Želi li Rusija stvoriti novu državu na istoku i jugu Ukrajine?

Piše: Fahim Sourani

Rusko-ukrajinski rat ulazi u treći mjesec, a nade da će se postići politički iskorak na ionako poljuljanoj liniji pregovora postaju sve bljeđe. To se jasno očitovalo u neuspjehu postizanja primirja povodom pravoslavnog praznika Vaskrsa, a zbog prirode sukoba i područja na kojima se odvijaju počela su se nametati pitanja hoće li Ukrajina ostati ista kao i prije posmatrano regionalno, društveno, demografski, pa čak i ekonomski.

Ozbiljnost ovih pitanja pojačava izjava general-bojnika Rustama Minnikhanova, komandanta Središnjeg vojnog okruga, kako je jedan od ciljeva druge faze specijalne operacije taj da ruska vojska preuzme punu kontrolu nad Donbasom i južnom Ukrajinom, s ciljem da se osigura kopneni koridor do poluotoka Krima, pored “utjecaja” na položaje koji su od vitalnog značaja za ukrajinsku ekonomiju.

Druga faza

Prema tome, čini se da je Moskva povećala svoj ulog u sukobu s Kijevom, ističući drugu fazu vojne operacije i cijenu koju ona nosi, a koja bi za susjednu državu mogla biti vrlo skupa. Nametanje potpune kontrole nad Donbasom i južnom Ukrajinom, te osiguranje kopnenog koridora do Krima, predstavljalo bi, ako se to dogodi, najveći udarac za teritorijalni integritet Ukrajine u povijesti.

U tom kontekstu, važno je istaknuti da izjave ruskog general-bojnika o drugoj fazi ruske vojne operacije sadrže i druge dimenzije, kada je rekao da je kontrola južne Ukrajine novi koridor za dolazak u Pridnjestrovlje (područje koje je bilo unutar Republike Moldavije prije nego što je proglasila jednostrano odcjepljenje od nje 1991. godine, a njen status je vrlo sličan statusu regije Donbas).

Presijecanje žile kucavice

Član Vijeća za međunacionalne odnose ruskog predsjedništva Bogdan Bezpalko negira da postoji plan za podjelu Ukrajine kroz preuzimanje kontrole nad njenim južnim i istočnim regijama.

No, istaknuo je, u televizijskom obraćanju, potrebu da Moskva nastavi provoditi specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini kako bi mogla doći do zapadnih granica ove zemlje, jer će samo tada Sjevernoatlantski savez (NATO) prestati opskrbljivati Kijev oružjem i vojnom tehnologijom.

Sirijski scenarij

Međutim, rezervni pukovnik Vitaliy Litovkin pojašnjava da se ofanziva ruskih oružanih snaga nastavlja duž linija fronta, ali da nije tako brza kako bi mnogi željeli, jer se temelji na “sirijskoj taktici” koja se provodi kroz “odsijecanje i uništavanje fortifikacija i kretanje naprijed”, a istovremeno se osigurava maksimalna razina sigurnosti osoblja i opreme prije ulaska u operacije rasparčavanja između ukrajinskih gradova i regija.

Litovkin je izjavio za Al Jazeeru da je regija Zaporožje u potpunosti pod kontrolom ruskih snaga, koje su djelomično ušle u regiju Dnjepropetrovsk. Nastavlja da je nakon potpune kontrole Donbasa moguće ići na istok, jugoistok i jug Ukrajine.

Prema njegovim riječima, na jugu su Mikolajv i Odesa, koji su s vojnog stajališta važniji od Kijeva. Prema tome, preuzimanje kontrole nad njima bi trebao biti prioritet, jer se tu nalaze baze NATO-a, pa bi kontrola nad dva grada predstavljala   lišavanje Alijanse i “kijevskog režima” njihovih “ključnih kapaciteta”.

Očekuje da ćemo u bliskoj budućnosti svjedočiti napredovanju ruskih snaga prema Mikolajvu, a ujedno i odsijecanju Odese, bez kopnenog napada, uz upotrebu projektila, artiljerije i avijacije.

Okupacija ili jačanje utjecaja?

S druge strane, direktor Međunarodnog centra za političke analize Denis Krkodinov smatra da se prijetnja “presijecanjem Ukrajine” može posmatrati u kontekstu privremenih političkih taktika, a ne strateških ciljeva.

Za Al Jazeeru dodaje da Rusija nema namjeru “okupirati Ukrajinu”, već da (Rusija) postane centar utjecaja, i zemlja o čijim će se interesima voditi računa u Washingtonu, Londonu i cijelom svijetu, te da je ono što se događa u Ukrajini dokaz da je Rusija spremna djelovati čvrsto i odlučno.

Krkodinov kontrolu nad Hersonom stavlja u kontekst toga da se Krimu osigura opskrba pitkom vodom, a ne da se “zgrabi” od Ukrajine, smatrajući to više ekonomskim nego vojnim postignućem.

No nije isključio da će se geografska mapa ukrajinske države promijeniti u poodmakloj fazi rata, pogotovo nakon što su srušeni svi mostovi između Rusije i Zapada, te imajući u vidu izostanak bilo kakvog kompromisa između dvaju polova oko ukrajinske krize.

Također nije isključio da će, kako je to opisao, ”ukrajinska drama” biti prvi korak ka stvaranju novih geopolitičkih ravnoteža koje bi utrle put formiranju novog međunarodnog poretka, u kojem bi Rusija garantirala da se, u najmanju ruku, vrati na granice iz doba Hladnog rata.