Evropski embargo na rusku naftu je kontraproduktivan

Nakon gotovo tri mjeseca razgovora i pregovora usred rata u Ukrajini koji i dalje traje, članice Evropske unije složile su se da postepeno uvedu zabranu izvoza ruske nafte namijenjene Evropi. Embargo uključuje sirovu naftu i ruske naftne derivate koji se Evropskoj uniji isporučuju morem, dok je nafta koja se transportira naftovodima isključena iz embarga. Oko 65 posto ruskog izvoza nafte stiže u Evropu tankerima morskim putem, dok se ostatak izvoza doprema kroz naftovod Družba.

Istovremeno, Evropska unija je odobrila privremeno izuzeće od embarga zemljama koje uveliko ovise o ruskoj nafti i nisu u stanju osigurati adekvatnu alternativu u bliskoj budućnosti. To izuzeće se odnosi na Mađarsku, Češku i Slovačku, pa tako tri zemlje nastavljaju primati rusku naftu kroz naftovod Družba. Njemačka i Poljska su obećale da će prestati kupovati rusku naftu iz naftovoda Družba do kraja ove godine. U skladu s tim, postupni embargo bi trebao omogućiti Evropi da u narednim mjesecima odustane od 65 posto ruskog uvoza nafte, a taj će procenat porasti do kraja 2022. na oko 90 posto.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, postoji sve veći zamah i vode se stalne rasprave o sposobnosti Evropske unije da uvede embargo na rusku naftu, o očekivanim gubicima unutar Evrope i posljedicama na globalna tržišta nafte. Izgleda da je tokom ove rasprave postojala hipoteza koju su svi preskočili kao činjenicu kada su u pitanju veliki gubici koje će Rusiji nanijeti evropski embargo. Međutim, sada se čini, nakon što je Evropska unija pristala uvesti embargo na rusku naftu, da glavni cilj ove odluke, a to je blokirati izvoz ruske nafte i spriječiti Moskvu da prikuplja prihode od ogromnog izvoza nafte koji pokreću rusku ratnu mašineriju u Ukrajini, zahtijeva detaljniju raspravu kako bi se osiguralo da Washington i Evropa postignu cilj embarga bez značajnih posljedica po evropsku i globalnu ekonomiju.

Gladak put do azijskih tržišta

Rusija je 2021. izvozila u Evropu oko 3,1 milion barela sirove nafte dnevno, uz 1,3 miliona barela dnevno naftnih derivata. Ruski izvoz čini oko 30 posto ukupnog izvoza sirove nafte u Evropu, a te količine zadovoljavaju oko 18 posto evropskih potreba za naftom. Prosječna proizvodnja sirove nafte i naftnih derivata u Rusiji iznosi oko 10 miliona barela dnevno, što znači da sama Evropa kupuje oko polovinu ruske proizvodnje nafte. Drugim riječima, prihodi od nafte koje je Rusija dobila od Evrope tokom 2021. iznose oko 90 milijardi dolara (250 miliona dolara dnevno).

Još od prvih dana rata, Rusija je preduhitrila evropske odluke o embargu. Moskva je uspjela većinu izvoza nafte, koji je Evropa izbjegavala, prebaciti na azijska tržišta. U tome joj je pomogla činjenica da globalna tržišta nafte karakterizira fleksibilnost i lakoća otprema s jednog mjesta na drugo za razliku od tržišta ukapljenog plina. To je doprinijelo tome da ruska nafta lako pronađe svoj put do drugih mjesta koja nisu evropska tržišta. Štaviše, veliki popusti koje je Moskva napravila kako bi olakšala prodaju svoje nafte u neevropske zemlje doprinijeli su tome da pronađe nova tržišta. Razlika između ruske nafte i nafte tipa brent iznosila je više od 30 dolara po barelu, što znači da su ruski popusti iznosili između 25 i 30 posto cijene svjetske nafte u mjesecima nakon rata.

Iako je Indija vrlo rijetko kupovala rusku naftu, indijski uvoz ruske nafte skočio je s nule u februaru na oko 627 hiljada barela dnevno u aprilu. Kineski uvoz ruske nafte porastao je sa 700 hiljada barela dnevno u februaru na sadašnjih gotovo milion barela dnevno.

Povećanje izvoza ruske nafte u Kinu i Indiju odrazilo se na prihode koje je Rusija ostvarila u prva četiri mjeseca ove godine. Zanimljiv je paradoks da su Ruski prihodi porasli za oko 50 posto ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Očekuje se da će ruski prihodi od izvoza nafte i plina zajedno u 2022. godini, ako se ovakvi trendovi nastave, iznositi oko 320 milijardi dolara, dok su ti prihodi 2021. godine iznosili oko 235 milijardi dolara.

Ove brojke ukazuju na dvije zanimljive stvari: ruski izvoz nafte morskim putem uglavnom ostaje stabilan nakon što se okrenula od nekih velikih uvoznika na evropskim tržištima tokom ratnog perioda. U isto vrijeme, bilo je jasno da azijska tržišta imaju kapacitet apsorbirati velike količine ruske nafte koja je bila namijenjena Evropi.

Glavni izazov s kojim se Rusija suočava jeste hoće li glavni dobavljači nafte u Aziji, predvođeni Saudijskom Arabijom, prihvatiti da se ne natječu s jeftinom ruskom naftom. Velika je vjerovatnoća da će se to i desiti, jer postoje predviđanja da će Kraljevina i ostale zemlje Zaljeva zamijeniti uloge s Rusijom i usmjeriti se prema evropskim tržištima kako bi kompenzirali naftu iz Rusije, ali i zbog želje Saudijske Arabije da održi jake odnose s Moskvom, a zatim i da održi “OPEC+” kao čvrst savez koji je sposoban kontrolirati globalne cijene nafte.

Zakon ponude i potražnje uvijek ide u prilog Rusiji

Budući da tržišta nafte trenutno doživljavaju previranja zbog uvjeta uzrokovanih rusko-ukrajinskim ratom, smanjenje proizvodnje u malim količinama jednog od najvećih međunarodnih proizvođača nafte dovest će do toga da tržišta nafte budu izložena nedostatku ponude, budući da neke procjene ukazuju da je ruska proizvodnja nafte pala za čak milion barela dnevno zbog evropske odluke o embargu.

S druge strane, potpuno zatvaranje koje je Peking uveo u gradu Šangaju tokom aprila i maja smanjilo je kinesku potražnju za naftom, što je u velikoj mjeri obuzdalo rast cijena nafte. Međutim, imajući u vidu da je Kina početkom juna proglasila kraj zatvaranja, potražnja Pekinga za naftom vjerovatno će porasti za četiri posto na godišnjem nivou, uz povećanje od 600.000 barela dnevno u drugoj polovini 2022.

Prema tome, očekivani disbalans između ponude i potražnje dovest će do rasta cijena nafte u svijetu i oslabiti izglede za pad cijena u bliskoj budućnosti. Trenutni odnos ponude i potražnje dovodi nas do činjenice da će, unatoč očekivanom blagom padu ruskog izvoza i prodaji nafte po niskim cijenama, Moskva ipak profitirati od rasta cijena nafte u mjeri u kojoj ostvari prihode približno onome što je planirano prije početka rata.

Na temelju gore navedenog, evropska odluka o zabrani ruske nafte, za koju se činilo da je došla prekasno, neće moći finansijski paralizirati Rusiju niti nanijeti veće gubitke prihodima te zemlje od izvoza nafte. Moskva lako može pronaći druge alternativne izvozne puteve kratkoročno i srednjoročno, pored toga da će zadržati svoje prihode od izvoza nafte u svjetlu visokih cijena, zbog čega će evropski embargo imati ograničen učinak. Ono što je još važnije, embargo na rusku naftu pokazao je uspjeh zemalja Evropske unije da postignu politički dogovor, ali je isto tako otkrio s kakvim se problemima Zapad suočava da kazni Rusiju zbog rata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.