Bush i Blair planirali napad i bez UN-a
Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države planirali su da pokrenu akcije protiv Saddama Husseina i bez druge rezolucije Ujedinjenih nacija pet mjeseci prije početka invazije na Irak. Na ovo ukazuje novoobjavljeno pismo iz ureda tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira.
Pismo ličnog Blairovog sekretara otkriva “da bimo (mi i SAD) poduzeli akciju bez nove rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a da su inspektori UN-a za oružje pronašli dokaze da je Hussein prekršio raniju rezoluciju”. U tom slučaju, „mi ne bismo imali drugu priliku“.
To je bio jedini način da Velika Britanija nagovori administraciju tadašnjeg predsjednika SAD Georgea W. Busha da se odluči na čekanje poteza UN-a i dozvoli dalji rad inspektora, stoji u pismu. Pismo je 17. oktobra 2002. godine napisao Matthew Rycroft za Marka Sedwilla, ličnog sekretara ministra vanjskih poslova Jacka Strawa.
„Pismo je osjetljivo. Smiju ga vidjeti samo oni koji moraju znati njegov sadržaj i ne smije biti umnožavano“, podcrtao je Rycroft.
On ga je poslao nekolicini viših zvaničnika, među kojima je i sir Jeremy Greenstock, britanski ambasador pri UN-u. Nema pokazatelja da ga je vidio Lord Goldsmith, državni tužitelj koji je u to vrijeme govorio kako bi invazija na Irak bez nove rezolucije UN-a bila protivzakonita.
Ne dati „drugu šansu“
Rycroftovo pismo se odnosilo na sastanak o iračkoj krizi na kojem su bili Straw, ministar odbrane Geoff Hoon i šef osoblja odbrane, admiral Sir Mike Boyce. Na sastanku su bili i Blairov šef osoblja Jonathan Powell, njegova direktorica za odnose vlade Sally Morgan, njegov direktor komunikacija Alastair Campbell, te premijerov savjetnik za vanjsku politiku David Manning.
Na sastanku je zaključeno, napisao je Rycroft, da je „jedini način da se SAD zadrže na putu UN-a jasno pokazivanje razumijevanja da, ukoliko glavni istražitelj UN-a Hans Blix dokaže da je Irak prekršio prvu rezoluciju, Saddam neće imati drugu šansu“.
U jednom dijelu teksta koji je potresao diplomatski svijet, Rycroft je dodao:
„Drugačije rečeno, ukoliko iz nekog razloga (poput francuskog ili ruskog veta) ne bude izglasana druga rezolucija, mi i SAD ćemo pokrenuti akciju.“
Pismo je naročito važno zbog stalnog pritiska vlade na javnost u to vrijeme a povodom potrebe UN-ovog odobrenja prije bilo kakve invazije Iraka.
Prva rezolucija koja se pominje u pismu je Rezolucija 1441, jednoglasno izglasana u novembru 2002. godine. Goldsmith i većina pravnih savjetnika britanske vlade tvrdio je kako je potrebna druga rezolucija prije zakonite vojne akcije.
Izvor:Al Jazeera