Friedman: Šta čeka Trump i Harris ako Netanyahu pobijedi

Istaknuti američki pisac Thomas Friedman uputio je oštru kritiku na račun izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog njegovog lošeg upravljanja ratnim dosijeom u Pojasu Gaze i pokušaja da spasi svoju političku budućnost na račun viših interesa Izraela.

U svom sedmičnom članku u The New York Timesu napisao je, podsjećajući američkog predsjednika Joea Bidena i potpredsjednicu Kamalu Harris, da Netanyahu “nije njihov prijatelj, a što je još gore od toga, on nije ni prijatelj izraelskih talaca” koje Hamas drži u Pojasu Gaze.

Dodao je da Netanyahu koristi Hamasov napad na južni Izrael 7. oktobra kao izgovor da odulji s pregovorima o prekidu vatre te da je njegov “jedini interes” to da sačuva svoju političku budućnost, čak i ako to dugoročno bude podrivalo opstanak Izraela.

Upozorenje za Harris

Friedman je svoj govor uputio Kamali Harris, upozoravajući je da će Netanyahu, kako bi spasio svoju političku budućnost, u naredna dva mjeseca učiniti stvari koje bi mogle ozbiljno potkopati njene šanse za pobjedu na američkim predsjedničkim izborima i povećati šanse za pobjedu njenog republikanskog rivala Donalda Trumpa, zbog čega treba biti na oprezu.

Obraćajući se predsjedniku Bidenu, rekao je: “Recite mi ako vas Netanyahu pravi naivnim. Nakon svakog telefonskog poziva njemu upućenom, izlazite s optimističnim izjavama o bliskosti postizanja sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze, a onda on onima koji ga podržavaju priča nešto sasvim drugo”.

Istakao je da je ličnost Netanyahua jedan od faktora koji su mu pomogli da shvati jedno opće pravilo u pisanju svojih izvještaja vezanih za Bliski Istok. Radi se o tome da vam “službenici u Washingtonu govore istinu u tajnosti, a u javnosti lažu, dok vas na Bliskom Istoku zvaničnici lažu u tajnosti, a javno govore istinu”.

Stoga Friedman savjetuje Bidena, rekavši: “Nikada ne vjerujte onome što vam govore nasamo, posebno Netanyahu, slušajte samo ono što javno govore svojim pristalicama”.

Autor je zatim prešao na razgovor o važnosti poznavanja doktrine koju slijede Biden s jedne strane i Netanyahu s druge strane na Bliskom Istoku.

Rekao je da je Bidenova administracija uspostavila “divnu” grupu regionalnih saveza s partnerima koji se protežu od Japana, Južne Koreje i Filipina u azijsko-pacifičkoj regiji, do Indije i Arapskog zaljeva, čak i Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a) u Evropi.

Dobici za Ameriku i Izrael

Američka administracija je “mudro” nastojala da integrira Bidenov princip o prekidu vatre u Gazi, sporazumom o razmjeni zarobljenika, naglašavajući važne dobitke, i za Izrael i za Ameriku, za koji Friedman vjeruje da bi mogao dovesti do trajnog prekida vatre u Gazi i povratka izraelskih talaca koji se tamo nalaze.

To bi, također, moglo dati i neophodni predah “iscrpljenoj” vojsci i rezervnim snagama, “jer bi primirje u Pojasu Gaze moglo primorati i libanski Hezbolah da prekine s otvaranjem vatre s teritorije Libana”.

Ako bi Izrael pristao na razgovore s Palestinskom samoupravom o rješenju o dvije države, američki pisac očekuje da bi to utrlo put za normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom, što on opisuje kao “veliki strateški dobitak za Izrael”.

Time bi se stvorili i uvjeti za slanje mirovnih snaga u Gazu iz UAE, Maroka i Egipta u saradnji sa “najkompetentnijom” palestinskom vlašću, kako Izrael ne bi bio prisiljen da trajno okupira Pojas Gaze, i “umjerenu, legitimnu palestinsku vlast zamijeni pokretom Hamas”, kako reče američko-jevrejski autor.

Sudar dvije doktrine

Međutim, ova Bidenova doktrina se direktno sudarila s onom Netanyahuovom, koja se – prema mišljenju autora – usredotočila na to da se učini sve što je moguće kako bi se izbjegao bilo kakav politički proces s Palestincima koji bi mogao podrazumijevati nagodbu zasnovanu na ustupanju teritorija na Zapadnoj obali, a koja bi slomila leđa političkog saveza izraelskog premijera s krajnjom desnicom.

Tokom godina Netanyahu je uvijek osiguravao da Palestinci budu podijeljeni i nesposobni da zauzmu jedinstven stav, osiguravajući tako da Hamas ostane održivi i dominantni faktor u Pojasu Gaze, prema Friedmanovoj tvrdnji.

Pisac je istakao da je Netanyahu učinio sve što je bilo u njegovoj moći da diskredituje i ponizi Palestinsku samoupravu i njenog predsjednika Mahmouda Abbasa, koji je s druge strane priznao Izrael, prihvatio mirovni proces iz Osla i sarađivao s izraelskim sigurnosnim službama kako bi održao mir na Zapadnoj obali gotovo tri desetljeća.

Rekao je da je opstanak u političkoj areni postao najvažniji garant Netanyahuu da izbjegne odlazak u zatvor ako bude osuđen po optužbama koje su protiv njega podignute 2019. godine, za prevaru, korupciju i pronevjeru.

Dodao je da su “jevrejski ekstremisti” složni da će Netanyahu nastaviti vladati sve dok održava vojnu kontrolu nad Zapadnom obalom i Pojasom Gaze, inače će se njegova vlada srušiti.

Prema članku, Netanyahu je shvatio poruku i najavio da će okončati rat u Pojasu Gaze nakon što ostvari “potpunu pobjedu”, ali nije precizirao šta ona tačno podrazumijeva i ko će nakon toga vladati tim teritorijem.

Philadelphijska varka

Friedman je kritizirao izjave izraelskog premijera u ponedjeljak da je Philadelphi koridor (ulica Salah al-Din) duž granice Pojasa Gaze s Egiptom “vitalni” koridor koji određuje budućnost svih nas. Autor članka vjeruje da cijela stvar nije ništa drugo do “varka”.

Vraćajući se predsjedničkoj utrci za Bijelu kuću, čini se jasnim – sa stanovišta članka The New York Timesa – da Netanyahu shvata da je Kamala Harris u nevolji. Ako se rat u Pojasu Gaze nastavi sve dok Izrael ne ostvari “potpunu pobjedu”, kandidat Demokratske stranke će ga morati ili javno kritizirati i tako izgubiti jevrejske glasove, ili će se morati suzdržati od toga i izgubiti glasove arapskih Amerikanaca i muslimana u ključnoj državi Michigan.

Budući da će Kamali Harris, možda, biti teško prihvatiti bilo koju od ove dvije opcije – prema Friedmanu – u očima i Jevreja i arapskih Amerikanaca podjednako će se prikazati slabom.

Autor je zaključio da će Netanyahu, ako uspije ostvariti svoje ciljeve, pobijediti, a s njim i Trump, ali će i Izrael izgubiti. Pojas Gaze će, naravno, ostati i dalje da ključa u svjetlu okupacije izraelske vojske, a Izrael će postati odbačena država od mnogih više nego ikada ranije.