Dobri roditelji djeci ne kupuju najjače automobile

Piše: Nataša Gaon-Grujić

Sjećanje mi postaje najveći neprijatelj. Često sama upadam u zamku, čak i pretjeranog, idealiziranja vremena kojeg pamtim. Vjerovatno idealiziranju pomaže nesređenost u kojoj živimo.

Nesređenost, opet uživa u svom zamahu jer dopušta toliko toga, dopušta da bauljamo u vlastitim krugovima, pokušavamo srediti svoje mikrokosmose, u njima naći mir i tako živjeti prividno zaštićeni od onoga šta se nalazi izvan naših krugova.

Kada napustimo krugove, kada nas grozna vijest probudi, kada izgubimo dva mlada života ubijena na pješačkom prelazu, kada se osvijestimo, shvatimo sa kakvim ubicama živimo, tada nam se nesređenost nakezi i naruga da gore ne može biti.

Na šestom spratu zgrade u kojoj sam stanovala, živjela je teta Raza i njen sin Mujo. Možda mu je puno ime bilo drugačije, ali kako ga je i teta Raza tako zvala, niko od nas nije pitao da li je Mujo njegovo ime ili samo nadimak?

Muzika sa simsa prozora

Teta Raza je bila sitna žena, dok je Mujo bio visok i mršav. Oca niko nije spominjao, niti teta Raza, niti Mujo. Mujo je volio narodnu muziku, volio je staviti mali kasetofon na sims prozora, pojačati ton do maksimuma i pustiti da zvuci njegove muzike odzvanjaju između visokih zgrada.

Obično je to Mujo radio kada malo popije, a njegova mama se izvinjavala opravdavajući njegovo ponašanje ljubavnim problemima. Teta Raza je uvijek govorila:

„Samo da mi je Muju izvesti na pravi put“.

Na Muji je bilo lako primijetiti njegovu visinu, koja se naročito isticala kada je sa teta Razom išao po fasungu. Teta Raza je u rukama nosila novčanik, a on na povratku  pune cekere. Mujo je imao krupne šake. Svake godine Mujo je išao na radne akcije, a kada bi se vratio, hvalio se sa udarničkim značkama i žuljevima na rukama.

Mi, djeca iz komšiluka, smo prekidali ulične igre i divili se plikovima na njegovim dlanovima. Poslije se Mujo oženio, a teta Raza je, koliko znam, umrla. Živjeli su skromno, uglavnom tiho, osim kada bi Muju mučili ljubavni problemi.

Dragan je, koliko se sjećam, prvi položio vozački ispit. Mada je bio jedinac i mada su mu roditelji ispunjavali, uglavnom, sve želje, kao što je bio pas, bubnjevi, Dragan je vozio staru Bubu.

Jednom sam se vozila u toj bučnoj staroj Bubi. U toj vožnji bilo je puno više šarma nego u vožnji u novom, brzom automobilu. I Draganova mama je imala želju izvesti Dragana na pravi put, onaj na kome postaneš dobar čovjek, naučiš poštovati.

Obje su uspjele, i tata Raza i teta Rada.

Nesređenost sistema

Da li su tada svi roditelji na isti način odgajali djecu nastojeći usaditi iste vrijednosti, ne znam, ali znam da je bilo manje nesređenosti nego danas, jer kako je moguće da je u posljednjih devet godina policija protiv Sanjina Sefića, koristeći pravno korektnu terminologiju, osumnjičenog za ubistvo dvije studentice, pokrenula čak 18 krivičnih prijava?

Danas Sanjin ima 25 godina, prije devet imao je samo 16 godina. Nesređenost, ova velika zbrka, u kojoj je Tužilaštvo Kantona Sarajevo, po navodima Komesara policije, podiglo samo jednu tužbu, hranilo je to zlo u Sanjinu.

Sanjin je čisti proizvod nesređenosti jednog sistema. Kako je moguće da je Sanjin, nakon 18 krivičnih prijava, te 47 evidencija kršenja zakona, opet bio na ulici, bilo za volanom?

Nesposobnost jednog društva, neuređenost pravnog sistema, tužilaštva, nesređenost je ubica.

Ubica su i njegovi roditelji, kojim su to vrijednostima hranili svog sina? Ubica je konačno dobio tijelo, dobio ime i prezime, dobili smo Sanjina! Koliko je još Sanjina za volanom, sa oružjem, za koliko će još Sanjima neki novi ili sadašnji komesar policije reći da je policija radila svoj posao, ali Tužilaštvo nije?

Koliko su istiniti transparenti – ja sam sljedeći, ja sam sljedeća???

Gore ne može biti

Koliko je zaista sreće u zaključanim vratima i ličnoj, sebičnoj, smirenosti koju osjetiš kada smo, na kraju dana, svi u kući na okupu živi i zdravi?

O mom komšiji Muji odavno ništa nisam čula, odavno više ne živim u tom haustoru, za Dragana znam da ima dvoje djece.

Sjetim se tako svog djetinjstva, visokog Muje, udarničkih znački i dlanova sa žuljevima. Sada znam da su Draganu njegovi roditelji mogli kupiti novi automobil sa najjačim motorom, ali nisu.

Nismo živjeli u ovoj nesređenosti, koja nam se nakezila i narugala da gore ne može biti, koja je uzela dva mlada života i ostavila pitanje ko je sljedeći?

Izvor: Al Jazeera