Hamas regrutira u Libanu, šta će to značiti za Hezbollah?

Glavni libanski političari kritizirali su potez Islamskog pokreta otpora, ali to će vjerovatno pomoći Hezbollahu dok napetosti s Izraelom eskaliraju.

Analitičari vjeruju da je malo vjerovatno da bi Hamas pozvao na proširenje u Libanu bez prethodnog savjetovanja s Hezbollahom (AP)

Bejrut, Liban – Kada je Hamas 4. decembra objavio poziv za regrutaciju u Libanu, nekoliko glavnih libanskih političkih stranaka i zvaničnika osudilo je taj potez, optužujući palestinsku grupu za kršenje nacionalnog suvereniteta njihove zemlje, dok su se pozivali na sjećanja na krvavi građanski rat.

Ali, regrutiranje za paralelne oružane snage moglo bi na kraju poslužiti interesima Hezbollaha, zbog vojne hegemonije libanske grupe, posebno u južnom Libanu, smatraju analitičari. Vjeruje se da Hamas regrutira u Libanu putem najava u palestinskim izbjegličkim kampovima u zemlji i tamošnjim džamijama.

“Hezbollah pokušava pridobiti podršku sunitskih grupa [poput Hamasa u Libanu] u borbi protiv Izraela iz južnog Libana”, kaže Hilal Khashan, profesor političkih nauka na američkom univerzitetu u Bejrutu, za Al Jazeeru. Bilo koji drugi akter neće moći djelovati samostalno, jer “Hezbollah u potpunosti kontrolira graničnu situaciju”.

Raskol oko građanskog rata u Siriji

Nakon Hamasovih napada na jugu Izraela 7. oktobra, u kojima je ubijeno 1.200 civila i vojnog osoblja, prema navodima izraelskih zvaničnicika, Izrael je kontinuirano bombardirao Pojas Gazu, s kratkom pauzom u borbama krajem novembra. Više od 18.000 ljudi je ubijeno u Gazi, prema podacima tamošnjeg Ministarstva zdravstva.

U susjednom Libanu više od 100 ljudi je poginulo od kako je Hezbollah prvi gađao Izrael projektilima 8. oktobra. Većina mrtvih su borci Hezbollaha, koji su angažirali izraelsku vojsku u, kako kažu, naporima da spriječe pune snage njihovog protivnika da se obruše na Hamas.

Odnosi između Hamasa i Hezbollaha nastavljeni su posljednjih godina, nakon raskola oko građanskog rata u Siriji. Članovi Hamasovog vodstva napustili su prethodnu bazu u Damasku 2012. godine, nakon što su osudili brutalno gušenje protesta sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Od 2017. godine neki članovi Hamasa vratili su se u Liban, uključujući Saleha al-Arourija, zamjenika šefa Hamasovog Političkog biroa; Khalila al-Hayya, vođu Hamasovih Arapskih i islamskih odnosa; Zahera Jabarina, zaduženog za pitanja palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima.

‘Zajednička sigurnosna soba’ za ‘Osovinu otpora’

Prošle godine je vodstvo Hamasa otkrilo postojanje “zajedničke sigurnosne sobe” za “Osovinu otpora” – iransku vojnu koaliciju koja, između ostalih grupa, uključuje Hamas i Hezbollah. Neki analitičari vjeruju da bi mogla biti smještena u Libanu. U aprilu 2023. godine je šef Hamasa Ismail Haniyeh posjetio lidera Hezbollaha Hassana Nasrallaha u Bejrutu.

Analitičari vjeruju da je malo vjerovatno da bi Hamas pozvao na proširenje u Libanu bez prethodnog savjetovanja s Hezbollahom. Hezbollah je desetljećima održavao dominaciju u južnom Libanu. Ali, izraelski zvaničnici su nedavno rekli da više ne mogu prihvatiti prisustvo grupe ili njihove elitne jedinice Al-Radwan na sjevernoj granici Izraela. Zbog toga bi sve veće prisustvo Hamasa u Libanu moglo biti taktička odluka koja služi i Hezbollahu, smatraju neki analitičari.

“Hezbollah traži lokalne saveznike u poslijeratnom periodu, jer će njegova vojna komponenta biti upitna kako je Izrael želi povući iz južnog Litanija”, kaže Khashan. Nakon julskog rata između Hezbollaha i Izraela 2006. godine, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je Rezoluciju 1701, pozivajući na uspostavu demilitarizirane zonu od rijeke Litani, najduže libanske rijeke, koja teče od južnog primorskog grada Tira, u dolinu Bekaa, do onoga što je poznato kao “Plava linija“, koja razdvaja Liban od Izraela.

Širenje Hamasa u Libanu ne bi bilo od koristi samo Hezbollahu. Kako je Hamas pod opsadom u Gazi, njegova popularnost na Zapadnoj obali je porasla, pokazalo je nedavno istraživanje javnog mnijenja. U Libanu bi grupa mogla iskoristiti sve veću popularnost i nadjačati političke rivale Fatah.

Povećanjem kadra u Libanu, “Hamas može reći – mi smo ojačali svoju političku poziciju gdje god postojimo”, kaže Drew Mikhael, stručnjak za palestinske izbjeglice u Libanu, za Al Jazeeru. “Nijedan politički akter ili stranka ne bježi od više moći.”

‘Hamas-land’ kao povratak u ‘Fatah-land’

Ipak, objava je izazvala komešanje među nekim zajednicama u Libanu. “Svaku oružanu akciju koja potiče sa libanskog teritorija smatramo napadom na nacionalni suverenitet”, kaže Gebran Bassil, čelnik Slobodnog patriotskog pokreta, pretežno kršćanske stranke, odbacujući stvaranje onoga što je nazvao “Hamas-land”.

Bila je to referenca na “Fatah-land”, povratak u vrijeme kada je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), pod vodstvom Yassera Arafata, djelovala kao država u državi u južnom Libanu od kasnih 1960-ih do ranih 1980-ih. PLO je koristio južni Liban za pokretanje napada na Izrael i postao je aktivni član libanskog građanskog rata 1975. godine.

Osude su stigle i od drugih osoba, poput privremenog premijera Libana Najiba Mikatija; šefa desničarske nacionalističke stranke Libanske snage Samira Geagea; bivšeg šefa policije i sadašnjeg zastupnika Ashrafa Rifija; Samyja Gemayela, koji vodi Kataeb, tradicionalnu kršćansku stranku koja se pokušala rebrendirati u nacionalističku stranku desnog centra posljednjih godina…

Dok su upozorenja iznijeli političari iz cijelog sektaškog spektra, referencu na povratak u “Fatah-land” posebno je evociralo više kršćanskih vođa. Ogorčenje prema Palestincima zbog uloge PLO-a i drugih frakcija u građanskom ratu i dalje je uobičajeno u Libanu, posebno među dijelovima kršćanske zajednice, čak i ako mnogi suosjećaju s trenutnom patnjom u Gazi.

‘Potpuna kršćanska marginalizacija’

S obzirom da su oči svijeta uperene u Gazu, libanski kršćanski lideri možda koriste tu najavu u igri međusektaške politike i steknu prednost nad protivnicima u Libanu, kažu analitičari. “Cijela Bassilova karijera bila je u naporima da se pojača retorika o etnonacionalnom diskursu”, kaže Mikhael. “Većinu vremena ne razgovara s nacionalnom publikom. To je interna borba s Geageom.”

Bassil i Geagea vode dvije najveće kršćanske stranke u Libanu. Ali, uprkos statusu, obojica su osobe koje izazivaju podjele i jako su nepopularni izvan svoje neposredne glasačke baze. Interno nadmetanje ukazuje na povlačenje kršćana iz nacionalne politike u Libanu, kaže Michael Young iz Carnegie Middle East Centra u Bejrutu.

“Postoji potpuna kršćanska marginalizacija o većini pitanja danas”, kaže Young za Al Jazeeru. “Kada su u pitanju nacionalne rasprave, one naizgled postaju sve parohijalnije. Kršćani, zapravo, ne obraćaju pažnju na palestinsku politiku i gotovo su mentalno razvedeni od libanske države.”

Izvor: Al Jazeera