoči početka invazije.

‘Doveo NATO na naš kućni prag’

Najave iz Stockholma i Helsinkija predstavljaju dvostruki udarac Putinovoj reputaciji, i u Rusiji, i u inostranstvu.

„Ovo je poraz na dva fronta, i kod kuće, i van zemlje“, kaže Al Jazeeri Sergej Biziukin, publicist i opozicioni aktivist koji je pobjegao iz Rusije 2019. godine.

Samo nekoliko godina ranije, neke političke snage smatrale su NATO zastarjelim reliktom Hladnog rata.

Ne više, jer Evropa je – sa izuzetkom Mađarske, koja se smatra Putinovim prijateljem, i Srbije – shvatila opasnost novih ruskih ambicija i, kako neki kažu, nepoštovanja svjetskog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata.

U Rusiji, čak i najelokventnije ličnosti koje zastupaju stavove Kremlja, teško će pronaći način da objasne državnim televizijskim mrežama kako se počela ostvarivati najgora Putinova sigurnosna noćna mora.

Neki Rusi već su odgovorili na razvoj događaja koji će izmijeniti evropski sigurnosni pejsaž, ali ničim osim crnim humorom.

„Još jednom, počeo sam razmišljati o tome da je Putin njemački špijun. Niko nije učinio toliko mnogo da uništi Rusiju i dovede NATO na naš kućni prag“, rekao je sarkastično Konstantin, šef restorana u Sankt Petersburgu, koji nije želio reći svoje prezime.

Susjedi Švedske i Finske izbor tih zemalja smatraju nečim potpuno razumljivim i racionalnim, s obzirom na to koliko je nepredvidiv postao Putin.

Dvije zemlje jednostavno se nastoje zaštititi od starog neprijatelja, tvrdi Ivar Dale, viši politički savjetnik u Helsinškom komitetu Norveške.

„Nakon invazije na Ukrajinu, Putinova uvjeravanja su bezvrijedna“, rekao je Al Jazeeri.

„Sistematsko laganje je možda jedno vrijeme bilo korisna strategija, ali se ono vratilo tako što je u međunarodnim okvirima potpuno uništilo poziciju Rusije“.

Rusko osvajanje i otcjepljenje Finske

Prije tri stoljeća, Petar Veliki postao je prvi ruski car koji je krunisan za imperatora, ali tek nakon što je dobio razoran, 21 godinu dug rat protiv Švedske.

Pobjeda je Rusiju načinila punopravnom evropskom silom, a Petar Veliki je izgradio svoju novu prijestolnicu, Sankt Petersburg, na močvarnoj obali Baltika.

Od tada, Švedska nije vodila niti jedan rat, principijelno je ostajala van bilo kakvih vojnih ili diplomatskih alijansi.

Stoljeće kasnije, Rusija je Švedskoj oduzela Finsku.

Nakon Boljševičke revolucije 1917, Finska se otcijepila, ali je morala voditi krvav Zimski rat 1939. i 1940. godine, jer je sovjetski diktator Jozef Staljin nastojao povratiti kontrolu nad bivšom carskom provincijom.

Taj je rat bio toliko neočekivano katastrofalan po komunističku Moskvi da je utabao put invaziji nacističke Njemačke Adolfa Hitlera na SSSR 1941. godine.

Tokom Hladnog rata, obje nordijske zemlje nastojale su ne „dirati“ ruskog medvjeda i ostale su nesvrstane uprkos brojnim naporima da ih se uvede u NATO.

No, Švedskoj i Finskoj NATO nije stran, jer su članice Evropske unije i NATO-ovog Partnerstva za mir.

Nakon ruske aneksije Krima 2014, produbile su saradnju sa NATO-om, a Putinova invazija na Ukrajinu pogurala ih je ka odluci da zatraže puno pravno članstvo u Alijansi.

Obje zemlje u članstvu u NATO-u vide početak nove ere.

„Zaštićena Finska rođena je kao dio stabilne, jake i odgovorne nordijske regije”, rekao je u nedjelju finski predsjednik Sauli Niinisto.

„Najbolja stvar za sigurnost Švedske i švedskog naroda je pridruživanje NATO-u“, rekla je nekoliko sati kasnije švedska premijerka Magdalena Andersson.

„Vjerujemo da Švedska treba formalne sigurosne garancije koje dolaze uz članstvo u NATO-u“.

‘Inspiracija u herojskom otporu Ukrajine’

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg tvrdi da će članstvo tih zemalja dokazati da se „agresija ne isplati“.

Moskva je, pak, odgovorila, nizom prijetnji.

Zaustavila je isporuku struje Finskoj i obećala pojačanje nuklearnih snaga u regiji Baltika.

„Više ne može biti priče o nenuklearnom statutu Baltika. Mora se uspostaviti ravnoteža“, rekao je Dmitri Medvedev, koji je od 2008. i 2012. bio ruski predsjednik, a trenutno je zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije.

„Ovo je još jedna velika greška sa dalekosežnim posljedicama“, konstatovao je u ponedjeljak zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov.

U međuvremenu, osjećaji Ukrajinaca su negdje između „radosti i samopoštovanja“, tvrdi analiltičar iz Kijeva.

„Radost, jer će stvaranje ‘skandinavskog fronta’ gurnuti Rusiju u močvare Karelije [regije blizu finske granice] još dublje – i stoga će ih potisnuti s Baltika”, tvrdi Aleksej Kušč.

„A samopoštovanje jer je herojski otpor Ukrajine inspirirao NATO i stvorio mu koridor za proširenje na sjeveru“.

 

 

Izvor: Al Jazeera