Iz Grčke sanjaju Njemačku

Evropska unija odlučila je pomoći Grčkoj, koja puca pod pritiskom stotina hiljada izbjeglica. Jedan od otoka koji trpi najveći pritisak je turistički raj – otok Kos.

Mnoge od izbjeglica su brzo shvatile da ovo nije obećana zemlja kao što su očekivali. Svakodnevno dolaze, ponekad i stotine njih, izbjeglice i oni koji su u potrazi za poslom. Plove preko mirnog Egejskog mora iz Turske, iz grada Bodruma koji se vidi u daljini. I svakog dana čekaju da dobiju dokumente koji će im omogućiti da ostanu u Grčkoj ili krenu dalje, u druge dijelove Europe.

„Ovdje je mnogo ljudi. Ima Iračana, Iranaca, Afrikanaca… Ali procedura je veoma spora, gotovo nikakva. Čekam već treći dan“, kaže Navid Ahmad Chughtai, emigrant iz Pakistana.

Na pitanje da li drugi čekaju mnogo duže odgovara potvrdno i navodi kako on čeka 23 dana bez pomoći i kako želi stići do Njemačke.

„Mislim da je moja budućnost u Njemačkoj“, dodaje.

Angelica Fanaki iz Crvenog križa Grčke ističe kako njena organizacija ima „osnovnu opremu za preživljavanje, higijenu, za žene i novorođenčad“.

Upitana da komentira rad vlasti i da li nadležni drže situaciju pod kontrolom govori: „U suštini vlasti su iscrpljene. Može se kontrolirati grupa od 100 ljudi, ali kad ih imate 1000 drugačije je. Teško je, teško, definitivno. Zaista im je teško.“

Afrikanci se žale na diskriminaciju

Ranije je bilo mnogo gore, sa otoka Kos javlja novinar Al Jazeere Jonah Hull. Proteklih dana putnički trajekt koji je poslala Vlada usidren je u luci grada Kosa i 2500 osoba dobilo je privremeni smještaj, sanitarne uvjete i dokumentaciju.

„Na brodu su isključivo Sirijci koji, s obzirom na to da su pobjegli od sukoba u svojoj zemlji, ovdje imaju prioritet. Dolazak trajekta ublažio je probleme koji postoje sedmicama. Ali za državljane mnogih drugih zemalja, poput onih koji trenutno žive na plaži u centru grada, malo toga se promijenilo“, javlja Hull.

Grupa Afrikanaca iz Kameruna, Nigerije i Konga žali se na diskriminaciju.

„Bijesni smo i premoreni. Uložili smo brojne žalbe, gotovo svima kojima smo mogli, ali većina se smije onome što govorimo, a to je užasno“, ističe Nigerijac Mohamed.

Upitan da li misli da je razlog to što je iz Afrike odgovara: „Možda tvrde da nije tako, ali, koliko vidim, drugima se ukazuje pažnja, a nama se smiju. I sami možete zaključiti da je razlog to što smo Afrikanci.“

Na grčkoj obali možda su sigurni od opasnosti od kojih su pobjegli, ali čak i na otoku Kos, dok uživaju u moru kao da su na odmoru, svjesni su da njihove nevolje nisu prošle.

Izvor: Al Jazeera


Reklama