Svetislav Pešić: Volio bih da mogu pomoći Bosni

Svetislav Pešić: Niko ne voli da ne pobijedi kada je blizu uspjeha, tako je to u sportu (EPA)

Doskorašnji trener košarkaša Barcelone Svetislav Pešić žali zbog poraza katalonskog tima u finalu play-offa španske Endesa ACB lige od Baskonije sa 67:69, u kojem je jedna lopta odlučila prvaka u ovoj zemlji. Proslavljeni stručnjak iz Srbije, koji je 28. augusta navršio 71 godinu, preuzeo je Barcelonu početkom februara 2018. godine te je, predvodeći je u drugom mandatu, bio uspješan.

Osvojio je dva trofeja španskog Kupa Kralja zaredom, 2018. i 2019. godine. Prošle godine izabran je za najboljeg trenera u Španiji. Za razliku od doigravanja u Njemačkoj, u kojem je prvak odlučen nakon dva trijumfa u seriji (Alba), Španija je dobila novog šampiona u šokantnoj i stresnoj završnici finala, koji je dobila Baskonia.

Vrhunac igračke karijere popularnog Karija bio je osvajanje titule evropskog prvaka sa sarajevskom Bosnom 1979. godine, s kojom je godinu prije osvojio duplu krunu (prvenstvo i kup) u Jugoslaviji. U istom klubu postao je kao trener prvak i pobjednik kupa (1983. i 1984. godine), da bi 1987. godine odveo jugoslovensku juniorsku reprezentaciju do titule svjetskog šampiona. Te godine postao je selektor Njemačke i vodio je do podviga osvajanjem zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 1993. godini u ovoj državi.

Ponovio je veliki uspjeh sa selekcijom tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) Jugoslavije, koju je doveo do evropskog zlata 2001. godine, sa šest pobjeda iz isto toliko susreta. Godinu dana kasnije sa SR Jugoslavijom je osvojio zlatnu medalju na Mundobasketu u SAD-u. Na putu do trona savladana je i domaća selekcija Amerike u četvrtfinalu te Argentina u nezaboravnom finalu, a preokretom koji je obilježio dramatični finiš meča.

U impresivnoj trenerskoj karijeri Pešić je bio osvajač Eurolige 2003. godine s Barcelonom, ostavivši dubok trag sa dvije titule i tri naslova pobjednika Kupa Španije. Najveći međunarodni uspjeh njemačke klupske košarke ostvario je s berlinskom Albom, osvojivši Kup “Radivoja Koraća” 1995. godine. Ukupno su mu pripala 22 trofeja u klupskoj i reprezentativnoj karijeri trenera.

  • Šta mislite o dugogodišnjoj agoniji nekadašnjeg evropskog prvaka Bosne Royala?

– Aktuelna situacija u klubu je dosta teška. Zanimljivo je da to nije od ove godine, već traje prilično dugo. Koliko vidim, ne poduzima se ništa konkretno. Iz ove perspektive, pošto nisam u Bosni i ne učestvujem u radu kluba, a pravo da kažem niko me i ne pita nikada ništa na tu temu, nezahvalno je pričati o tome. Osim što se slave rezultati Bosne iz prošlosti, ništa drugo se ne dešava. To je komplikovana situacija, a nemam uopšte nikakvih informacija izuzev onoga što pročitam iz medija.

Ne znam zašto je Bosna došla u takvu krizu i šta se sve desilo zadnjih desetak godina. Znam da je teška ekonomska situacija, mada mislim da je košarka nužna i potrebna stvar. Smatram da je Bosna jedna od najvažnijih sportskih tema, makar u Sarajevu i Bosni i Hercehovini. Možda Grad treba da povede više računa, kreira koncept izlaska iz ove situacije, da se vidi da li Bosna interesuje nekoga u današnje vreme. Njih interesuje samo prošlost i, ako se na tome bazira, onda nemaš budućnosti. Mnogo mi je žao što je tako. Voleo bih da mogu da pomognem na neki način.

Šta znači pomoć, na koji način? Nažalost, nemam dovoljno uvida u Bosnine probleme.

  • Je li ostao žal zbog poraza Barcelone od Baskonije u finalu play-offa ACB lige?

– Ostaje uvek žal za trofejom. Niko ne voli da ne pobedi kada je blizu uspeha, tako je to u sportu. Imali smo dosta dobru sezonu, a prekinula nas je pandemija korona virusa. Znate da smo bili prvi u španskoj ligi, dobili smo Real sa 20 poena razlike (83:63), što je navijačima Barcelone važno.

U Euroligi smo delili drugo i treće mesto na tabeli, pobedili smo 15 uzastopnih utakmica. Igrali smo bez Heurtela i Pacosa, praktično smo bili određeni period bez playmakera, što je komplikovano. I u toj situaciji pokazali smo da možemo dobro igrati. Korona nas je, ipak, totalno poremetila. Odigrali smo stvarno dobar turnir u Valenciji i imali smo izvanrednu reakciju igrača posle prekida sezone.

Nažalost, zadnju utakmicu protiv Baskonije odigrali smo dosta nervozno. Nikola Mirotić je brzo bio opterećen ličnim greškama te je iamo probleme na završnom turniru zbog povrede. Baskonia je bila osma u regularnom delu sezone. Pojačala se, jer su se vratili Vildoza i Granger, pa joj je turnir pao u pravo vreme. Odigrali su dobro, a mi smo ih dobili u grupi. I tada se videlo da će nam biti teško protiv Baskonije u finalu.

  • Da li je iznenađenje što je Baskonia postala prvak Španije?

– Uopšte nije iznenađenje. Loš je bio sistem takmičenja na završnici, ne samo zbog toga što smo mi izgubili. Niko ne voli da priča o tome, a ako ja govorim, onda će biti da nalazim opravdanja. To je bio jedini turnir gde ekipa koja je vodila tokom cele sezone i bila prva u grupi završnog turnira nije imala prednost. Finale je odigrano na jednu utakmicu, a prethodno je Barcelona pobedila Baskoniju u grupi. Nije bilo serije na više dobijenih utakmica. Baskonia je izvanredan tim.

U jednoj utakmici je sve moguće, pogotovo u španskoj ligi, koja je dosta izjednačena. To niko od košarkaških stručnjaka i onih koji prate košarku nije konstatovao. U play-offu NBA lige ekipa koja je prva i bolje plasirana tokom sezone ima na neki način prednost i više šansi da dobije seriju utakmica. Nismo dobili prednost, iako bismo bili prvaci da je sezona prekinuta zbog pandemije, a bili smo najbolji i u grupnoj fazi u Valenciji.

  • Kako je bilo odigrati završnicu španskog prvenstva bez prisustva publike?

– Najteže je bilo prvih sedam dana karantina. Bilo je to sedam dana u hotelu, gde praktično nemaš nikakvog kontakta sa spoljnim svetom. Dani su prolazili u treninzima. Obektivno, bilo je vrlo teško. Sve ekipe odigrale su turnir na dosta visokom nivou. Nije bilo publike, a ekipe su se zaželele igre te pružile svu mentalnu i fizičku snagu na turniru. Kvalitet je bio dobar, organizacija izvanredna.

Sa aspekta sigurnosti i svega drugog što je neophodno za takav turnir, ljudi iz Valencije su ga organizovali besprekorno. Uslovi su bili izvanredni, hoteli fantastični. Sve utakmice, ne samo finale, bile su jako kvalitetne. Posvećenost i zalaganje košarkaša bile su na većem nivou nego ranije. Energija – mentalna, pa i fizička – bila je na boljem nivou nego pre prekida prvenstva.

  • Nadate li se da će nova sezona, koja je već počela, biti odigrana u normalnijim okolnostima?

– To će biti teško. Na kraju prošle sezone odigrana su samo dva turnira, u Španiji i Nemačkoj. Oni su relativno kratko trajali, pa su igrači bili veoma motivisani.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sada dolazi ligaški sistem, koji je zahtjevan. U Nemačkoj su odlučili da ligu igraju od sredine novembra, jer očekuju da će se situacija na planu korone popraviti, kao i da će država omogućiti prisustvo gledalaca na utakmicama. To je bolje ne samo zbog sportske atmosfere, nego i zbog finansijskih razloga. Osim Barce i Reala, većina klubova u Španiji i Nemačkoj živi od prodaje ulaznica. To je baza njihovog budžeta i kada toga nema, nedostaje puno drugih stvari.

Ligaški sistem u jednoj državi će se odvijati svojim tokom. Ne očekujem visok kvalitet igre, zato što pandemija traje. Nadam se da će publika dolaziti do početka januara, makar da bude popunjeno 20-30 posto kapaciteta dvorana.

Euroliga je interesantna u pogledu organizacije. Biće to veliki ispit za klubove i Euroligu, na koji je način organizovati, jer su protokoli u svim zemljama različiti. Pravila su, takođe, drugačija. To isto važi i za našu regionalnu ABA ligu, koja će se igrati, a različita je situacija u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori… Ovo je vreme za kreativnost. Nadamo se da će ova godina nekako da prođe u svakom smislu – sporta, organizacije porodičnog života i s aspekta ekonomije. Svako mora dati doprinos, jer samo po sebi ovo neće proći.

  • Imate li ponuda za trenerski angažman?

– Rekao sam da je u ovom trenutku vreme za kreativnost. Ako nema ponuda, sigurno uvek ima pitanja i razgovora. Celo vreme u Barceloni zadnje dve godine bilo je naporno. Za razliku od mog prvog mandata, kada je cilj bio osvajanje Eurolige, ovaj put preuzeo sam ekipu na diobi predzadnjeg mesta. Možete misliti kako je tada bilo i koji su zahtevi postavljeni. Bilo je dosta naporno, ali i fantastičan osećaj voditi igrače Barcelone. Moji drugari kažu: “Nemoguće je da nisi imao stres”, a stres sam imao kao i svi ostali. Vodio sam dobre momke, koji su želeli da idu napred, što je bilo dobro za mene. Svaka utakmica tokom obe sezone bila je važna kako u Euroligi, tako i u Španiji, gde se posebno prati rivalitet Barce i Reala.

Odmor mi dobro dođe, pošto sam sa kompletnom familijom sada u Minhenu, u kojem žive sin Marko, kćerka Ivana, unuka i unuci. Nisam ovde bio dve godine. Radim košarkaške klinike preko Zoom aplikacije. Održao sam predavanja za više 150 trenera iz Južne Amerike. Sigurno je da nisam van košarke, tu sam.

  • Očekujete li plasman reprezentacije Srbije na Ljetne olimpijske igre prolongirane za 2021. godinu u Tokiju?

– Prvo trebamo videti kako će se igrati kvalifikacije, koje su neizvesne. Za sada su optimisti da će se Olimpijske igre održati. Videćemo… Ako se budu održale kvalifikacije, Srbija će igrati u Beogradu. Realno, u jednoj utakmici sve se može desiti, pogotovo zavisi u kakvom ćemo sastavu da igramo. Ne znamo kada će nova sezona NBA lige početi i komesar je rekao da ne može početi pre januara. Pitanje je da li će onda NBA košarkaši stići u reprezentacije i da li će se do Olimpijade završiti 82 utakmice. Znam da neće po sadašnjem sistemu. Srbija ima izuzetne igrače, koji su u NBA ligi, Jokića, Bogdanovića, Bjelicu… Svi oni su nosioci igre reprezentacije.

Italija, koja je mogući rival na kvalifikacionom turniru, takođe ima dva-tri igrača u najjačoj svetskoj ligi. U normalnim okolnostima Srbija bi kući trebala izboriti prolaz na Igre. Puno je nepoznanica. Videli ste da će se i ove kvalifikacije za Evropsko prvenstvo igrati turnirski. Svakome je teško dati neke prognoze, zato što ne znamo šta će stvarno dešavati.

Izvor: Al Jazeera