Isporuka teškog naoružanja Kijevu velik logistički izazov

Slanje teškog naoružanja Ukrajini iz zemalja NATO-a logistički je izazov, na papiru doduše umjeren, ali bi, ako se sukob otegne, moglo postati sve teže jer su za njegovo korištenje potrebni obuka, municija i održavanje, rekli su stručnjaci, piše afp.

Slijedeći primjer Francuske, Velike Britanije, SAD-a i Češke, Njemačka je u utorak objavila da će Ukrajini poslati tenkove Gepard.

Pomoć, koju Kijev već dugo traži, šalje se dok ruska vojska polako napreduje u Donbasu, na istoku, i na jugu zemlje.

U tom kontekstu, slanje teškog naoružanja značajan je poticaj ukrajinskim snagama, rekao je Leo Peria-Peigne, s francuskog Instituta za međunarodne odnose (Ifri), prenijela je Hina.

To kratkoročno jačanje kapaciteta u ovoj fazi ima prevagu pred srednjoročnim logističkim faktorima koje ipak treba uzeti u obzir, dodao je.

Za sada se oni čine umjerenima. “Ukrajincima je bilo lako uzeti opremu sovjetskog ili ruskog porijekla jer su za to obučeni”, objasnio je francuski vojni izvor.

Kad je riječ o zapadnoj opremi, u obzir treba uzeti tri stvari: prva je obuka jer se opremom treba znati koristiti u tehničkom ali i taktičkom smislu jer se s nekom opremom mijenja taktika, rekao je izvor.

Francuski tenkovi Cezar su na primjer jednostavni za korištenje, no situacija je složenija kad je riječ o Gepardima za koje je potrebna obuka od nekoliko sedmica, rekao je vojni inženjer Marc Chassillan, stručnjak za tenkove i oklopna vozila.

Njemački tenkovi Marder ne bi s druge strane trebali biti problem.

Zapadnjaci ne misle slati opremu za koju treba višemjesečna obuka i velika logistička podrška kao što su američki tenkovi Abrams.

Drugo pitanje su opskrba municijom, ljudski resursi i održavanje opreme.

Logistika je složeno pitanje

Peria-Peigne misli da je logistika složeno pitanje, ali možda manje nego u nekim drugim zemljama koje nemaju industrijski potencijal kakav ima Ukrajina koja posjeduje infrastrukturu i znanje koji nisu zanemarivi kad je riječ o vojnim vozilima i teškoj industriji.

“Ako se saradnja između evropskih industrija i ukrajinske vojske bude odvijala bez zastoja, ne bi trebalo biti posebnih problema ni kad je riječ o održavanju”, rekao je.

Po mišljenju Carla Masale, stručnjaka za odbranu sa Univerziteta Bundeswehra u Muenchenu, pitanje održavanja ne treba odmah razmatrati. “Ako Ukrajinci mogu koristiti Mardere tri sedmice, to je bolje nego ništa”, rekao je za Deutsche Welle.

Ostaje teško pitanje municije koje bi u slučaju dugog trajanja sukoba moglo postati goruće.

“Ako se sukob otegne, rizik od manjka municije nije isključen, prije svega kad je riječ o topovima Cezar”, rekao je Jean-Pierre Maulny, zamjenik direktora Instituta za međunarodne i strateške odnose (Iris).

No Australija, Kanada i SAD najavile su slanje topničkih granata od 155 mm, istog kalibra kao i za Cezar.

To se pitanje postavlja i za Mardere koji ovise o streljivu koje se proizvodi u Švicarskoj. Ona je naime uložila veto na slanje švicarske municije preko Njemačke.

Postavlja se i pitanje kombiniranja te opreme, rekao je francuski izvor. “Kada u jednoj topničkoj jedinici imate opremu ruskog, američkog, njemačkog, itd. porijekla, teško je u isto vrijeme sa svime time upravljati”.

Kako god bilo, ako se borbe još više intenziviraju, obećana oprema mogla bi ubrzo biti nedovoljna.

Sadašnjim ritmom potrošnje ona ne bi potrajala više od mjesec i pol, smatra Chassillan.