Blog

Regionalna liga: Sigurnost, novac, timovi…

Maksimalna sigurnost, osim što je dramatično skupa, dobrim bi dijelom ubila i radost sportske utakmice (EPA)
Maksimalna sigurnost, osim što je dramatično skupa, dobrim bi dijelom ubila i radost sportske utakmice (EPA)

Piše: Božo Sušec

Svako malo neku važnu nogometnu dušu zagolica ideja o regionalnoj nogometnoj ligi, o projektu o kojem se raspravlja i oprečno izjašnjava najmanje desetak godina.

Sad stiže glas iz Sarajeva, promišljanja manje znanog Kusturice, izuzetno uspješnog i sposobnog predsjednika FK “Sarajevo” Edisa Kusturice:

“Treba nam regionalna liga i mislim da pametni ljudi polako trebaju početi razmišljati o formiranju ovog takmičenja. Polako se stvaraju uslovi. I političari komuniciraju bolje nego ranije, privrednici rade… Svaki klub – učesnik regionalne lige finansijski bi imao koristi, ‘digao’ bi se i kvalitet fudbala. Konkretno, bolje je igrati u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Splitu, Skoplju… nego da ne kažem gdje, u nekim nedođijama.”

Za i protiv

Ne tako davne 2011. za regionalnu ligu se bez zadrške izjasnio legendarni Strauss – Ivica Osim, jasno vođen dobrom željom da gleda bolji nogomet od onoga što se prikazuje u nacionalnim ligama, da bi 2013. stavio ozbiljne ograde zbog sigurnosti.

Crvena Zvezda u vrijeme predsjedanja Đurića bila je izraziti zagovornik Lige, a sad za vrijeme Džajića navodno pregovara o natjecanju s Bugarima, Rusima, Grcima i Rumunjima. To, ipak, nije to.

Koliko je poznato, Partizan je uvijek bio protiv Zvezde, pa tako i protiv svih njihovih ideja o međunarodnim utakmicama.

Uvijek odlučni predsjednik Hajduka Marin Brbić vrlo je čvrsto za i protiv. Ovisi.

Svako malo neku važnu nogometnu dušu zagolica ideja o regionalnoj nogometnoj ligi, o projektu o kojem se raspravlja i oprečno izjašnjava najmanje desetak godina.

Nesporni gazda hrvatskog nogometa i vječitog prvaka Hrvatske Dinama Zdravko Mamić pet puta se jasno izjasnio za osnivanje regionalne lige i šest puta bio argumentirani protivnik takvog natjecanja.

Međutim, regionalna nogometna liga na prostorima ex Juge i šire ozbiljan je poslovno-sportski projekt u kojemu se detaljno moraju analizirati financijski, društveni i sportski aspekt. Nitko razuman danas više ne ulazi u skupe poslove bez određenih jamstava da će ulaganja biti isplativa. A u ovome slučaju ulaganja nisu mala.

Samo djelomično drže vodu usporedbe s košarkaškom ABA ligom, rukometnom SEHA i vaterpolo Jadranskom ligom. Nogomet je specifičan po mnogočemu a, uostalom, i u ta tri sporta natjecanja su prolazila teške porođajne muke, mijenjala imena i sponzore da bi se Adriatic Basketball Association profilirao kao zanimljivo i relevantno natjecanje, a SEHA-i tek novi sponzor (liga se službeno zove Gazprom Južni tok) omogućio da se stabilizira, dok Triglav jadranska liga još tavori u teškim novčanim problemima i relativnoj anonimnosti.

Ulaganja u pokretanje i funkcioniranje regionalne nogometne lige mnogostruko nadmašuju sredstva koja su utrošena u košarku, rukomet i vaterpolo.

UEFA

Iako je UEFA osnovala nekakvu komisiju koja se bavi proučavanjem regionalnih liga, krovna europska nogometna organizacija dosad se krajnje negativno odnosila prema takvim inicijativama. Vrlo je kratko funkcionirala Royal liga bogatih skandinavskih zemalja (Švedska, Danska, Norveška, Finska, Island), nikad nije prošla ideja o igranju Benelux lige (Belgija, Nizozemska, Luksemburg), a i dobro razrađena studija o obnovi Češko-slovačkog prvenstva (12 čeških i 6 slovačkih klubova) nikad nije dobila zeleno svjetlo.

Doduše, u javnost je, uz doboše i talambase, plasirana informacija da UEFA pokreće Balkansku ligu i to već od sljedeće sezone 2015, ali tu je riječ o jednom poprilično ispraznom, izmišljenom i glupom spinu.

Sigurnost

Mnogo je lakše osigurati regularne uvjete za igru u dvoranama i bazenima za nekoliko tisuća ljudi, nego na otvorenim stadionima kapaciteta do 50.000 gledatelja, gdje i sad po život opasne nerede rade horde radikalnih navijača. Dokaz da je to moguće spriječiti jesu utakmice Dinamo – Partizan 5:0 (1997), Hrvatska – SR Jugoslavija 2:2 (1999) i Hrvatska – Srbija 2:0 (2013). Međutim, nikad nije službeno objavljeno koliko je tisuća policajaca, redara i zaštitara bilo angažirano da praktično preventivno spriječe bilo kakve pokušaje incidenata. Goleme su to pare. I najvažnije. Na tim utakmicama bio je strogo zabranjen pristup gostujućim navijačima. Jedan od ciljeva nove Lige trebao bi biti upravo suprotan.

Prva sljedeća „prijateljska“ utakmica Dinama i Partizana na bezazlenom turniru u Švicarskoj prekinuta je zbog opće tučnjave navijača.

Ne tako davne 2011. za regionalnu ligu se bez zadrške izjasnio legendarni Strauss – Ivica Osim, jasno vođen dobrom željom da gleda bolji nogomet od onoga što se prikazuje u nacionalnim ligama, da bi 2013. stavio ozbiljne ograde zbog sigurnosti.

Poznavajući temperament i žestinu Torcide i BBB navijača u Splitu ili Zagrebu na dan utakmice s Partizanom ili Zvezdom, nikako ne bi valjalo imati vozilo s beogradskim registarskim pločicama.

Maksimalna sigurnost, osim što je dramatično skupa, dobrim bi dijelom ubila i radost sportske utakmice.

Nacionalne lige

I tako nedovoljno kvalitetne i slabo posjećene lige postale bi trećerazredno natjecanje, jer bi se najbolji klubovi u njega uključivali tek u završnoj fazi. Koliko bi to utjecalo na razvoj i status nogometa u manjim sredinama, nije teško predvidjeti.

Usklađivanje termina ne bi trebao biti nerješiv problem. U pravilu niti jedan klub iz regije ne dočeka proljeće u Europi, pa se u „europskim“ danima mogu igrati regionalne utakmice. Tu nema dovoljno datuma za kompletnu ligu te se kao jedino logično rješenje nameće neka vrsta kup natjecanja po knockout sistemu.

Ko bi igrao

To bi mogao postati problem jedino ako se previše tvrdoglavih jaraca nađe na brvnu. Ako bi projekt provodila neka ozbiljna kompanija, ona bi odredila vrlo jasne uvjete za sudjelovanje, pa bi teže bilo pronaći klubove koji ih ispunjavaju, a mnogo lakše eliminirati one koji imaju samo dobru volju. Iz visokih krugova Hrvatskog nogometnog saveza poslana je jasna poruka kako bi Hrvatskoj mnogo više odgovarala hipotetska liga Alpe – Dunav – Jadran nego bilo kakva kopija bivše Jugo lige.

Novac 

Najelitnije klupsko natjecanje, bogata Liga prvaka, živi od raskošno uspješnog marketinga, od enormnih prihoda od TV-prava i tek onda od prodanih ulaznica.

U našoj recesijskoj regiji od osiromašenih kompanija nije realno očekivati neke ozbiljnije prihode. Veliki međunarodni koncerni teško mogu naći interesa za upitni projekt.

Nacionalne TV grcaju u dugovima i bore se za preživljavanje. Izvjesno je da nemaju niti novaca, niti produkcijskih mogućnosti, niti realnog interesa da budu glavna TV-potpora. Jedina ozbiljna šansa su regionalni komercijalni sportski kanali Sport Klub i Arenasport koji bi rado takve programske sadržaje uvrstili u svoju ponudu. Moguće je da bi prihvatili TV-produkciju svih izravnih prijenosa lige, iako je to izuzetno komplicirano, skupo i teško zbog ograničenih TV-tehničkih kapaciteta u regiji.

Maksimalna sigurnost, osim što je dramatično skupa, dobrim bi dijelom ubila i radost sportske utakmice.

TV-produkcija morala bi biti na uobičajenim svjetskim standardima, dakle u HD-u (visokoj rezoluciji) i u formatu 16/9, a takvih reportažnih kola nema dovoljno. To je potrebno kako bi se u jednoj razvijenijoj i afirmiranoj fazi projekta prijenosi ponudili svjetskim kapitalcima Sky sportu, Eurosportu ili ESPN-u, jedinima koji mogu osigurati neki ozbiljniji prihod.

Jedna ozbiljna međunarodna kompanija izradila je feasibility studiju i zaključila:

JOŠ NIJE VRIJEME, ČUJEMO SE I VIDIMO ZA NEKOLIKO GODINA.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Blog
POPULARNO