Saudijska Arabija i UAE: Uprkos previranju, geopolitički ciljevi ostaju čvrsti

Najznačajniji bliskoistočni savez između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije trenutno je na testu zbog ekonomskih aspiracija, međutim, obje strane i dalje dijele geopolitičke planove i programe.

Odnos između UAE-a i Saudijske Arabije zasnovan je ne samo na prijateljstvu njihovih vladara, već i na dugogodišnjem savezu, koji je preživio različite krize tokom godina, ali jedna konstantna tema oduvijek je sveprisutna.

Tradicionalno Saudijska Arabija i UAE dijele slične geopolitičke i vanjskopolitičke interese, kazala je za Al Jazeeru Yasmina Abouzzohour, gostujuća saradnica Instituta Brookings.

“Tokom ustanaka 2011. godine [Arapskog proljeća] nijedna država nije favorizirala revolucionarne pokrete širom regije. Također, doživljavaju Iran kao prijetnju tradicionalnom monarhizmu i sunitskim režimima u regiji te obje imaju napete odnose s Turskom“, kaže Abouzzohour.

Obje ove strane su ponekad usvajale malo ili umjereno različite stavove o raznim pitanjima, kao što su rat u Jemenu, rat u Siriji i normalizacija odnosa s Izraelom, rekla je ona.

Tokom proteklih godina, međutim, ovo partnerstvo se postepeno pretvorilo u takmičenje.

Nedavna prepirka u vezi nafte samo je konačni simptom tog puknuća, kaže Abouzzohour.

“Rijad je odlučio u februaru ove godine dodijeliti državne ugovore samo kompanijama sa sjedištem u kraljevstvu. To je osporilo ulogu Dubaija kao regionalnog finansijskog središta.“

‘Natječući se za investicije’

Neslaganja u vezi ekonomskih aspiracija vjerovatno će i dalje igrati ključnu ulogu u njihovim programima, kazala je Abouzzohour.

„Uzimajući u obzir njihove slične ekonomske ciljeve, Saudijska Arabija i UAE mogli bi se sukobiti dok pokušavaju učiniti svoje ekonomije raznovrsnijim, udaljivši se ugljikovodika tako što će razvijati slične sektore [kao što su turizam, finansijske usluge i tehnologiju], stoga se nadmečući za ekspertizu i investicije“.

„Ovakav razvoj obilježava značajnu promjenu, s obzirom da su saudijski de facto vladar Mohammad bin Salman (MBS) i vladar UAE-a Mohammed bin Zayed (MBZ) djelovali kao bliskoistočni novi liderski duo.

Uzrok trenutnog neslaganja, međutim, dublji je od puke ekonomije.

U protekle dvije godine, veza između MBS-a i MBZ-a sve više puca. Prvobitno su obojica otišla u rat protiv milicije Husa koju podržava Iran u Jemenu 2015, i lobirala su SAD protiv iranskog nuklearnog sporazuma.

Obojica su također uvela blokadu Kataru, kojeg su smatrali isuviše prijateljski raspoloženim prema Iranu, previše blagim prema palestinskom pokretu Hamas i previše bliskim Muslimanskoj braći.

UAE je prekinuo svoju borbu protiv pobunjenika Husa na sjeveru Jemena u ljeto 2019. i fokusirao se samo na podržavanje separatista na jugu. Postupivši tako, Abu Dhabi je u suštini napustio Saudijsku Arabiju, koja najviše strahuje od države Husa na njenoj južnoj granici.

„Iako su blisko sarađivali u mnogim predjelima kao što su Jemen, Sirija i Irak, nisu uvijek bili potpuno usklađeni. Dijelili su glavne vizije, ali kada je došlo do materijalizacije tih ideja, razlikovali su se“, kazao je Afshin Shahi, viši predavač bliskoistočne politike na Univerzitetu u Bradfordu.

U Jemenu se posebno vidjelo kako je brzo njihovo partnerstvo preraslo u konkurenciju kada je UAE izveo zračne napade protiv vladinih snaga na jugu Jemena kao podršku svojim separatističkim saveznicima na jugu, kazao je Shahi.

‘Partnerstvo u koje je mnogo uloženo’

U avgustu 2020. je UAE normalizirao odnose s Izraelom, u suštini potkopavši saudijsku mirovnu ponudu za bliskoistočni sukob – priznanje Izraela u zamjenu za palestinsku državu.

To što je UAE prihvatio Izraelce rezultat je dugog procesa koji je pažljvo osmišljen i kalibriran, Al Jazeeri je kazao James Worrall, vanredni profesor međunarodnih odnosa i bliskoistočnih studija.

Odnos koji se tako otvoreno pojavio bio je širokog obima i daleko od malodušnog „hladnog mira“ sa Egiptom i Jordanom, kazao je on.

„Ovo je strateško partnerstvo koje objema državama donosi mnogo tog i u koje je mnogo uloženo. Mnogo političkog kapitala je prokockano i stoga postoje male šanse da Saudijci nisu podrobno konsultovani.“

To što je UAE priznao Izrael i ostvario odnos s njim bez sumnje donosi brojne dobrobiti i za Rijad, kazao je Worrall.

Ipak, u novije vrijeme je saudijsko-emiraćanski raskol dodatno pogoršan kada je kraljevstvo odlučilo da će isključiti uvoz iz „slobodnih zona“ ili onih povezanih sa Izraelom, iz sporazuma o preferencijalnim taksama sa susjednim zaljevskim arapskim državama.

U suštini, Saudijci su promijenili svoje zakone – uzimajući u obzir njihovo nepriznavanje Izraela i nastavak bojkota izraesle robe – kako bi bili sigurni da roba koju proizvode izraelske kompanije u Emiratima ne profitira od sporazuma o preferencijalnim tarifama koje ovo kraljevstvo ima sa UAE-om, kazao je Worrall.

Rezon iza ovoga je očit.

„Bilo bi teško za Rijadov legitimitet u domovini da vidi poplavu proizvoda izraelskih kompanija na svojim policama“, kazao je on.

‘Povratak normi’

U pogledu ovih dešavanja, pitanje sada je kako će se odnos između ove dvije zaljevske sile razvijati geopolitički u regiji.

„Sada vidimo da je – a uistinu tako je već nekoliko godina u pogledu različitih prioriteta i pristupa unutar jemenskog rata – više na snazi povratak normi ne samo saudijsko-emiraćanskih odnosa, već i načina na koji zaljevske države komuniciraju uopćeno“, kazao je Worrall.

Sve države iz Zaljevskog vijeća za saradnju traže načine da upravljaju kompleksnim odnosima sa Rijadom i koriste različite alate da održe stepen nezavisnog djelovanja, primijetio je on.

„Saudijska Arabija je dominantan igrač, ali nijedna od pet drugih država članica GCC-a ne može priuštiti da Rijad bude isuviše dominantan i ohol. To nužnim čini strategije ograđivanja, udruživanja i balansiranja“, kazao je Worrall.

Iako događaji iz proteklih nekoliko sedmica – posebno u pogledu većeg javnog razjedinjavanja između UAE-a i Saudijske Arabije od tipičnog u kontekstu OPEC+ i specifičnih saudijskih poteza da se ospori dominacija UAE-a, posebno Dubaija kao regionalnog centra – nisu nepremostivi, to će uvijek biti izazov u Zaljevu zbog sličnosti različitih strategija i vizije dokumenata za ekonomsku diverzifikaciju i reformu.

Ključni razlozi za zabrinutost na obje strane – naime kako suzbiti Iran, suprotstaviti se utjecaju Muslimanske braće, nositi se sa „terorističkim“ prijetnjama, i sarađivati da se sačuva vladavina dinastija u regiji – „svi ostaju potpuno isti“, zaključio je Worrall.

Razilaženje u niz politika između Abu Dhabija i Rijada ima korijene i u međunarodnoj okolini – posebno u dolasku Bidenove administracije – i u evoluirajućoj dinamici unutar regije, koju različito vidi vođstvo u Rijadu i Abu Dhabiju, Al Jazeeri je rekao Gerd Nonneman, profesor međunarodnih odnosa i zaljevskih studija na Univerzitetu Georgetownu u Kataru.

Prije svega, Iran nema isti prioritet za obje strane, primijetio ne Nonneman.

„Iako i jedan i drugi ostaju nepovjerljivi prema iranskom režimu, Rijad je ocijenio da je i nužno i izvodivo pronaći modus vivendi sa Teheranom, dok je za Abu Dhabi najvažnija prijetnja uvijek dolazila od Muslimanske braće i onih koji su s njima udruženi ili ih podržavaju.“

Unutar UAE-a prisutan je stalni pritisak iz Dubaija protiv potpune antiiranske politike koja je preovladavala neko vrijeme, zasnovana na značajnim emiraćanskim komercijalnim interesima u trgovini sa Iranom, i velikoj iranskoj i zajednici s iranskim porijekom u Dubaiju, kazao je Nonneman.

‘Prisiljen da se prikloni’

Potom, tu je stalna nesigurnost glede zaljevskog susjeda Katara.

„Kada je u pitanju Katar, saudijska procjena je da je bojkot neuspjeh i da nije bio vrijedan nastavka pred američkim protivljenjem. MBZ je bio oštriji kada je u pitanju prilagođavanje stava ali je natjeran da se prikloni ostalima jer je bilo besmisleno da ostane jedini, posebno također uzimajući u obzir američko protivljenje“, kazao je Nonneman.

Posljednje, ali ništa manje važno, jemenski rat i UAE-ovo strateško ponovno usklađivanje također predstavlja značajan faktor.

„Razilaženje u politici u vezi Jemena, također, mnogo je starije od trenutnog djelimičnog neslaganja između Rijada i Abu Dhabija – s tim da je potonji prije izvjesnog vremena procijenio da vojna operacija u centru i na sjeveru propada i da se ne može dobiti. Odlučili su da efikasnije mogu oblikovati situaciju na jugu, bez velikog prisustva vojnika na terenu“, kazao je Nonneman.

Iako UAE jeste dodao elemente nesloge sa Saudijskom Arabijom, ova država nije suštinski promijenila stavove prema pitanjima Irana, Jemena ili Katara.

„Promjene u politici prema Iranu bile su uzrok, a ne simptom, sve većeg razilaženja između Rijada i Abu Dhabija. Saudijski pokušaji da postigne modus vivendi sa Iranom će se nastaviti, a i Abu Dhabi će nastaviti tražiti da postigne pragmatični sporazum sa Teheranom“, kazao je Nonneman.

Kada je u pitanju efekat trenutne nesloge na rat u Jemenu, Nonneman misli da se ni tu ništa neće značajno pomjeriti naprijed.

„Razilaženje između Rijada i Abu Dhabija na tom bojištu će ostati kakvo je uvijek i bilo.“

Što se tiče Katara, pitanje pomirenja neće se razlikovati od ranijeg razilaženja između Rijada i Abu Dhabija od početka 2021.

„Abu Dhabi će vjerovatno nastaviti odugovlačiti  i podbadati Katar, uključujući i preko medija i kroz lobističke kampanje, ali neće formalno ići suprotno sporazumu iz Al-Ule“, kazao je Nonneman.

Sada, kao i ranije, ostaje besmisleno i vjerovatno kontraproduktivno pokušati i ponovo uspostaviti elemente samostalnog bojkota [Katara].“