Vlatko Glavaš: BiH ide na EURO

Piše: Muhamed Bikić

Fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine u petak na stadionu Bilino Polje u Zenici očekuje prva baraž utakmica za Euro 2016. godine u Francuskoj. Protivnik bh. timu je reprezentacija Republike Irske.

Vlatko Glavaš, nekadašnji saigrač iz reprezentacije aktuelnog bh. selektora Mehmeda Baždarevića, uvijek je optimista, pa tako i dok opisuje gostujuću selekciju.

“Irska je dobra, kompaktna i agresivna reprezentacija. Sama činjenica da je savladala aktuelnog svjetskog prvaka Njemačku sve govori. Irci  igraju dobro kao kolektiv i jako su dobri u igri glavom”, kaže Glavaš nastavljajući o bh. selekciji.

“Moramo im konstantno vršiti pritisak na zadnju liniju i ne dozvoliti da oni iznose lopte i razvijaju igru u prostoru. Ustvari, moramo mi nametnuti svoju igru, svoj prepoznatljivi stil, od noge do noge. Dalje, moramo atakovati po stranama s naša dva napadača i veznim igračima. Mi imamo mnogo bolje ofanzivne igrače, izuzetno jake individualce, kao što su [Edin] Džeko, [Vedad] Ibišević, [Milan] Đurić, [Miralem] Pjanić, [Haris] Medunjanin… Posenbno od pomoći će nam biti golman [Asmir] Begović, koji ima veliko iskustvo braneći godinama na [britanskom] Ostrvu. Vjerujem da će Begović biti pravi, bez obzira na situaciju u njegovom klubu [Chelsea]”.

S Baždarevićem u ‘njegovu’ Francusku

Nekadašnji bh. reprezentativac je prognozirao ishod prvog meča u Zenici.

“Naravno, svaka nam pobjeda odgovara, po mogućnosti bez primljenog gola. Jer, ima i drugo poluvrijeme, u Dublinu. No, mi smo 20. reprezentacija na svijetu i uvjeren sam da ćemo se, nakon plasmana na Mundijal u Brazilu, plasirati i na EURO u Francusku, zemlju u kojoj je naš Meša [Baždarević] nekada veoma uspješno igrao i trenirao tamošnje klubove. Dakle, s Baždarevićem u ‘njegovu’ Francusku”, kaže Glavaš, jedan od igrača s najdužim stažom u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

“Igrao sam u jednom opipljivom vremenu za postojanje Bosne i Hercegovine i ponosan sam na to i moju generaciju, sa sadašnjim selektorom Baždarevićem. Kao igrač od 1995. godine, pa kao trener od 2002. do 2007. godine, i sada evo, kao navijač i neko ko prije svega, voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu”, kaže Glavaš, koji je bio kapiten selekcije Bosne i Hercegovine i na poznatom prijateljskom susretu protiv Brazila.

“Odigrao sam mnoge utakmice, što jugo [bivše Jugoslavije], što Bundeslige, pa reprezentativne, ali ova u Brazilu je san svakog igrača. Mnogo je većih igrača rođeno u Bosni i Hercegovini, ali nisu imali prilike igrati protiv Brazila i da budu kapiteni. Ta utakmica 1996. godine pokazala je da Bosna i Hercegovina postoji, i da ima reprezentaciju, koja će kasnije pobijediti i Italiju. Na Koševo je stigao svjetski prvak, sa željom da pomogne našem narodu, i onda ih mi pobijedimo. Zamislite paradoksa, u povratku Nogometna federacija Italije smijeni čuvenog [selektora] Arriga Sacchija. Tadašnji predsjednik države [Bosne i Hercegovine] Alija Izetbegović i [Nogometnog] Saveza Jusuf Pušina, rekli su mi da na moj oproštaj na Koševu dolazi selekcija svijeta. Oprostio sam se od najdražeg dresa zajedno s Baždarevićem, [Fahrudinom] Omerovićem i [Admirom] Smajićem. Taj trenutak, kao čovjek, igrač i patriota, nikada neću zaboraviti, i to je ono što me iznova vraća u moje Bugojno i domovinu Bosnu i Hercegovinu”.

I nakon igračke karijere, Glavaš je bio vezan za reprezentaciju, gdje je sa selektorom Blažom Sliškovićem dva puta bio nadomak velikih takmičenja.

“Kako igračka, tako je i moja trenerska karijera bila turbulentna. Predsjednik Saveza Pušina me je pitao želim li opet biti dio bh. reprezentacije, i opet sam rekao da želim. Bili smo na korak i ono što smatram našim najvećim uspjehom, napravili smo reprezentaciju u kojoj su po prvi put igrali svi narodi u Bosni i Hercegovini”.

Vlatko Glavaš je rođen 2. septembra 1962. godine. Igrao je u bugojanskoj Iskri (1981-91), Essenu (1991-92), Wuppertalu (1992-93, 1998-99), Fortuni (1993-97) Osijeku (1997-98). Trenirao je Wuppertal (1999-2000), SF Sodingen (2000-01), SF Baumberg (2001-03), reprezentaciju Bosne i Hercegovine (2002-07), TURU Dusseldorf (2005-06), Olimpic (2009-10), Slobodu (2010-12), Čelik (2012), Vinogradar (2012).

“U Iskri sam počeo još 1976. godine, kada me je moj pokojni otac Ante odveo na trening pionira Iskre i tako je sve krenulo. Za prvi tim sam debitirao kad je Iskra bila u Drugoj ligi – Zapad bivše Jugoslavije. Iskra je, uz Leotar, bila najstariji drugoligaš. Bili smo 1984. godine i prvoligaši, a osvojili smo i Srednjoevropski kup. Nažalost, već nakon prve godine smo ispali, ne zato što smo bili slabi, nego što je Iskra bila jedan mali klub za ljude koji su vodili tadašnji nogomet. Ipak, Iskra je ostavila veliki trag u jugo-fudbalu. U Bugojnu su igrali [Miralem] Zjajo, [Zoran] Toskić, [Dražen] Ladić, [Nikola] Idić, [Edin] Sprečo, [Branimir] Jelušić, [Emir] Karadža…”

‘Uvijek se vraćam u Bugojno’

Nakon Iskre, Vlatko Glavaš odlazi u inostranstvo.

“U Bundesligi sam odigrao 300 utakmica. Fortunu sam 1995. godine sa dva pogotka uveo u Prvu ligu i tako postao heroj ovog kluba. To je bio vrhunac moje karijere. Poslije sam otišao u Hrvatsku i ubrzo je došao kraj. Ali, kada jedan čovjek ode iz jednog malog Bugojna i proputuje svijetom, igra za svoju domovinu, oprosti se protiv selekcije svijeta i vrati se ponovo u Bugojno i zapjeva ‘Lijepo je doći u svoju čaršiju, lijepo je imati svoju avliju…’ Ja to sve imam, ali nažalost, nema roditelja, na koje sam ponosan, i mogu reći da sam imao najbolje roditelje. O tome govori i činjenica da su na njihove posljednje ispraćaje u Bugojnu došli naši prijatelji iz cijelog svijeta.”

Kao trener, Glavaš je do sada radio u tri bh. kluba i dva u inostranstvu, kao i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

“Sve su to bila lijepa iskustva, a naravno najveće rad u reprezentaciji. Uvijek ima kombinacija za trenerski angažman. U posljednje dvije godine sam više angažiran u društveno-političkom životu, ali sam stalno prisutan na utakmicama reprezentacije, domaćih i ino klubova. I dalje sam u kontaktu s bivšim suigračima, a želja mi je da se ubrzo okupimo. Planiram organizirati jednu humanitarnu utakmicu u čast i sjećanje na našeg suigrača, mog velikog prijatelja Suvada Katanu, koji je prerano otišao, ali nikako iz naših srca i ljudi koji vole reprezentaciju i Bosnu i Hercegovinu. Jer, mnogo je Katana dao za našu reprezentaciju, posebno u onom periodu kada smo je svi zajedno stvarali“, kaže Vlatko Glavaš.

Izvor: Al Jazeera