Analitičari: Netanyahuovo neslaganje s vojskom se produbljuje

Iako je izraelski premijer Benjamin Netanyahua monopolizirao pravo na donošenje strateške odluke raspuštanjem ratnog kabineta, dok se produbljuje sukob između njega i vojske koja pokušava okončati rat, stručnjaci i analitičari smatraju da se tim ratom neće postići više od onoga što je već ostvareno.

Izraelski Channel 12 otkriva da je Netanyahu u fazi formiranja novog kabineta u smanjenom sastavu kao alternative ratnom kabinetu koji je formiran nakon operacije Potop Al-Aksa. Ovo tijelo će isključivo biti savjetodavnog karaktera, što će, prema riječima istraživača Ehaba Jabareena, omogućiti premijeru da samostalno donosi sve strateške odluke.

Jabareen je tokom gostovanja u emisiji Al Jazeere ”Gaza: Šta slijedi?” rekao da Netanyahu pokušava, kroz novi kabinet, poslati poruku da raspuštanje ratne vlade neće utjecati na tok rata u Pojasu Gaze. Ističe da je Netanyahu došao sa istim imenima koja su bila prisutna u ratnom kabinetu prije njegovog raspuštanja, “a koja su povezana s njim u ovom ili onom obliku, što znači da je postao apsolutni donosilac odluka”, kako je naveo.

Kabinet čine ministar odbrane Yoav Gallant, predsjedavajući Vijeća za nacionalnu sigurnost Tzachi Hanegbi i ministar za strateška pitanja Ron Dermer.

Međutim, ono što je Netanyahu učinio ne negira činjenicu da postoje unutrašnje promjene i sve veća neslaganja u vrijeme dok Izrael vodi rat koji premijer opisuje kao ”drugi rat za nezavisnost i za opstanak”, kako kaže Jabareen.

Ozbiljan unutrašnji sukob

Isti gost je izrazio uvjerenje da ovaj unutrašnji spor nije površan, rekavši da predstavlja veću opasnost za Izrael od Palestinaca.

“Netanyahu pokušava oslabiti vojsku kad god nađe priliku da to učini, što to znači da je dotakao svetu kravu za izraelsko društvo”, prema njegovim riječima.

Netanyahuovo podrivanje vojske nije bilo nepromišljeno niti spontano, kako kaže Jabareen, ”već je to sastavni dio sukoba koji je postojao i prije 7. oktobra prošle godine. Izraelski premijer je pokušao i još uvijek pokušava izgraditi vojsku koja bi bila više usklađena s njegovim političkim projektom. Međutim, istražne komisije će doći, i to je neminovno. Bit će mnogo nesuglasica i reperkusija, jer će svaka strana pokušati okriviti onu drugu za neuspjeh.”

Trenutni spor između Netanyahua i vojske usmjeren je na neuspjeh obavještajnih službi, a potom i vojske, a onda i na neuspjeh da se eliminira Islamski pokret otpora (Hamas), vrate zarobljenici i uspostavi sigurna zona na sjeveru Pojasa Gaze, prema mišljenju političkog analitičara Saeeda Ziada.

Neuspjeh vojske da ostvari političke ciljeve rata predstavlja veliki problem za izraelsku vojsku ”zbog velikih gubitaka u ljudstvu i opremi, kao i zbog iscrpljenosti i blokade operativnih mogućnosti, te sve manje šansi za vraćanje zarobljenika uz upotrebu sile”, kako kaže Ziad.

Izraelska vojska se suočava, prema Ziadovom mišljenju, “s većim problemom u sukobima na granicama s Libanom, jer ne može ignorirati te sukobe ili se upustiti u rat širih razmjera. Također se plaši ponovnog nametanja potpune okupacije Gaze, jer to znači ulazak u beskonačni rat iscrpljivanja”.

Uzimajući u obzir sve ove zabrinutosti i vojne komplikacije, vojska “gura stvari u pravcu potpisivanja sporazuma s otporom. Ako to ne bude u stanju učiniti, pozicionirat će se u oblasti Netzarim i zaustaviti velike operacije. Izvodit će operacije ograničenih razmjera i uz mali broj vojnika, nadajući se smanjenju konfrontacije s Hezbollahom na sjevernom frontu”, smatra Ziad.

Vojni stručnjak, brigadni general Elias Hanna slaže se s prethodna dva stava, te kaže da su novi kabinet ili vijeće u užem sazivu osnovani kako bi služili Netanyahuovom velikom cilju, a to je nastavak rata radi postizanja općih ciljeva koji nisu vojno ostvarivi, ali istovremeno odražavaju prirodu odnosa između političara i vojske u Izraelu.

Vojska je ponižena i izgubila je svoj ugled

Hanna je rekao da je izraelska vojska “za Izraelce simbol koji se ne smije narušavati, ali je ipak napravila propust i nije uspjela vojno i obavještajno predvidjeti operaciju Potop Al-Aksa. Zatim je doživjela operativni neuspjeh zbog potcjenjivanja moći Hamasa, a taktički zbog velikih gubitaka koje je pretrpjela tokom rata, što je dovelo do narušavanja njenog ugleda kao branitelja ove tvorevine”.

Sada, dodaje vojni ekspert, vojska govori o otvaranju puta za pomoć, a Netanyahu kaže da ne zna ništa o tome, što “znači da vojska govori Izraelcima da nije u stanju učiniti više i da političari moraju donijeti odluku.”

Ovakve kontradikcije u izjavama govore o pritisku koji opozicija i vojska vrše na Netanyahua, prema Ziadu, koji tvrdi da je otpor ušao u rat i da drži ključ za njegovo okončanje, a to je pitanje zarobljenika. Izrael “će na kraju sjesti za pregovarački sto, bez obzira na to koliko pokušavao umanjiti značaj ovog  pitanja”.

Ziad vjeruje da će Izraelci na kraju stati uz vojsku protiv Netanyahua, a isto mišljenje dijeli i Jabareen. Ističe da je “vojska umorna od postupaka premijera. Opozicija je digla ruke od njega, a javnost mu više ne vjeruje”.

Hanna je zaključio da je izraelska vojska tokom ovog rata bila ponižena na više načina i da nije uspela ostvariti ciljeve rata i pronaći alternativu za Hamas u Gazi. Vojska ne može reći da je ostvarila vojnu pobjedu i smatra da je došlo vrijeme da političari preuzmu stvari u svoje ruke. Stoga nastoji pridobiti javnost na svoju stranu prije nego što počnu istrage, o čemu svjedoči i činjenica da su neki od vojnih čelnika podnijeli ostavke i preuzeli odgovornost prije nego što su formirane bilo kakve komisije.