FT: Kinesko i rusko hipersonično oružje prijeti američkom sistemu ranog upozorenja

Kina i Rusija su izvele testiranja hipersoničnih raketa u ljeto 2021, što prijeti američkom sistemu ranog upozorenja, tvrdi američki stručnjak.

Rusija je testirala svoju hipersoničnu krstareću raketu na nuklearni pogon “Skyfall” na poligonu na otoku Novaja Zemlja u Arktičkom okeanu, kaže William Schneider, glavni istraživač na Institutu Hudson. Budući da je na nuklearni pogon, raketa ima neograničen domet.

Što se tiče Kine, izvela je dva letačka testiranja hipersoničnih balističkih projektila. Jedan je letio u frakcionoj Zemljinoj orbiti na manevarskoj putanji do ciljanog područja u Kini. Drugi je također letio na manevarskoj putanji, ali je dodatno lansirao drugi hipersonični objekt, što niko do sada nije uspio učiniti osim Kine.

Istraživač kaže da su američki mediji i Komisija za kontrolu naoružanja pokušali minimizirati značaj ovih testova. Rusko testiranje je svedeno na čin u kojem nije posvećena pažnja ekološkoj šteti, te je opisan kao “leteći Černobil”, dok je za Kinu navedeno da “nije pokazala ništa novo” u onome što je učinila.

Neopravdano ignoriranje

Međutim, Schneider, koji je ranije bio državni podsekretar i predsjedavajući Odbora za odbrambene nauke u Ministarstvu odbrane, primijetio je da se ovakvim reakcijama ignorira važnost takvih sposobnosti u naporima za nuklearnu modernizaciju Kine i Rusije.

U svom članku, u britanskom listu Financial Times, dodao je da hipersonična vozila za manevriranje nisu samo još jedan način za isporuku nuklearne bojeve glave do cilja. Umjesto toga, oni su suštinski dio “sistema” dizajniranog da porazi američke sposobnosti ranog upozorenja.

Schneider je istakao da je američki sistem ranog upozorenja na balističke rakete skup satelita i radara koji su integrirani međusobno, s posebnim komandnim, kontrolnim i komunikacionim sistemom koji mu omogućava otkrivanje, lociranje i praćenje napada neprijateljskih raketa.

Uzete zajedno, objasnio je, ove međusobno povezane sposobnosti su ključne za održavanje efikasnog nuklearnog odvraćanja, napominjući da su bile toliko bitne za međusobno odvraćanje tokom hladnog rata da je Ugovor o antibalističkim raketama iz 1972. uključivao odredbe koje su imale za cilj da ga zaštite od napada.

I Kina i Rusija imaju napredne ofanzivne sposobnosti u svemiru, navodi autor. Ističe da je krajem januara, na primjer, kineski satelit Shijian 21 (CJ-21) nestao sa svog uobičajenog položaja u geostacionarnoj orbiti na visini 35 hiljada i 410 kilometara iznad Zemlje.

Bivši šef Odbora za odbrambene nauke u Pentagonu navodi da Okvir svemirskih prioriteta, koji je objavila administracija predsjednika Joea Bidena u decembru 2021. godine, naglašava da je svemir “ključan u modernom ratovanju”.

Međutim, izrazio je žaljenje zbog toga što se Washington stalno pridržava stava da ne koristi svemir za ofanzivne vojne primjene, što “ostavlja naše sredstvo odvraćanja ranjivim u odnosu na zemlje koje ne dijele ovo gledište”.

Glavni istraživač Instituta Hudson dodaje da Washington razvija svemirski sistem koji koristi napredne infracrvene senzore koji bi mogli otkriti manevarske hipersonične bojeve glave.

Ofanzivne svemirske operacije

Međutim, kaže autor, sadašnji sistemi protivraketne odbrane ne dozvoljavaju Amerikancima da se suprotstave ovim manevarskim bojevim glavama odgovarajućom brzinom. Kina i Rusija su također razvile protivsisteme koji ugrožavaju američki svemirski nadzor i komunikacijske sposobnosti na malim, srednjim i velikim visinama.

Manevrirajući svojim satelitima za ofanzivne svemirske operacije u blizini američkih satelita, Kina i Rusija mogu izvesti širok spektar ofanzivnih operacija, kaže autor. To uključuje ometanje, obmanu i uništavanje senzora ili uvođenje zlonamjernog koda u senzore, putna računala, podatkovane veze ili satelitske elektroenergetske sisteme korištenjem cyber tehnika.

Autor je također upozorio da bi ove dvije zemlje mogle pojačati pomenute napade koristeći cyber sposobnosti protiv ključne američke infrastrukture, koja je osnova od koje zavise američke vojne operacije, kao i napade na elektroenergetski sistem, nacionalne telekomunikacije i sisteme zračnog i željezničkog transporta koji podržavaju ekonomsku i vojnu moć Sjedinjenih Američkih Država.

Zaključuje da manevarske sposobnosti hipersoničnih projektila Kine i Rusije čine dvije zemlje sposobnim da, spajanjem svojih snaga, poraze američki sistem ranog upozorenja. U takvim okolnostima Sjedinjene Američke Države neće biti u stanju da vide nadolazeći strani raketni napad, a njihova sposobnost da odgovore bit će znatno ograničena, smatra autor.