Rekonstrukcija prošlosti Georgija Gospodinova

Nije nevažno znati da je Georgi Gospodinov najprevođeniji savremeni bugarski pisac, a njegova popularnost kod čitalačke publike širom svijeta raste sa objavljivanjem svake nove knjige. Pojava romana Fizika tuge bila je prijelomna tačka ne samo u razvoju Gospodinova kao samosvjesnog i vrsnog romansijera nego predstavlja ono posebno mjesto u razvoju savremene bugarske književnosti. S pojavom romana, i slavom koja je uslijedila, bugarska književnost i kultura postale su prvo vidljive, a zatim i referentne u širim i evropskim obzorima.

Georgi Gospodinov dobitnik je mnogih važnih književnih priznanja, ali utjecaj koji je svojim pisanjem ostvario na čitalačku i spisateljsku imaginaciju našeg doba prevazilazi puko faktografsko nabrajanje. Njegov specifičan stil, njegovo emotivno evociranje bugarske socijalističke prošlosti i postmoderan prosede učinili su ga jednom od najprepoznatljivijih zvijezda savremene književne produkcije.

Roman Fizika tuge bio je toliko prevođen i popularan da je izrodio epigonske oponašatelje, a na kulturnom prostoru bivše Jugoslavije pisac i knjiga stekli su kultni status.

Remek djelo u očekivanju

Već u najavi, roman Vremensko sklonište opisivan je kao „remek djelo u očekivanju“, a prve recenzije, nakon objavljivanja knjige, bile su pozitivne. Najpohvalnije se o knjizi izrazlila poljska nobelovka Olga Tokarczuk potencirajući kako je Gospodinov pisac koji spaja čudesnu maštu sa savršenom tehnikom pisanja.

Roman je privukao veliku pažnju, a najveću na srednjoevropskim književnim festivalima i sajmovima literature, gdje je predstavljan kao novi Gospodinovljev romaneskni biser.

Ako se u svojoj književnosti latentno bavio historijom i prošlošću, u romanu Vremensko sklonište taj imaginarni prostor historijskog sada postaje centralna tema pripovjedanja, a Gospodinov ispisuje priču koja je u osnovi više naučno-fantastična nego historijska, u onom lukačevskom smislu. Prošlost jeste ključna tema romana, ali prošlost predstavljena u jednoj nadrealnoj futurističkoj viziji, gdje postaje stvarnost na najneposredniji način.

Glavni lik romana Gaustin, opsjenar prošlosti, odvaži se provesti jedan medicinski pokus i za oboljele od Alzheimerove bolesti izmišlja revolucionarnu metodu liječenja. Naime, on praksom psihoterapeuta, otvara kliniku za prošlost u kojoj do najsitnijeg detalja rekonstruiše prošlost. Koncept koji razvija prerasta medicinske okvire i počinje se širiti osvajajući prostor sadašnjosti i ispunjavajući ga ne samo u zdravstvenom, nego i u rekreativnom smislu.

Igranje emocijom nostalgije

Na tom se mjestu Gospodinov poigrava sa široko rasprostranjenom emocijom nostalgije, one za prošlim vremenima, koje u svim jezicima ovog podneblja najbolje idu uz opisnu sintagmu „dobra vremena“. Prošlost je na Balkanu uvijek funkcionirala kao nešto dobro, nešto za čim treba žaliti i u konačnici nešto čemu treba težiti.

Taj osjećaj da se društvo, ili društva kreću prema konačnoj katastrofi sentiment je koji je Gospodinovu poznat na jedan organski, prirodan način i zato to u romanu Vremensko sklonište nije ideja ili koncept, nego živa literarna tvar.

Zlatno doba naših života neprikosnoveno se nalazi negdje u prošlosti i kada se Gaustin i njegov pomagač, autorov literarni alter ego, odluče provesti opširnu anketu o tome u koji bi period 20. vijeka trebalo da se društva vrate bivaju iznenađeni rezultatima.

Svako podneblje, svaka zemlja i svaka nacija drugačije gledaju na historiju i prošlost vlastitog historijskog razvoja, pa je u skladu s tim i tačka u koju žele da se projiciraju drugačija.

Igrajući se sentimentom nostalgije, metafizičkim sentimentom koji prevazilazi samo površnost osjećaja na zadovoljstvo u emociji, Gospodinov pripovjeda priču o ljudskim snovima koji su okrenuti prema nazad, u prošlost, u proživljeno, u odigrano i nakon toga filtrirano u našem pamćenju.

Minuciozna rekonstrukcija prošlosti

Gospodinovljeva vizija prošlosti je minuciozna do najsitnijeg detalja, on je rekonstruiše ne kao općepoznatost ili zazivajući povratak ideološke matrice – to je prošlost koja se pojavljuje opisana do najsitnijeg materijalnog detalja, prošlost svakodnevice u najdoslovnijem smislu.

Ideološko je kod Gospodinova, ipak, potisnuto u drugi plan makar je dobro svjestan da se na prošlost različito gleda u različitim krajevima Evrope. Naročito je ta perspektiva radikalno drugačija kada se suprotstave pogledi koji dolaze iz društava koja su se nalazila iza „željezne zavjese“ i onih zapadnoevropskih. Njihov osjećaj i njihovo poimanje prošlosti bitno je drugačije i određeno je vlastitim iskustvom historije.

Georgi Gospodinov je velika literarna zvijezda, a njegove knjige privlače ogromnu pažnju na bilo kom jeziku da se pojave.

Slično je i sa romanom Vremensko sklonište, kojeg je objavio sarajevski Buybook, knjigom koja ispisuje historiju 20. vijeka, ali ne historiografsku nego onu historiju koju svaki pojedinac nosi u sebi kao vlastito proživljeno iskustvo.