Kako AI mijenja kućni budžet

Umjetna inteligencija kao dio života modernog čovjeka više nije apstraktna ideja u umovima pisaca naučne fantastike, nešto protiv čega će se javnost boriti, već je realnost koja se toliko protkala u svaku nit svakodnevice da je danas teško zamisliti život bez nje. Gotovo je nemoguće naći neki moderni uređaj ili program koji uz sebe ne povlači famoznu poruku “powered by AI”, čime je jasno dato na znanje da je simbioza čovjeka i umjetne inteligencije daleko odmakla.

Koliko god nam ta upotreba AI-ja uveliko olakšava obavljanje dnevnih zadataka ili naizgled besplatno donosi mogućnost za koje je prije trebalo stručno usavršavanje i skupi softverski alati, ona ipak nosi cijenu koja iz dana u dan raste. Iza “asistenta” koji nam pomaže u pisanju elektronske pošte i pravi fotomontaže nalazi se ogromna infrastruktura: centri za skladištenje i obradu velike količine podataka, skupi grafički procesori, memorijski čipovi i gotovo neutaživa glad za električnom energijom za napajanje te tehnologije.

A sve to košta i u konačnici se prelijeva na kućne budžete, kroz posljedice na tržište rada, cijene elektronike, dok je lako zaključiti da postoji potencijalna veza između rasta cijena električne energije i AI.

Donosimo pregled kako umjetna inteligencija utječe ili može utjecati na poskupljenje života, dok istovremeno treba uzeti u obzir i druge faktore poput rasta kamatnih stopa, ratova koji ne pokazuju znakove da im se bliži kraj, tokova na berzama i drugo.

AI i radna mjesta

Kada se govori o utjecaju na ekonomiju običnog čovjeka, najviše se, s razlogom, govori o posljedicama na radna mjesta. Pri tome, nekada nije riječ o trenutnom otkazu, već i promjeni vrijednosti rada zaposlenika.

Alati za generiranje teksta, koda, fotografija, prevođenje i korisničku podršku mogu ubrzati rutinske zadatke zbog čega poslodavac može tražiti više učinka od istog broja ljudi, sporije će zapošljavati početnike ili prebaciti dio posla na vanjske saradnike i softver.

To se moglo vidjeti i iz upozorenja Međunarodne organizacije rada (ILO), u kojem se navelo da je svaki četvrti posao u svijetu potencijalno izložen generativnom AI-ju, uz naglasak da će se vjerovatnije mijenjati pojedini zadaci nego da će cijelo zanimanje nestati.

Stav te organizacije je da se više govori o poslovima na koje AI utječe, nego o poslovima koje tehnologija u potpunosti zamjenjuje.

To posebno predstavlja problem za mlađe radnike na Balkanu jer ako AI obavlja takozvane početničke poslove, poput pripreme dokumentacije, unosa podataka, jednostavnijih programerskih zadataka, pripreme nacrta oglasa i slično, osobi na početku karijere je teško dobiti priliku da stekne iskustvo koje bi je dugoročno moglo činiti nezamjenjivim članom kompanije.

S obzirom na to da je na Balkanu teško procijeniti dosadašnji utjecaj AI-ja na radna mjesta, jer veliki broj mladih osoba pokušava i uspijeva otići u inozemstvo u potrazi za boljom budućnošću, koja često nije vezana samo za finansijsku sigurnost, posljedice uvođenja umjetne inteligencije je možda bolje pogledati dalje od ovog dijela svijeta.

Primjera radi, američka konsultantska kompanija Challenger, Gray & Christmas, specijalizirana za pomaganje radnicima da pronađu novi posao nakon otkaza, zabilježila je da su poslodavci u SAD-u do kraja augusta 2025. eksplicitno pripisali AI-ju 10.375 planiranih otkaza, a “tehnološkim promjenama”, što uključuje automatizaciju i moguće uvođenje AI-ja, još 20.219.

Prema izvještaju Goldman Sachs Researcha, objavljenom sredinom 2026. godine, umjetna inteligencija direktno umanjuje mjesečni rast zaposlenosti za gotovo 11.000 do 16.000 radnih mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama, dok su kumulativni otkazi eksplicitno pripisani uvođenju AI-ja dostigli oko 136.000.

Goldman Sachs procjenjuje da bi u periodu tranzicije od deset godina AI mogao zamijeniti ili realno ugroziti oko devet posto ukupne radne snage u toj zemlji, što iznosi otprilike 15 miliona radnika u SAD-u. Ipak, naglašava se da većina tih radnika s vremenom pronalazi nove pozicije.

Bitno je naglasiti da AI nije jedini uzrok gubitka radnih mjesta širom svijeta niti se smije pripisati cijeloj tehnološkoj industriji, ali kako je već postao formalno naveden kao razlog u dijelu odluka o otkazima pokazuje da itekako predstavlja bitan faktor.

Za porodicu koja izgubi plaću, razlika između “restrukturiranja” i “AI optimizacije” nije akademska.

Poskupljenje memorije

Najvidljivija veza između rasta upotrebe umjetne inteligencije i potrošača vidi se u cijeni memorije. Veliki AI modeli rade na serverima opremljenim ogromnim količinama veoma brze memorije, posebno HBM-a (high-bandwidth memory). Proizvođači čipova zato su kapacitete, novac i napredne proizvodne linije usmjerili prema podatkovnim centrima, gdje su narudžbe velike, a marže bolje nego kod standardne DRAM memorije za laptop ili NAND memorije za skladištenje podataka u telefonu.

Važno je znati da HBM nije ista kao memorija poput RAM-a u kućnom računaru. Ali industrija dijeli proizvođače, tvornice, materijale i ulaganja. Kada se prioritet daje AI infrastrukturi, ponuda za “običnu” elektroniku postaje zategnutija, tako da AI utrka iz serverskih hala može završiti na polici prodavnice u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu.

Analitičarska kuća TrendForce navela je da su ugovorene cijene DRAM-a u četvrtom tromjesečju 2025. bile na putu da porastu više od 75 posto na godišnjem nivou. Kako memorija čini otprilike 10-15 posto troška materijala jednog telefona, procijenila je da je ukupni trošak uređaja u 2025. porastao između osam i 10 posto, a za 2026. TrendForce je očekivao dodatni rast troška materijala telefona od pet do sedam posto ili više. Ipak, to nije isto što i automatsko poskupljenje svakog telefona za isti procent, odnosno proizvođač može smanjiti maržu, staviti manje memorije u osnovni model ili povećati maloprodajnu cijenu.

Kod laptopa je pritisak još očitiji. DRAM i NAND su prije skoka cijena činili 10-18 posto troška materijala notebooka, a TrendForce očekuje da taj udio pređe 20 posto. Ako brendovi trošak prebace kupcu, prosječna maloprodajna cijena laptopa mogla bi porasti 5-15 posto.

To bi se moglo najviše primijetiti kod jeftinijih modela, jer kupac tada odgađa zamjenu uređaja ili kupuje polovni laptop ili bira slabiju konfiguraciju. Indirektne posljedice se mogu primijetiti i kod monitora, konzola, desktop računara, SSD diskova i uređaja za kućnu pohranu podataka.

Primjer tehnološkog giganta Applea potvrđuje da ovdje više nije riječ samo o prognozi.

Reuters je u junu 2026. izvijestio da je Apple povećao cijene modela MacBooka i iPada, uz obrazloženje da više ne može štititi kupce od rastućih troškova memorijskih i skladišnih čipova, koje potiče izgradnja AI podatkovnih centara. Appleovi iPhonei tada nisu bili obuhvaćeni tim potezom, ali je poruka za tržište jasna: ni kompanija s velikom kupovnom moći i dugim ugovorima s dobavljačima ne može u potpunosti apsorbirati taj trošak.

Bloomberg je krajem augusta objavio da su neki od najvećih kupaca kompanije Nvidia obaviješteni da će cijene servera opremljenih njenim AI čipovima u mnogim slučajevima porasti za više od 15 posto, a poskupljenja bi trebala stupiti na snagu za sisteme koji bi trebali biti isporučeni početkom naredne godine. Ovakav razvoj događaja bi posljedično mogao dovesti do poskupljenja usluga koje korisnici plaćaju kompanijama koje kupuju te servere, što je još jedan primjer udara na kućne budžete.

Hoće li rasti računi za struju?

S obzirom na “glad” umjetne inteligencije za ogromnom količinom električne energije potrebne za napajanje centara za skladištenje i obradu podataka, postoji bojazan da bi njena upotreba mogla dovesti do rasta računa za struju običnih građana.

Zadaci umjetne inteligencije se većinom izvršavaju u podatkovnim centrima koji rade neprekidno i troše mnogo električne energije, a Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da će se globalna potrošnja struje u takvim centrima više nego udvostručiti, na približno 945 TWh do 2030. To je približno današnjoj godišnjoj potrošnji električne energije Japana.

Korisnici u SAD-u već primjećuju rast računa za struju. Prema mišljenju stručnjaka, glavni razlog je ulaganje u proizvodne i transportne kapacitete elektroenergetskih sistema kako bi se zadovoljile potrebe rastućih zahtjeva za energijom.

Zbog toga su sve glasniji zahtjevi da velike tehnološke kompanije snose dio troškova, odnosno da se ova nadogradnja i modernizacija ne prebaci samo na pleća običnog čovjeka.

Za zemlje zapadnog Balkana još nije moguće reći da je neki rast kućnih troškova nastao zbog AI-ja, jer cijene struje ovdje daleko više određuju hidrološke prilike, cijena uglja i plina, uvoz, regulacija i stanje distributivne mreže.

Ali kako regija privlači podatkovne centre i digitalne investicije, ključno je pitanje hoće li trošak novih trafostanica, dalekovoda i rezervi proizvodnje plaćati investitor ili svi potrošači?

Šta je već skuplje, a šta treba pratiti

Svaljivati svaki novi trošak na AI bilo bi nepošteno, jer dosta faktora utječe na rast cijena. Dovoljno je sjetiti se kako je pandemija korona virusa kaskadno dovela do rasta cijena robe koja naizgled nema nikakve veze s COVID-19.

Međutim, već danas svjedočimo porastu cijena elektronskih uređaja poput laptopa i računara te mobilnih telefona zbog sve veće potrebe za memorijom.

Očekuje se da će doći ili do poskupljenja tih uređaja ili će cijena ostati ista, ali će konfiguracije i komponente biti znatno slabije.

Ostaje da se vidi kako će potražnja za električnom energijom utjecati na račune običnih ljudi, prije svega tamo gdje će se nalaziti centri za skladištenje i obradu podataka.

Treba naglasiti da su prisutni i skriveni troškovi, odnosno vrijeme i novac koji je potreban za obuku i prekvalifikaciju radnika, što bi moglo pasti na teret država, a ne kompanija, čime se trošak direktno slijeva na džepove građana, a bitan faktor je i slabija pregovaračka pozicija početnika u zanimanjima gdje se rutinski zadaci automatiziraju.