Uklonjena jedna od tabli o ‘Srbima koji su morali napustiti Sarajevo’

Jedna od tabli na ulazu u Istočno Sarajevo, sa natpisom „Grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo“, uklonjena je nakon što je ustanovljeno da se nalazi na teritoriji Kantona Sarajevo, objavile su kantonalne vlasti.

Radnici Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja KS pri Ministarstvu komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša jutros su uklonili su tablu jer je, kako je objasnio ministar Almir Bečarević, ustanovljeno da je nelegalno postavljena na teritoriji zaštićenih područja KS.

„U zadnjih sedam dana smo sve provjerili, skinute su koordinate i ustanovljeno je da se tabla nalazi unutar teritorije Kantona Sarajevo, odnosno (bh. entiteta) Federacije BiH. MUP KS i inspekcije su to utvrdile“, naveo je Bečarević, saopćeno je iz Press službe KS.

Postavljanje ovih tabli najavio je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić krajem januara ove godine.

„Na tablama na ulazu u grad Sarajevo stoji da je grad Sarajevo 1.425 dana bio pod opsadom. Poštujemo da je situacija bila takva kakva jeste i da je građanski rat u BiH bio takav kakav jeste, ali će ubuduće na tablama na ulazu u grad Istočno Sarajevo pisati: Grad Istočno Sarajevo, grad 157.000 sarajevskih Srba koji su morali da ga napuste”, rekao je on.

Danas je pozvao kantonalne vlasti da vrate uklonjenu tablu i da je ovo “idealna prilika” za utvrđivanje međuentitetske linije.

“Mi smo table postavili na lokacijama gdje su već 20 godina bile table. Kada je u pitanju tabla na Lapišnici mi smo je pomjerili čak 10 metara prema teritoriji RS-a. Imamo situaciju da 20 godina stoji tabla sa natpisom ‘Teritorija Grada Istočno Sarajevo’ i sada je njima sporno kada smo zamijenili tablu”, naveo je Ćosić za RTRS.

Odluka iz decembra 1995.

Pitanje odlaska Srba iz Sarajeva je često korišteno pri osporavanju multietničnosti i multikulturalnosti današnjeg Sarajeva. Da je iseljavanje ljudi srpske nacionalnosti planirano i ciljano pokazuju transkripti 56. zasjedanja Narodne Skupštine Republike Srpske 17. decembra 1995. godine.

Tada su, dakle tek nekoliko dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zastupnici govorili o organizaciji napuštanja Srba iz dijelova Sarajeva i drugih gradova i lokacija koje su pripale entitetu FBiH po Daytonu, a prije su ih zauzele snage Vojske RS-a.

Tako je predsjednik Skupštine i kasnije osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik rekao kako je prvi strateški cilj „da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata“, te kako „niko nema pravo zasnivati strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi“, pa je nastavio:

„Ima samo jedan problem: Gdje ćemo sada lјude iseliti… Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno… Na kraju krajeva, najbolјe rješenje da se Sarajevo iseli…“

Sa njime su se slagali brojni zastupnici, pa je Dragan Đurić smatrao kako je to šansa „da se konačno razgraničimo sa Turcima“.

„Mi trebamo iseliti stanovništvo organizovano, masovno ne znam ni ja… Popunimo prostore od Trebinja pa do Mrkonjića tako da se Turci nemaju gdje vratiti, a naš narod se ne misli vraćati tamo… Ja mislim da je najvažnije, mislim da Sarajevo treba tako riješiti, da organizovano treba iseliti sav narod.“

Progon vlastitog naroda

Marta 1996. godine počinje masovno iseljavanje, žestoka propaganda i nevjerovatni pritisci na one koji su odbijali napustiti svoje domove. Srpska radiotelevizija (SRT) je bila glavni megafon poziva na odlazak, a čest govornik bio je Krajišnik koji je sarajevskim Srbima govorio da ne ostaju u „Alijinoj državi“, aludirajući na tadašnjeg predsjednika BiH Aliju Izetbegovića.

„Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku. Ako je moja kuća u Zabrđu pripala Federaciji, šta ćete vi tu”, jedna je od poruka osuđenog ratnog zločinca.

Kamere svjetskih i domaćih fotoreportera ovjekovječile su progon vlastitog naroda – VRS i druge osobe su istjerivali ljude, često bolesne i nepokretne, iz njihovih domova od Grbavice i Ilidže, sve do Vogošće (dijelovi Sarajeva koji su bili pod kontrolom VRS) i palili stanove i kuće onih koji nisu željeli otići…

Jedan od tih novinara je grčki fotoreporter Dimitri Messinis koji je izvještavao iz Sarajeva. Po okončanju opsade i početka reintegracije dijelova grada kao što su Grbavica i Ilidža odakle nosi posebna sjećanja koja je podijelio u intervjuu za Al Jazeeru.

„Kada je počela provedba Dejtonskog mirovnog sporazuma 1996. godine, pokrenuta je i selidba stanovnika područja kao što su Grbavica i Ilidža. Većina Srba je otišla ili zato što je željela ili jer su ih njihovi komandanti natjerali. Neki nisu željeli otići, napustiti domove i nije im smetalo da žive sa starim komšijama koji su se trebali vratiti. Okrutni lideri su tako daleko išli da su ih istjerivali iz domova koje bi im potom palili, istjerivali su čak i nepokretne ljude. Na pravoslavnom groblju kod Ilidže mnogi su ekshumirali i nosili svoje mrtve sa sobom. Ovdje je na djelu bila politika ‘spaljene zemlje’ koju historija dugo poznaje.“