Je li svemirski turizam opasan za životnu sredinu?

Simulacije su pokazale da su čestice čađi iz izgorjelog goriva u stratosferi gotovo 500 puta pogubnije za zagrijavanje Zemlje nego one u blizini tla.

Broj naučnih letova još uvijek je malen, no pojavio se komercijalni sektor koji putovanja u svemir želi omogućiti privatnim svemirskim putnicima (Reuters)

Najnovije povećanje finansijskih sredstava za Evropsku svemirsku agenciju (ESA) značit će i lansiranje većeg broja raketa te posljedično više štete za Zemljinu atmosferu.

No daleko veću prijetnju predstavljaju planovi o lansiranju raketa operatera komercijalnog svemirskog turizma, upozoravaju stručnjaci, a prenosi Hina.

Dok čovječanstvo istražuje krajnje granice, očito je da postoji “hitna potreba za razvojem ekološke regulative kako bi se ublažila šteta od ove ‘brzorastuće’ industrije”, smatraju članovi istraživačkog tima koje predvodi Robert Ryan sa Univerziteta u Londonu.

Svemirski turizam i klimatski štetne emisije

Oni su izračunali da bi se u samo tri godine svemirskog turizma količina klimatski štetnih emisija, koje proizvedu sve naučne svemirske misije zajedno, mogla udvostručiti.

No u objema kategorijama rakete koje izgaraju stotine i hiljade tona goriva tokom lansiranja puno su veći krivci od aviona.

“Šteta od lansiranja raketa rutinski se uspoređuje s emisijom stakleničkih plinova i emisijama zagađivača zraka u avioindustriji, što se u našem radu pokazalo pogrešnim”, kaže Ryanova partnerica u projektu, Eloise Marais.

Zapravo, takva lansiranja proizvode štetne dušikove okside koji neproporcionalno ubrzavaju oštećenje ozonskog omotača i globalno zagrijavanje.

Simulacije su pokazale da su čestice čađi iz izgorjelog goriva u stratosferi gotovo 500 puta pogubnije za zagrijavanje Zemlje nego one u blizini tla.

Premda rakete proizvode samo 0,02 posto globalne emisije čađi, one su već odgovorne za šest posto globalnog zatopljenja povezanog sa čađi.

Komercijalni turizam i rasipanje resursa

Broj naučnih letova još uvijek je malen, no pojavio se komercijalni sektor koji putovanja u svemir želi omogućiti privatnim svemirskim putnicima.

Knud Jahnke s odjela za astronomiju Instituta Maxa Plancka (MPI) u Heidelbergu vrlo je direktan: “Takvi svemirski letovi štetni su za klimu i čisto su rasipanje resursa, samo zato što nekolicina bogataša takva putovanja smatra statusnim simbolom.”

“Nadamo se da će ubuduće svi pretendenti za letove u svemir raketama postati svjesni štetnih učinaka ovakve tehnologije. Nadamo se i da će komercijalni pothvati kompanije poput SpaceX-a, Virgin Galactica i Blue Origina, i svi oni koji za njih proizvode motore, uzeti u obzir spomenute posljedice kada ih ubuduće budu dizajnirali”, rekao je istraživač Dimitris Drikakis s Nikozijskog univerziteta.

On i njegov kolega Ioannis Kokkinakis pomnije su proučili ispušni oblak jedne takve rakete. Učinak produkta izgaranja značajno se mijenja ovisno o nadmorskoj visini, objavili su u časopisu Physics of Fluids.

Pojasnili su da je to zato što se hemijski sastav zraka mijenja, uglavnom zbog toga jer se gustoća enormno smanjuje, zbog čega se u tragu koji ostavlja raketa stvara dovoljno dušikovih oksida (dušikova monoksida i dušikova dioksida) koji predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje.

Astronomi ispituju vlastiti ugljični otisak

Istodobno stručnjaci za svemir i astronomi pojačano ispituju vlastiti ugljični otisak koji nastaje zbog putovanja na konferencije koje se često bave pitanjima zagađenja i klimatskih promjena.

Naučnici pod vodstvom Jurgena Knodlsedera sa Sveučilišta u Toulouseu procijenili su količinu stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu zbog aktivnosti astronoma na oko 36,6 tona po osobi.

Uzmete li u obzir da priroda na Zemlji može nadoknaditi samo oko dvije tone CO2 po osobi godišnje, astronomska zajednica ga proizvodi 18 puta više.

Jahnke i njegovi kolege su izračunali CO2 otisak instituta čiji su zaposlenici.

Za 2018. godinu su izračunali vrijednost od 18,1 tona CO2 po astronomu. Gotovo polovica je nastala nakon više od 1000 službenih letova avionima kojima su on i njegovi kolege putovali na razne stručne skupove i konferencije u toj godini.

“Mi smo mala naučna zajednica i moramo raditi zajedno na međunarodnom nivou”, kaže Jahnke, referirajući se na velik broj letova avionima.

No dodaje da je pandemija korona virusa pokazala kako se brojni sastanci mogu obaviti i putem videokonferencija.

Ostale glavne stavke, kada je posrijedi ugljični otisak Instituta su potrošnja električne energije, posebno za izračune na superračunarima, kao i grijanje zgrada Instituta.

“Dobro je što sada raspolažemo tim brojkama, jer se samo onim što se mjeri može i upravljati”, zaključuje Jahnke.

Izvor: Agencije