Nije bilo političke volje za lustraciju

Od pada slobodana Miloševića nijedna ličnost u Srbiji koja je bila osumnjičena za kršenje ljudskih prava, nikada nije bila lustrirana. Iako je bio usvojen zakon, do lustracije nije došlo zbog nedostatska političke volje, a zakon kome je određen rok važenja od 10 godina, od utorka prestaje da postoji.

Peti oktobar, dan koji je promijenio Srbiju. Događaji koji su okupili građane kako bi sa vlasti zbacili Slobodana Miloševića zbog izborne krađe. Masa ispred tadašnje Skupštine Jugoslavije tražila je promjene. Pripadnici pokreta Otpor, u to vrijeme, bili su česta meta represije tog režima. Hapšenja i tortura sjeća se i jedan od nekadašnjih lidera Otpora.

Pravi odgovor

„Ono što se dešavalo članovima Otpora bio je jedan od primera kršenja ljudskih prava u Srbiji tokom 90-tih zbog čega je bio i donet takozvani Zakon o lustraciji koji nikada nije primenjen. Zakon je usvojen 2003. u vreme premijera  Zorana Živkovića. Njegovo neprimenjivanje objašnjava nedostatkom političke volje“, govori Slobodan Homen.

„Zašto nema političke volje, vrlo jednostavno jer bi ljudi iz vlasti od 2004. do danas bili pogođeni tim zakonom. Oni bi bili uskraćeni za vršenje funkcija, jer su učestvovali direktno ili indirektno u svemu onom što se sankcionise kroz zakon o lustraciji“, ističe Zoran Živković, bivši premijer Srbije.

Zakon o lustraciji predviđao je  formiranje komisije koja je trebalo da prosuđuje ko je od javnih ličnosti učestvovao u kršenju ljudskih prava. Komisija nije uspostavljena,  jer opozicione, a od 2004., vladajuće stranke nisu želele da imenuju svog predstavnika u njoj.

„Dvojica najpopularnijih ljudi u Srbiji su upravo ljudi koji su trebalo da budu lustrirani 2001. Zar ne mislite da je to pravi odgovor na pitanje šta bi bila lustracija u Srbiji. Javnost će reči oni su sad promenili svoj stav, a onda sledi pitanje da li su oni nešto rekli o tom periodu, da li su ga se javno odrekli“, navodi Žarko Korać, potpredsjednik Skupštine Srbije.

Promjena stavova i iznevjerena očekivanja samo su dio razloga koji se često vežu uz neprovođenje lustracije u Srbiji.

„Petooktobarske promene odigrale su se na ovom platou. Tada su stotine hiljada ljudi koji su izašli na ulicu da bi srušili režim Slobodana Miloševića, simbolično tražili i šesti oktobar, ali on se nikada nije dogodio. Učesnici promena to objašnjavaju nespremnošću društva da se suoči sa 90-tim godinama“, javio je iz Beograda reporter Al Jazeere Marko Subotić.

Nekadašnji potpredsjednik vlade Zorana Đinđića, Žarko Korać objašnjava da za 6.oktobar ali i lustraciju u Srbiji nikada nije bilo konsenzusa.

Promjena vlasti

„Naše društvo i pojedinci nisu imali snage da se suoče. Oni kažu, ja bih sve da promenim, ali kad ga pitaš – šta, onda oni kažu – pa sve ono što nam je uradio, ali ne odgovaraju na pitanje zašto su tako uporno na izborima glasali za njega“, ukazuje Korać.

Lustracija nije mogla da bude sprovedena ni iz tehničkih razloga. Poslije usvajanja tog zakona došlo je do promjene vlasti, pa je  vladu Vojislava Koštunice podržavala Socijalistička partija Srbije. A, i 2008. kada vladu preuzima Demokratska stranka, odlučili su da potpišu sporazum o pomirenju sa partijom Ivice Dačića.

Izvor: Al Jazeera