Istraživanje o mentalnom zdravlju u vrijeme pandemije osoba s invaliditetom

Podaci potiču bojazan od krize mentalnog zdravlja s kojom se suočava više od 14 miliona osoba s invaliditetom, samo u Velikoj Britaniji. 

Od 1.011 ispitanika s invaliditetom, anketiranih između 20. i 22. januara ove godine, 37 posto je kazalo da su i prije početka pandemije osjećali hroničnu usamljenost (EPA)

Gotovo dvije trećine osoba s invaliditetom u vrijeme zatvaranja osjeća hroničnu usamljenost, pokazalo je najnovije istraživanje britanske humanitarne organizacije Sense, u kojoj se posebno ističe da je broj takvih osoba još veći među mladim invalidima i iznosi čak 70 posto.

Ovi podaci potiču bojazan od krize mentalnog zdravlja s kojom se suočava više od 14 miliona osoba s invaliditetom, koliko ih živi u Velikoj Britaniji.

Dobrotvorna organizacija je izvijestila da je broj slučajeva hronične usamljenosti u posljednjih godinu dana porastao za četvrtinu među osobama koje su i prije izbijanja pandemije korona virusa bile nesrazmjerno pogođene tim problemom.

Od 1.011 ispitanika s invaliditetom, anketiranih između 20. i 22. januara ove godine, 37 posto je kazalo da su i prije početka pandemije osjećali hroničnu usamljenost, a ta je brojka u populaciji mladih osoba u dobi između 16 i 24 godine iznosila čak 54 posto.

Gotovo dvije trećine ili 61 posto osoba s invaliditetom odgovorilo je da su tokom razdoblja zatvaranja hronično usamljeni te su rekli da se “stalno” ili “vrlo često” osjećaju usamljeno.

Osjećaj usamljenosti traje vrlo dugo

Organizacija Sense upozorava da osjećaj hronične usamljenosti među invalidnim osobama sad već “traje vrlo dugo” te da pritom ljudi pate od “neprekidnog osjećaja samoće, usamljenosti, odvojenosti od ostalih te nemogućnosti povezivanja s drugim osobama na dubljem nivou”.

Christine Punt (70) iz Watforda u Hertfordshireu, gluhoslijepa je osoba i od samog početka pandemije pazi da se ne zarazi korona virusom.

S obzirom na to da joj je uobičajena njega dostupna u manjoj mjeri nego ranije, Christine ovisi o svom suprugu Georgeu, što, po njenom mišljenju vrlo negativno utječe na njihovu vezu i odnos, a zbog toga se i ona osjeća frustrirano i izolirano.

“Čitavo ovo vrijeme osjećam se neizmjerno izolirano…, sedmice sam provela u postelji”, rekla je Punt.

“Za vrijeme pandemije još sam snažnije postala svjesna svog invaliditeta i sve sam frustriranija jer se ne mogu osloniti na dosadašnji način njege i potpore na uobičajen način.”

Manje od sat vremena interakcije s drugom osobom

Studija je pokazala da je trećina osoba s invaliditetom svakodnevno tokom pandemije imala manje od sat vremena interakcije s nekom drugom osobom.

Oko 70 posto ispitanika odgovorilo je da je socijalna izolacija snažno utjecala na njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit, dok ih je 40 posto reklo da je utjecala i na njihovo fizičko zdravlje.

“Za vrijeme pandemije su se potrebe osoba s invaliditetom jednostavno previdjele, zbog čega su se takvi ljudi često osjećali zaboravljeno. Vlada mora prepoznati iznimno ozbiljan utjecaj pandemije na život invalidnih osoba i poboljšati im potporu i njegu kako se ne bi osjećali izolirano i odsječeno od ostatka društva”, istaknuo je Richard Kramer, izvršni direktor organizacije Sense.

Izvor: Agencije