Kako je sukob u Libiji postao posrednički rat?
Ofanziva snaga penzionisanog generala Khalife Haftara na glavni libijski grad Tripoli ubrzala je tempo stranih uplitanja u Libiji, napisao je Samer al-Atrush u tekstu objavljenom na američkom portalu Bloomberg.
Al-Atrush je posebno izdvojio Rusiju i druge susjedne zemlje, te kaže da sve one pokušavaju oblikovati budućnost te naftom bogate zemlje, ukazujući na to da se sukob u Libiji pretvorio u posrednički rat.
Ta sjevernoafrička zemlja u neprestanim je nemirima nakon pobune 2011. koju je podržao NATO, čime su okončane 42 godine vladavine pokojnog libijskog moćnika Muammara Gaddafija.
“Ko se bori za vlast u Libiji?”, jedno je od pitanja koja autor postavlja u tekstu, pa kaže da je Fayez al-Sarraj, predsjednik međunarodno priznate vlade nacionalnog jedinstva, došao na vlast političkim dogovorom podržanim od Ujedinjenih naroda 2015. Međutim, suparnička vlada uspostavljena u istočnoj Libiji počela je slijediti generala Haftara.
Haftarov stisak
Al-Atrush kaže da se Haftarov stisak postepeno širio na istok i jug zemlje, što mu je omogućilo kontrolu nad većinom libijskih naftnih polja i terminala prije nego što su njegove trupe krenule u ofanzivu na Tripoli.
Također postavlja pitanje o trenutnom stanju sukoba u Libiji, te kaže da borbene linije nisu mnogo pomjerane od prvog dana borbi.
Međutim, snage odane priznatoj vladi postigle su brojne uspjehe, i to uz podršku turskih bespilotnih letjelica, uključujući ponovnu kontrolu nad gradom Gharyanom, Haftarovom bazom prošlog ljeta, dodao je.
Autor dodaje da se te snage otad bore da zadrže svoje teritorije, dok su stotine ruskih plaćenika dolazile na linije fronta kako bi podržali Haftara, pružajući ekspertizu u području artiljerije i kopnene borbe koja je bila usavršena u Siriji i Ukrajini.
Haftarove snage, potpomognute sudanskim plaćenicima i avionima Ujedinjenih Arapskih Emirata, također su pokušale probiti odbrambene linije u predgrađu Tripolija.
Autor također pita: “Zašto je Haftar pokrenuo bitku?” U odgovoru navodi da se penzionisani general zavjetovao prije mnogo godina da će preuzeti Tripoli nakon što ga je neuspjeli pokušaj puča 2014. natjerao da osnuje bazu na istoku zemlje. Dodaje i to da su se Ujedinjeni narodi, Sjedinjene Američke Države i druge sile nadale da će napad na Tripoli biti izbjegnut pregovorima o političkom dogovoru dviju strana.
Kako države biraju stranu?
U tekstu se dotakao i drugih detalja u tom kontekstu, poput pitanja lokalne podrške tim dvjema stranama. Kaže da Haftar ima podršku glavnih plemena na istoku i nekih gradova na zapadu, uključujući Tarhounah u blizini Tripolija. Vladu Feyaza al-Sarraja podržavaju milicije u Tripoliju i susjednoj Misrati, kao i snažne snage bivšeg ministra odbrane Osame al-Juwailija iz Zintana. Obje strane sve se više oslanjaju na inozemne pokrovitelje.
Također postavlja pitanje o tome kako države u regiji biraju stranu kojoj će se prikloniti, te kako se dogodila intervencija Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, istovremeno ukazujući na to da borbe u Tripoliju mogu utjecati na proizvodnju nafte.
Na pitanje o šansama za postizanje mira u zemlji Al-Atrush kaže da se Njemačka nada da će u januaru biti domaćin konferencije koja će okupiti zemlje koje interveniraju u Libiji.
Njemačka želi da se te zemlje slože da poštuju postojeći embargo UN-a na prijenos oružja u Libiju i oblikuju političku rezoluciju koju bi libijski rivali mogli odobriti, pojašnjava.
Na kraju članka kaže da skeptici tvrde da strane sile još ne pokazuju spremnost da se prestanu miješati u libijske poslove.
Izvor: Bloomberg i Al Jazeera