Anti-Netanyahu: Može li Gadi Eisenkot dati svijetu drugačiji Izrael?

Izraelski predsjednik Isaac Herzog zadužio je lidera stranke Yashar („Pravo“/„Ispravno“), Gadija Eisenkota, da sastavi vladu nakon što izbori nisu donijeli nijednoj političkoj koaliciji većinu u Knesetu.

Eisenkot, bivši načelnik Generalštaba, sada će imati 28 dana, uz mogućnost produženja od još 14 dana, da sastavi vladu prije nego što Herzog dopusti nekom drugom lideru – najvjerovatnije premijeru Benjaminu Netanyahuu – da pokuša isto.

Ako to ne uspije, raspisali bi se novi izbori.

No, kako sada stvari stoje, malo je vjerovatno da će Eisenkot uspjeti sastaviti većinsku vladu kakvu je Netanyahu koristio da progura svoju desničarsku politiku.

Možda će se morati osloniti na podršku barem jedne od dvije stranke koje predstavljaju ultraortodoksnu zajednicu, a koje su često bile Netanyahuovi saveznici. Bit će mu također ključno da uvjeri neke desničarskije elemente svog opozicionog bloka da prihvate podršku arapskih stranaka izvan vlade.

Koliko daleko u tome može otići – neizvjesno je za čovjeka kojeg posmatrači opisuju kao manje sklonog političkom lukavstvu i spletkarenju koje se često pripisuje Netanyahuu.

Politički učenik

Eisenkot se pojavio kao lider svog nestabilnog opozicionog bloka tek nekoliko dana prije izbora 27. oktobra, a i tada su poruke iz koalicije djelovale zbunjeno, kontradiktorno i naizgled bez ikakve središnje koordinirajuće figure.

Zasad, svaka podrška ultraortodoksne stranke United Torah Judaism – koja je raskinula sa svojim tradicionalnim saveznikom Shasom odbivši podržati Netanyahua – vjerovatno će doći u zamjenu za nastavak de facto zaštite koja se pruža mladim ultraortodoksnim muškarcima koji odbijaju vojnu službu.

Podrška stranaka koje predstavljaju Palestince s izraelskim državljanstvom, čak i ako bude ponuđena izvan vlade, vjerovatno će doći u zamjenu za barem neki smislen napor da se riješi val nasilnog kriminala koji je zahvatio palestinske zajednice unutar Izraela.

Oni će također željeti da prestane epidemija nasilnih naseljeničkih pogroma koji su zahvatili okupiranu Zapadnu obalu, uz naizgled aktivno ohrabrivanje Netanyahuovih vladinih partnera – posebno krajnje desničarskih ministara Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha.

No, Aida Touma-Sliman, poslanica u Knesetu iz ljevičarske stranke Hadash i članica palestinski vođene Zajedničke liste, kazala je da su dešavanja posljednjih dana pokazala da se Eisenkot ne želi osloniti na palestinske glasače.

„Čini se da je mnogo spremniji napraviti kompromis s ultraortodoksnim vjerskim strankama, posebno oko zakona o vojnoj regrutaciji, nego riskirati da ga vide kao ovisnog o arapskoj podršci.“

Toksično naslijeđe

Jedno od glavnih pitanja s kojima će se morati suočiti ko god bude sljedeći vodio zemlju jeste pozicija Izraela u Sjedinjenim Državama. Ugled Izraela pao je na najniži nivo ikada među američkom javnošću zbog genocidnog rata u Gazi i američko-izraelskog rata protiv Irana, za koji se Netanyahu optužuje da je u njega nagovorio američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Uoči onoga što su se pokazali katastrofalnim izborima na pola mandata za Trumpa, on je najavio okončanje paketa vojne pomoći Izraelu od 3,8 milijardi dolara koji se dodjeljivao godišnje.

Bez obzira na tu najavu u posljednji čas, Trumpova Republikanska stranka pretrpjela je historijske gubitke, a visoki zvaničnici, uključujući potpredsjednika JD Vancea, za to su okrivili rat protiv Irana.

Aaron David Miller, viši saradnik Carnegie Endowmenta, priznao je da je ugled Izraela u SAD-u na niskim granama – stanje koje bi Eisenkot, uz svoju nelagodu pred javnošću i nespremnost da govori engleski, morao riješiti.

„Percepcije Izraela prilično su ukorijenjene. Javnost suštinski posmatra region u podijeljenom ekranu od 2023. Na jednom ekranu je pokolj koji je Hamas počinio 7. oktobra [2023], a na drugom smrt i razaranje koje je Izrael izazvao kao odgovor.“

„U očima mnogih, Izrael više nije David nego Golijat“, kazao je za Al Jazeeru.

„Pred Eisenkotom je možda najteži američki teren kroz koji je ikada ijedan izraelski premijer morao da se probije.“

„Anti-Bibi“

Zasad, barem, Eisenkot ima podršku većine Izraelaca – koliko zbog onoga što jeste, toliko i zbog onoga što nije. Za razliku od Netanyahua, uglađenog sina privilegirane aškenaske jevrejske porodice koji je ipak nastojao iskoristiti nezadovoljstva mizrahijskih Jevreja, Eisenkot predstavlja autentičniji paket.

Rođen u Tiberiji od roditelja iz Marakeša i Casablance, odrastao je u jednako udaljenom južnom lučkom gradu Eilatu prije nego što je s 18 godina stupio u vojsku, da bi se kasnije uzdigao do čina načelnika Generalštaba. Zatim je slijedio utabanu stazu visokih izraelskih vojnih oficira u politiku, na kraju služeći u vladi nacionalnog jedinstva koju je Netanyahu sastavio nakon napada Hamasa na jug Izraela 7. oktobra 2023.

Opisivan i od saveznika i od protivnika kao „menschy“ (pristojan) i „schlumpy“ (neuredan), Eisenkotov umorni izgled odražava, barem u očima nekih glasača, njegove lične veze s napadima od 7. oktobra i potonjim genocidnim ratom u Gazi.

Njegov sin Gal poginuo je u Jabaliji na sjeveru Gaze u decembru 2023. tokom učešća u ratu, a dan kasnije i njegov nećak Maor.

U novembru 2024. poginuo je i drugi nećak, Yogev Pazy, u Gazi. To je stvorilo oko Eisenkota personu suprotnu Netanyahuovoj porodici, čiji relativno glamurozan životni stil djeluje daleko od trenutne situacije izraelske javnosti.

„Djeluje vrlo vojnički u držanju, vrlo staložen i čovjek za kojeg ne znate uvijek šta misli“, kazao je Yossi Mekelberg, viši saradnik Chatham Housea.

„Mislim da nudi ono što Izraelu treba više od svega trenutno: osjećaj normalnosti i razumijevanje da postoje pravila koja važe jednako za sve, uključujući i vladu.“

Vojnik

No, za Palestince to neće napraviti veliku razliku. Eisenkot je arhitekta Dahiyeh doktrine, koja zagovara upotrebu nesrazmjerne sile i masovnog razaranja protiv civilnih zajednica koje se opiru izraelskoj sili. Daleko je od jasnog hoće li Eisenkotovo imenovanje za premijera donijeti ikakvu razliku u ogromnom jazu u pravima između jevrejskih i palestinskih građana Izraela.

Prenosi se da je Eisenkot izražavao ogorčenje zbog toga što je morao sjediti uz krajnje desničarske figure poput Ben-Gvira i Smotricha tokom svog osmomjesečnog mandata u vladi nacionalnog jedinstva. No, uprkos tome, nadgledao je kaznene politike kako nad Palestincima, tako i nad Arapima u susjednim državama.Kao načelnik Generalštaba, Eisenkot je nadgledao brutalne operacije protiv Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali, kao i opsežne zračne udare na iranske ciljeve te naoružavanje pobunjenika u Siriji.

Od 2015. do 2018. – godina koje se preklapaju s njegovim mandatom – podaci Ujedinjenih naroda bilježe oko 650 ubijenih Palestinaca od strane izraelskih snaga ili u incidentima vezanim za sukob.

U taj broj spada 295 poginulih samo u 2018. godini. Među njima je 189 Palestinaca ubijenih i hiljade ranjenih tokom protesta Velikog marša povratka u Gazi, uključujući 35 djece.

Komisija UN-a kasnije je utvrdila da postoje osnovani razlozi za vjerovanje da su izraelske snage pod njegovom komandom počinile teška kršenja međunarodnog prava, od kojih neka potencijalno predstavljaju ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti.Tokom rata u Libanu 2006. – kada se Eisenkotu pripisuje osmišljavanje Dahiyeh doktrine – Izrael je ubio 1.109 ljudi, od kojih je oko 860 bilo civila. Ne postoje brojke za desetine hiljada ljudi ubijenih primjenom Eisenkotove taktike u godinama koje su uslijedile.