Dalipagić: Srbija je zakazala kad je bilo najvažnije

'Sport i trofeji pomogli su mi da živim lepo, ali trofeji se brzo zaborave', kaže popularni 'Praja' (Screenshot)

Jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena Dražen Dalipagić (67) smatra da je reprezentacija Srbije zakazala kad je bilo najvažnije u utakmici protiv Španije i četvrtfinalnom duelu s Argentinom.

Stoga je selekcija Srbije, kao glavni favorit za zlatnu medalju nakon mnogobrojnih otkaza igrača u američkoj selekciji uoči Svjetskog prvenstva u Kini, zauzela tek peto mjesto.

Najbolji košarkaš SP-a 1978. u Manili, rođeni Mostarac, ocijenio je nastup Đorđevićevih izabranika kao neuspjeh, ali i podvukao da ne treba mnogo kritizirati ostvareni plasman jer su ovog puta drugi učesnici bili jednostavno bolji.

Naš sagovornik kaže da je Španija bila najbolja i zasluženo naslijedila SAD na tronu svjetskog prvaka.

No, prema njegovim riječima, za budućnost selekcije Srbije ne treba brinuti i njen sljedeći zadatak jest da se plasira na Olimpijske igre 2020. u Tokiju.

  • Je li peto mjesto Srbije na Mundobasketu neuspjeh s obzirom na to da je ta selekcija uoči njegovog početka proglašena prvim favoritom za zlatnu medalju?

– Najbolji tim je osvojio prvo mesto. Španci su bili najbolji u utakmicama od četvrtfinala do kraja prvenstva. Što se tiče Srbije, bili smo umereni favoriti u odnosu na ostale, ali to ne mora ništa da znači. Mi smo kao i Španci, te Argentinci, gotovo na istom nivou, tako da su svi iz vrha mogli da budu prvi i drugi ili peti.

Odigrali smo najslabije u dve najvažnije utakmice koje smo trebali da odigramo najbolje. Bili smo bez energije i dovoljno borbenosti, koja treba krasiti tim u takvim mečevima, sa mnogo opterećenja i tenzija. Pali smo na tom planu i izgubljene utakmice protiv Španije i Argentine su nas odvele na peto mesto. Svi kažu ‘Biti peti na svetu je dobro’, ali to je bilo dobro 60-ih godina prošlog veka, kada se jugoslovenska košarka probijala prema svetskom vrhu. Posle tolikih uspeha koje je ostvarila reprezentacija Jugoslavije, kao i Srbija poslednjih godina, peto mesto je neuspeh. To se dešava i nemam razloga nikoga da kritikujem. Možda ćemo na sledećem takmičenju, Olimpijskim igrama, biti bolji i osvojiti medalju.

  • Kako ste vidjeli poraz Srbije od Argentine u četvrtfinalu SP-a?

– Bila je to ista utakmica reprezentacije Srbije kao i protiv Španije. Nedostajalo je energije, hrabrosti i borbenosti, svega onoga što je neophodno za pobedu. Dozvolili su Kampacu, nešto višem od 1,75 m, da radi šta hoće, kao i 39-godišnjem Skoli da odigra u velikom stilu i postiže brojne koševe. Argentina je odigrala protiv nas fantastično, timski dobro. Odigrali smo slabo odbranu protiv Argentine i poraz se nije mogao izbeći.

  • Jeste li očekivali odlazak Aleksandra Đorđevića s funkcije selektora Srbije i šta mislite o razlozima odstupanja?

– Mislim da je dosta vremena bio selektor i možda je njemu to dosadilo. Osim toga, radi i druge poslove. Nije mu samo posao bio selektor reprezentacije Srbije nego je istovremeno i trener Virtusa. On sam kaže da je nameravao otići posle završetka Svetskog prvenstva. Bio je selektor Srbije šest godina. Odlazak se mora desiti jednog dana jer se ljudi zasite istog posla, koji je veoma zahtevan. Pretpostaviti je da se on zasitio posla u reprezentaciji, ali i reprezentacija njega. On ima posao u timu iz Bolonje i važno je da fino radi u klubu. Ništa tu nema specijalno, trenerski posao funkcioniše jednostavno na taj način.

Imamo primer Save Miloševića, trenera fudbalera Partizana, koga navijači sada dižu u nebesa. Čovek je dobio Crvenu zvezdu i ima dobre rezultate u ligi Srbije, koja je po kvalitetu skromna. Njega navijači toliko hvale kao da je najbolji trener svih vremena, a on nigde pre Partizana nije radio. Čovek bez iskustva je došao na klupu Partizana i ostvario dobre rezultate. I on sam najpoštenije kaže: “Pa i mene će jednog dana oterati sa trenerske pozicije, kao što su to doživeli i svi ostali.” To je jasno kao dan. Ako doživi tri neuspeha, i on leti sa klupe. Bitno je u vezi sa Sašom Đorđevićem reći kako funkcioniše trenerski posao. Prema tome, ko nije za taj posao neka ga ne radi, neka radi nešto drugo. Saša to zna, on je pametan dečko i uradio je sve što je mogao, ono što je smatrao da je najbolje u tom momentu. Svaka mu čast i nema ko šta da mu zameri.

  • Ko bi mogao biti najbolje rješenje za novog selektora?

– Srbija je imala dosta dobrih trenera, ali svedena je knjiga na malo slova. Nemamo ni mi više tako kvalitetnih trenera. Vrlo je malo pravih trenera koji mogu biti ozbiljni kandidati. Svi govore sada “Željka Obradovića za selektora!” Obradovića, koji je osvojio sa reprezentacijom sve što je mogao osvojiti, pa smo se poneli veoma nekorektno prema njemu posle Olimpijskih igara 2000. u Sidneju i Evropskog prvenstva 2005. u Srbiji, kada se nismo plasirali u završnicu u Beogradu. I naravno da Obradović nema više selektorskih ambicija.

Za selekciju Bosne i Hercegovine mora biti novca
  • Jeste li pratili reprezentaciju Bosne i Hercegovine?

– Pratio sam malo dok je selektor bio Dule Vujošević. Nisam gledao nešto specijalno da bih davao ocenu igara. Znam da je gubila neke utakmice, ali i dobijala u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo. Ne znam ni kako funkcionišu, priča se da nemaju para. U Beogradu je bio moj brat Saša sa igračima iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ali on nije toliko aktivan i upućen u finansijsku problematiku koliko zna jedan dečko iz Sarajeva, koji je bio tu.

Kaže mi on: “Nema novca za reprezentaciju.” “Kako nema novca? Za nju mora biti sredstava. Možda nema para za klub Bosnu, ali za reprezentaciju mora biti.” Kaže mi opet: “Nema dovoljno novca.” “Pa šta će ti on ako imaš dobre igrače, njega ti ne treba puno?” “Treba ti određeni iznos za pripreme reprezentacije.” I mi smo jeli kao što današnji igrači jedu. Isto smo imali lopte kao i ovi danas, pa smo osvajali sve živo. Nema tu nekih para sada. Kaže: ne mogu da se usaglase o sredstvima i selekciji igrača jer neće ovaj da igra, a neće ni onaj drugi. Dobro, očigledno je takva situacija.

Svetislav Pešić je jedini koji bi mogao da se vrati, imao je uspeha, ali ima godina, pa ne verujem da bi želeo raditi kao selektor, tako da nam ostaje trener koji nije trenirao velike ekipe, ali često se spominje njegovo ime – Saša Obradović. No, ja ne vidim ko bi još mogao da trenira reprezentaciju osim Saleta, koji predstavlja najzvučnije ime.

Otišao je Dušan Duda Ivković u penziju, nema više Ranka Žeravice, nema Ace Nikolića. Koga imamo? Ovde se priča da hrvatska reprezentacija nije prošla na Svetsko prvenstvo jer nema dobrog trenera. Evo, sada smo i mi bez trenera. Sada se priča i o Igoru Kokoškovu. Jednom je osvojio titulu evropskog prvaka sa Slovenijom, ali to ne znači da će osvojiti titulu sa reprezentacijom Srbije. On je dobar trener. Generalno, ovde više nema trenera koji su imali ime i autoritet na prostoru bivše Jugoslavije. To više ne postoji, to su sada sve klinci koji rade kao treneri i nikada nisu igrali košarku. Ne znam ko je došao za selektora Bosne i Hercegovine posle Jasmina Repeše u kvalifikacijama?

  • Repešu je zamijenio Vedran Bosnić, koji je radio kao trener u Švedskoj, gdje je pet puta izabran za trenera godine i bio selektor reprezentacije Švedske.

– Za selektora Bosne i Hercegovine došao je trener iz Švedske, koja nema košarkašku tradiciju u evropskim okvirima. Međutim, i kod nas u Partizanu prvi put je postavljen trener iz Italije, što ukazuje na nove trendove u izboru trenera.

  • Kako gledate na dolazak Andree Trinchierija za trenera Partizana?

– Ne kažem da je on loš trener. Kada čujem koliko prima novca, ja ga ne bih uzeo. Nije samo važno njegovo znanje nego i cena. Ipak, mi živimo u siromašnoj zemlji, no, to je moje mišljenje. Sva sreća pa nisam u klubu i niko me ništa i ne pita. On je sigurno dobar trener čim radi u Evropi i imao je uspehe, ali pitanje je sada kakve će rezultate imati u Partizanu. Ako on Partizan ove sezone ne odvede u Evroligu, klub nema koristi da drži takvog trenera, koji jeste dobar po rejtingu, ali nije ostvario cilj.

  • Garantira li uloženi novac uspjehe i trofeje?

– Partizan se bori za prvo mesto sa Crvenom zvezdom, čiji je trener Milan Tomić, koji je ponikao u Radničkom. Ako trener ne bude imao rezultata, idemo dalje i tražimo novo rešenje. Ako danas ne igraš u Evropi, šta ćeš onda, da se slikaš? Da igraš samo ova naša prvenstva? Pa to je smešno zbog slabog kvaliteta i interesa publike. Evo, čitam da su proglasili ABA ligu osmom po kvalitetu u Evropi. Italija i mi (Jugoslavija) imali smo nekad najjača prvenstva u Evropi. Pa, možete da zamislite šta je to, jer imate ABA ligu, koja je osma u Evropi. To je blizu katastrofe. Ali, bez obzira na to, moraš da igraš Evroligu ako misliš da dođeš do nekih para i sponzora.

  • Šta mislite o učinku Crne Gore na SP-u u Kini?

– Crnogorci su simpatična ekipa. Odigrali su tri utakmice, koje su izgubili. Oni nemaju kvalitet da pariraju najboljim svetskim selekcijama. Odradili su pošteno svoje i sam dolazak na SP bio im je veliki uspeh. Bilo mi je drago i zadovoljan sam što su otišli na SP. Intimno, osećao sam i znao da oni ne mogu proći dalje od prve faze.

  • Kako komentirate razočaravajući nastup Sjedinjenih Američkih Država, koje su završile na sedmom mjestu?

– Znao sam da Amerika nema kvalitet i da je to treći-četvrti nivo igrača koji su nosili dres reprezentacije. Ovo je dobro što se desilo jer će Amerikanci morati da pokažu da su najbolji na Olimpijskim igrama. Oni se neće zezati sa svetom da dovedu trećerazredne igrače na Igre, moraće da dovedu mnogo bolju ekipu nego na Svetsko prvenstvo. Glupo je trošiti reči na Ameriku, koja je završila tek sedma, što se nikada nije desilo u istoriji košarke.

Ponuda koju Messina nije mogao odbiti

– Moram ispričati zanimljiv detalj koji mi je ostao u sećanju, a odnosi se na Etorea Mesinu, trenera Bolonje iz vremena kada sam još igrao košarku i pomoćnika Sandra Gambe u Bolonji. Gamba pita: “Zašto si otišao u CSKA?” Kaže on: “Nepristojna ponuda je bila, morao sam da je uzmem.” Kada ideš u Moskvu da živiš i potpišeš ugovor na tri godine, oni moraju da ti daju tri puta više para da bi otišao i igrao tamo. Šta ću ja da idem u Moskvu kada sam živeo u Veneciji, Udinama i Madridu? Šta ću ja tamo? Ali, oni (moskovski klub, op. a.) dovode najbolje igrače i plaćaju ogromne cifre. Za godinu, dve ili tri igrači uzmu dovoljno novca i odatle odlaze glavom bez obzira. Tamo je zima non-stop, nije lako živeti u takvim uslovima. Danas neki igrači trče samo za parama.

Odlazili smo tamo gde je bio lep i normalan život. Kada je osvojio titulu u Evroligi, Mesina je dobio dva i po miliona evra za sezonu. Možda to nije tačna cifra, ali kada je rekao da je nepristojna ponuda, jasno je da je nije mogao odbiti.

  • Smatrate li da će se Srbija plasirati na Olimpijske igre u Tokiju?

– Pa ne znam. Ovi naši hoće da potroše tri miliona evra da se kvalifikacioni turnir igra u Srbiji. Eto im tamo, pa neka to reše. Nismo uspeli da se kvalifikujemo na Olimpijske igre putem Svetskog prvenstva. Hajde da pokušamo da se kvalifikujemo na OI na drugi način, a ne da kupujemo organizaciju i da kući igramo. Da pokušamo, neka drugi plati, a da mi budemo prvi. Videćemo. Kada biste me opet pitali ko će biti selektor i ko će igrati za reprezentaciju Srbije, ne bih znao. Pre nekoliko dana čitam da se Simonović oprostio od reprezentacije. Možda će to uraditi Raduljica ili još neko. Nemamo ni selektora, ne verujem ni da će igrati Jokić. U svakom slučaju, nećemo mi biti loši, imaćemo solidnu reprezentaciju. Možemo svakog dobiti, ali i izgubiti od svakog.

  • Kakve su šanse Hrvatske i Slovenije za plasman na OI?

– Slovenci nemaju šanse ako im ne igra Goran Dragić. Hrvatska opet ima dobar tim. Sada je pitanje ko će za nju igrati jer ima dosta košarkaša u NBA ligi. Pitanje je da li će oni igrati kvalifikacije za OI. Hrvatska je trebala da učestvuje na Svetskom prvenstvu, ali joj se potrefilo da je izgubila neke utakmice koje nije smela, što je nedopustivo. Imaju dobre igrače, ali ne moraju imati dobar tim. Sve zavisi od trenera kako će ih spakovati u ekipu. Hrvati zaslužuju da idu na svako veliko takmičenje.

  • Iz kojih ste zemalja, kao vrhunski košarkaš, imali ponude?

– Mene su, kada sam otišao da igram u Italiju, zvali u Izrael, u Makabi, da igram sa Mikijem Berkovičem, on na dvojci, ja na trojci. Kažem im: “Da li ste vi normalni, ljudi? Zovete me u Izrael? Nisam lud da idem tamo gde se ratuje.” Sada je u Izraelu drugačije i može da se igra. Promenile su se okolnosti. Recimo, nikada ne bih otišao da igram u Tursku i Istanbul, u to vreme su tamo malo plaćali. Italija je tada bila najjača liga, najlepša zemlja i najbolje je plaćala igrače. Ni u Grčku nisam pomišljao da idem. Zvali su me, takođe, iz Francuske, koja je prelepa zemlja, ali s obzirom na to da su malo plaćali i da im košarka nije bila na jakom evropskom nivou, nije mi padalo na pamet da tamo idem. Zvali su me u Nicu, grad iz snova, ali nisam mogao ići za 50.000 kada sam ovamo dobio 100.000 dolara. Igrao sam u madridskom Realu, koji je san svakog igrača.

  • Kako vidite mogućnosti Crvene zvezde u ovoj sezoni Eurolige?

– Ovde su već napravili haos jer je Zvezda izgubila od Primorske u Superkupu ABA lige i naglašavaju da ona ima brojne nedostatke. Pa, pustite ih, ljudi, ovo je pripremni period, neka se na miru pripremaju. Odmah su prenesene izjave bivših Zvezdinih trenera, igrača – Zvezda nema ovo, Zvezda nema ono… Mi smo pobedili sve utakmice u pripremnom periodu, pa smo bili peti na Svetskom prvenstvu i kakve to veze ima? Odmah je ovde haos, odmah komentari – “Treba smeniti trenera Tomića”. Ljudi, šta vam je? Nisam još nijednom gledao Zvezdu, ali kažu da su napravili vrlo solidan tim. Ne znam, ali Zvezda mora imati dobar tim ako misli da nešto uradi.

  • Možete li izdvojiti najdraži trofej u blistavoj igračkoj karijeri?

– Sve sam ih zaboravio, ne interesuje me više nijedan trofej. Što je bilo bilo je. To je prošlo, karijera je završena. Svi trofeji su mi dragi i ostali su takvi, ali ne razmišljam o tome uopšte. To je davno zaboravljena stvar. Kakvi trofeji, kakvi bakrači?! Sport i trofeji su mi pomogli da živim lepo, ali trofeji se brzo zaborave. Kada dođu unuci, zaboravite na sve.

Izvor: Al Jazeera