Amerikanci u Manbiju: Šta će uraditi Ankara

Piše: Khalil Mabrouk, Istanbul
Ulazak američkih snaga u grad Manbij nameće nova pravila igre za glavne aktere u sirijskom sukobu, ponajprije za Tursku, koja ovaj grad smatra ključnom tačkom u svojim nastojanjima da blokira formiranje kurdske separatističke pokrajine.
Turska diplomatija otvoreno radi na očuvanju balansa između njenih crvenih linija i implikacija američkog prisustva s obzirom na to da Amerika igra ulogu patrona Kurdske demokratske unije (PYD), koju Ankara smatra terorističkom organizacijom zbog povezanosti s Radničkom partijom Kurdistana (PKK).
Premijer Turske Binali Yıldırım u izjavi za jedan turski TV-kanal rekao je da bilo kakva vojna ofanziva na Manbij, na periferiji istočnog Halepa, neće dati pozitivne rezultate ako ne bude postojala koordinacija sa Sjedinjenim Američkim Državama i Rusijom.
Prema Yıldırımovom mišljenju, ova koordinacija ima ulogu da spriječi sukobe između turskih i sirijskih snaga, koje imaju podršku Rusije.
Politički analitičari koji se bave pitanjima Turske imaju različita očekivanja kad je riječ o sposobnosti Ankare da poduzme korake, a da ne izazove vojne reakcije velikih sila čije se snage nalaze na njenoj južnoj granici.
Konotacije intervencije
Odgovarajući na pitanje Al Jazeere, pisac i politički analitičar Majed Azzam kaže da američka vojna intervencija u Manbiju nosi sa sobom brojne konotacije, što ne mora nužno značiti prekid operacije “Štit Eufrata”, koju Turska vodi na sjeveru Sirije.
Azzam kaže kako je jedna od konotacija želja Washingtona da izrazi nezadovoljstvo zbog isključenja iz koordinacije njegovih saveznika u kurdskim snagama s ruskom stranom i sirijskim režimom. To bi mogao biti i “pokušaj Amerike da se Manbij zadrži podalje od turske kontrole”, smatra on.
U isto vrijeme Azzam naglašava da Washington nije pokazao nikakve znakove odstupanja od obećanja bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame i zvaničnika njegove administracije koji su posjetili Ankaru još od sredine jula prošle godine da će prisiliti kurdske milicije, saveznike njegove države, na povlačenje istočno od Eufrata.
Ističe da je sastanak između Turske, Amerike i Rusije, održan u Antalyji u utorak, odraz novih pravila u sirijskom pitanju, prije svega sklanjanja sa scene Irana i njegovih milicija, kao i sirijskog režima.
Azzam naglašava da je trilateralni sastanak bio prvi korak, nakon kojeg slijedi susret turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 10. marta u Moskvi. Smatra vjerovatnim da će Ankara ovakvim nastojanjima uspjeti učvrstiti svoje crvene linije, a to je protivljenje bilo kakvom prisustvu kurdskih milicija zapadno od Eufrata.
Raspoložive opcije
Yıldırım je skrenuo pažnju da turski vojni zvaničnici s ruskim i američkim kolegama razgovaraju o mehanizmima za eliminiranje terorističkih organizacija koje djeluju u Siriji. Istakao je da je njegova država ponudila Washingtonu plan za vojnu akciju protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) u provinciji Raqqi na sjeveru Sirije, ali da još nisu dobili odgovor na to.
Ova dešavanja uslijedila su samo sedmicu nakon što je turski predsjednik izjavio da je Manbij naredna meta vojne operacije “Štit Eufrata”, koja je pokrenuta protiv ISIL-a i kurdskih separatista.
Oktay Yılmaz, turski politički analitičar, kaže da je Manbij prioritet za Tursku zbog položaja grada kojim se presijeca put za uspostavljanje teritorijalno kompaktnog kurdskog entiteta na turskoj granici. Smatra da operacija “Štit Eufrata” neće ostvariti ciljeve ako se ne uspije doći do ovog grada.
Yılmaz za Al Jazeeru kaže kako su se Amerika, Rusija, snage sirijskog režima i kurdske milicije dogovorile – uprkos međusobnim neslaganjima – da spriječe Tursku i njenog saveznika Slobodnu sirijsku armiju da uđu u Manbij. Time se želi spriječiti uspostava sigurne zone pod kontrolom sirijske opozicije, gdje bi bio moguć normalan život.
On je istakao da su turske opcije u suprotstavljanju ovakvoj stvarnosti postale ograničene i teške, uzimajući u obzir veliku koncentraciju vojske na ovom području, što vojno djelovanje čini gotovo nemogućim.
Kaže da su turske opcije ograničene na diplomatsko djelovanje kako bi se pronašao izlaz i konsenzus sa svim stranama bez odustajanja od zahtjeva da se kurdske milicije protjeraju iz Manbija.
Izvor: Al Jazeera