Četiri razloga zbog kojih su iranski izbori važni za Evropu

Piše: David Child

Ishod predsjedničkih izbora u Iranu, koji će biti održani u petak, mogao bi promijeniti političku razvnotežu snaga – i odnose Teherana sa saveznicima i suparnicima.

Konzervativnog kandidata Ebrahima Raisija većina vidi kao nasljednika Hassana Rouhanija, reformističkog predsjednika kojem završava drugi mandat.

Raisi, iranski šef pravosuđa, jedan je od pet tvrdolinijaša u utrci.

Dvoje niskorangiranih reformskih kandidata također su u utrci za predsjednički ured.

Pobjeda Raisija ili bilo kojeg drugog konzervativnog kandidata značila bi prekid programa reformi na čijem su čelu Rouhani i iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif od 2013. godine.

To bi, pak, moglo imati značajne posljedice na evropske sile željne angažiranja Teherana u nizu pitanja, među kojima je značajni nuklearni sporazum iz 2015. godina, kao i niz regionalnih sukoba i pritvaranje državljana koji imaju dvojno državljanstvo.

“Ishod izbora važan je za evropske zemlje”, kaže Eldar Mamedov, savjetnik za vanjsku politiku grupe socijalista i demokrata Evropskog parlamenta, za Al Jazeeru.

Govoreći u ličnom svojstvu, Mamedov predviđa da će pobjeda bilo kojeg od vodećih kandidata dovesti do “minimalističke faze” u odnosima između Evropske unije i Irana.

Ovo su četiri stvari koje treba uzeti u obzir:

Nuklearni sporazum

Evropske stranke nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, službeno poznatog kao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA), pokušale su obnoviti pakt nakon što su se u maju 2018. godine, odlukom tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, Sjedinjene Američke Države jednostrano povukle iz sporazuma.

Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i EU nastojale su ublažiti učinak ekonomskih sankcija ponovo primijenjenih na Teheran nakon izlaska Washingtona, no njihov uspjeh bio je ograničen.

U međuvremenu je Iran nastavio s nepridržavanjem sporazuma.

No, pokušaj američkog predsjednika Joe Bidena da oživi sporazum i da čak produži njegove uvjete potakao je nade evropskih potpisnika u obnovu sporazuma.

Teheran želi da Washington napravi prvi korak ukidanjem sankcija, a Iran se protivi proširenju početnog sporazuma, koji je ograničavao iranski nuklearni program u zamjenu za ukidanje sankcija.

Uprkos nesuglasicama, analitičari kažu da iranski izbori vjerovatno neće promijeniti politiku ka obnovi dogovora sklopljenim za vrijeme Rouhanijeve vladavine.

Šesta runda indirektnih američko-iranskih pregovora, čiji je cilj oživljavanje sporazuma, održana je u Beču tokom vikenda, a svih sedam predsjedničkih kandidata podržali su nastavak razgovora.

Ključno je i to što podršku pruža i iranski vrhovni čelnik, ajatolah Ali Khamenei, koji donosi odluke o vanjskoj i nuklearnoj politici zemlje.

“Ublažavanje sankcija nešto je što traži [iranski] sistem u cjelini”, rekla je za Al Jazeeru Sanam Vakil, zamjenica direktora Chatham Housea, koja je dio i bliskoistočnog programa ove organizacije.

Zatvorenici s dvojnim državljanstvom

Iran ne priznaje dvojno državljanstvo i ne postoje precizni podaci o broju osoba s državljanstvom evropskih država zatvorenih u toj zemlji.

Poznato je da je nekolicina pritvorena na osnovu lažnih optužbi i da ih Teheran koristi za pregovaranje u poslovima sa zapadnim silama.

Među njima su Nazanin Zaghari-Ratcliffe, Fariba Adelkhah i Kamren Ghaderi, koji su britansko-iranski, francusko-iranski i austrijsko-iranski državljani.

Ako Raisi ili bilo koji drugi konzervativni kandidat osvoji predsjedničku funkciju, evropske sile trebale bi biti “krajnje skeptične” prema namjerama Teherana u vezi s tim pojedincima – i pitanjima ljudskih prava – prema Mamedovu.

“Na osnovu dosadašnjeg iskustva, ne postoji povjerenje u njihovu dobroćudnost, niti spremnost za puštanje tih ljudi”, rekao je.

Vakil je rekla da je moguće da bi Teheran u slučaju konzervativnog predsjedništva mogao udvostručiti takva zadržavanja.

“Konzervativci, općenito, imaju konsenzus da su ove oštre taktike poluga za prednost u pregovorima”, rekla je. “A sa Zapadom se njihova preuzimanja odnose na to da su ovakve taktike važne i da je dobro da takve karte imaju u svojim rukavima.”

No, oboje analitičara također sugeriraju da je moguće da konzervativna predsjednička pobjeda poboljša sudbinu dvojnih državljana koji su zatvoreni te da smanji njihov broj.

Primijetili su da je privođenje dvojnih državjanja taktika koju konzervativne figure često koriste na ključnim mjestima, osim predsjedništva, kako bi potkopale Rouhanijev program reformi.

S obzirom na konzervativce za koje se očekuje da će kontrolirati državu nakon izbora, analitičari su sugerirali da će možda biti manje poticaja za takve poteze u narednim godinama – te više prostora za uključivanje s rivalskim snagama bez straha od domaćeg frakcionalizma koji podriva takve napore.

Konflikti

Rezultat izbora u petak može utjecati na opseg sukoba Irana i evropskih sila ili njihove saradnje u naporima da se okončaju sukobi u koje su uključeni.

Ukoliko, kako se očekuje, konzervativac osvoji predsjedničko mjesto, Teheran će možda pokušati pojačati pritisak na svoje regionalne rivale – Izrael, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate – i njihove evropske saveznike, pokazujući silu svojih posredničkih boraca u Siriji, Jemenu i Afganistanu.

I u Iraku bi pobjeda Raisija ili nekog drugog konzervativca mogla dovesti do novih napada na američke trupe, slabeći izglede za saradnju između Teherana i evropskih saveznika Washingtona.

“Raisi podržava iransku strategiju – napad je najbolja odbrana”, kaže Vakil. “Dakle, postoji zabrinutost da će Iran biti manje podložan kompromisima oko regionalnih pitanja.”

Rusija

Rezultati predsjedničkih izbora vjerovatno neće utjecati na savezništvo Irana s Rusijom, naročito ako uzmemo u obzir Khameneijevu kontrolu vanjske politike, kaže Vakil.

“Ne mislim da će se stvari promijeniti, na bolje ili na gore”, rekla je.

Međutim, Mamadov sugerira da bi konzervativizmom Iran mogao učvrstiti veze s Moskvom.

“Svakako su konzervativci otvoreniji za bliže veze s Rusijom” rekao je.

“Oni Rusiju vide kao protuzapadnu silu, baš kao i Kinu, i postoje nade da se Iran može pridružiti Rusiji i Kini u nekoj vrsti protuzapadne osovine.”

Takav bi potez mogao dovesti do daljnjeg zahlađenja u odnosima Teherana s ključnim evropskim silama poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke, s obzirom na napetosti između njih i Teherana oko niza pitanja.