Tragične priče azijskih radnika zaglavljenih u Iraku

Rajeeb Sheikh već tri mjeseca nije primio platu, a irački vlasnik kompanije prestao je već neko vrijeme da mu obezbjeđuje obroke, što je primoralo ovog Bengalaca da prvi put traži novac od svoje porodice koju je napustio kako bi je izdržavao.

Ovaj 26-godišnji kuhar, koji je stigao prije sedam godina u Basru, grad na jugu Iraka, prolazi kroz sličnu situaciju kao i hiljade azijskih radnika koji su zaglavili u zemlji bez posla i mogućnosti da otputuju jer nemaju novca.

“Mi smo ti koji obično šalju novac u našu zemlju”, kazao je mladić, koji koristi ime Mohammed kako bi ga poslodavci lakše upamtili.

Nafis Abbas također je ostavio svoju porodicu u Pakistanu. Ovaj 32-godišnji krojač ponovno je otvorio trgovinu svog poslodavca prije svega nekoliko dana, nakon što je gotovo četiri mjeseca bio bez posla zbog zabrane koju su iračke vlasti uvele s ciljem da zaustave širenje epidemije korona virusa u kojoj je živote izgubilo više od 1400 Iračana.

Dok se Irak suočava s najgorom ekonomskom krizom u svojoj modernoj povijesti zbog pandemije korona virusa i pada cijena nafte, Abbas vjeruje da nema budućnosti u ovoj zemlji, čiji jezik sada tečno govori.

Sve je izgubljeno

“Želio bih se vratiti u svoju zemlju, ali nemam ni filsa. Cijena putovanja za Pakistan iznosi 700 dolara (oko 833.000 dinara), a ja nemam ni dinara”, dodao je.

I Menzarul Islam je izgubio sve. Kada je navršio trideset godina, od kojih je devet proveo u Iraku, nedavno je potražio utočište u konzulatu svoje zemlje. “Ambasada nas je kontaktirala i ponudila nam mjesto za spavanje i obroke”, rekao je.

Bangladeški diplomata Mohammad Reza Kabeer ukazao je na pogoršanje uvjeta svojih sunarodnjaka u Iraku tokom posljednjih sedmica. Prema njegovim riječima, od 250.000 radnika iz Bangladeša registriranih u Iraku “više od 20.000 je izgubilo posao”.

Ove brojke su procijenjene na temelju podataka o registriranim radnicima koji su zaposleni na zakonit način, i mogu biti znatno veće.

Zbog pogoršanja situacije, naftne i građevinske kompanije, kao najvažniji sektor za azijske radnike u Iraku, počele su značajno smanjivati svoju radnu snagu.

Reda al-Kabeer primjećuje da su “neki otpušteni bez isplate plaća”, napominjući da je u Bagdadu primio “više od 9.000 Bengalaca koji su izgubili posao u naftnoj kompaniji”.

“Svi žele da im pomognemo da se vrate u zemlju. Dajemo sve od sebe, ali to je skupo i mora se unajmiti mnogo aviona”, kaže on.

Prema Međunarodnoj organizaciji rada, koja je nedavno provela anketu s desecima poslodavaca, četiri od deset ispitanih je priznalo su da su otpuštali zaposlenike, a većina njih je izjavila da ne gaje nade da će se posao vratiti na nivo prije pandemije, čak i ako se trenutni val korona virusa smiri.

Četrdeset posto njih smatra da će morati držati vrata svojih kompanija zatvorenim neko vrijeme ili jednostavno proglasiti bankrot.

Najgore dolazi

Salem Ahmed, koji vodi nekoliko restorana, procjenjuje svoje gubitke na ”oko 20.000 dolara mjesečno”. To dovodi u opasnost njegovih 80 zaposlenika, među kojima je i dvanaest stranaca iz Bangladeša ili Egipta, kojima još uvijek može davati plaću uprkos tome što se njegov posao svodi samo na dostavu zbog korona virusa.

Kako prihodi od nafte padaju, Ahmed kaže: “Država će tražiti poreze od nas u julu, a vlada nije planirala pružiti nikakvu pomoć kompanijama.”

“Vlasti moraju dodijeliti hitnu pomoć radnicima, posebno onima koji pronađu neformalni posao”, objašnjava za AFP šefica iračkog odjela Međunarodne organizacije rada Maha Strip.

Zahvaljujući ovom neformalnom radu, Muhammad Fazil Al-Haq (49) godinama je mogao izdržavati svoju porodicu u Bangladešu. Gotovo svakog mjeseca bi pronalazio novu trgovinu namirnica koja traži radnika.

U to vrijeme nije postojao strah za sutra. Azijski radnici, koji svakodnevno stižu u punim avionima na iračke aerodrome, traženi su, a poslodavci se slažu u tome da su oni “jeftina radna snaga koja radi više nego domaće stanovništvo”.

No danas se situacija promijenila. Fadel al-Haq kaže kako je “danas sve zatvoreno. Zbog korona virusa više nema kupaca.” Dakle, nema posla za njega i ostale azijske radnike.

Iako predviđanja ukazuju na smanjenje od oko deset posto u iračkoj ekonomiji, proteklih nekoliko mjeseci mogu poslužiti kao primjer loših uvjeta koji predstoje.

Izvor: Agencije