Neizvjesna budućnost ruskih vojnih baza u Siriji

Režim svrgnutog predsjednika Bashara al-Assada osigurao je povoljne uvjete za širenje ruskog utjecaja u Siriji, do te mjere da je odobrio uspostavu ruskih zračnih i pomorskih vojnih baza na sirijskom tlu. Moskva je tokom proteklih godina koristila opravdanje da je “svoje snage u Siriji rasporedila na zahtjev legitimne vlade”, kao odgovor na kritike zbog uspostavljanja svojih baza u zemlji.

Nakon pada režima i bijega Assada, pažnja je usmjerena na ruske baze u Siriji, posebno nakon što je ruska vojska povukla dio opreme i ljudstva iz tih baza u prvim danima dolaska sirijskih pobunjeničkih snaga u Latakiju.

Baza Hmeimim

Ruska zračna baza Hmeimim u pokrajini Latakija spada u najvažnije baze koje je Moskva uspostavila u Siriji tokom proteklih godina, s obzirom na to da je doprinijela olakšavanju ruskih vojnih aktivnosti u Siriji i Africi.

Baza je osnovana nakon potpisivanja sporazuma između Moskve i Assadovog režima u augustu 2015. godine, kojim je dogovoreno uspostavljanje zračne baze za potrebe ruskih svemirskih snaga. Sporazum predviđa da se baza koristi bez ikakve naknade i na neodređeno vrijeme.

Prema informacijama koje je Al Jazeera dobila od osmatračkih punktova koje je uspostavila sirijska opozicija s ciljem praćenje aktivnosti ratnih aviona u provinciji Latakiji i Idlib, kao i u provinciji Halep, Rusija je, nakon uspostave baza, rasporedila više eskadrila aviona. Najveća koncentracija vojnih aviona u bazi zabilježena je u periodu od 2016. do 2019. godine.

Tokom ovog perioda, Rusija je obavljala intenzivne vojne aktivnosti u Siriji kako bi pružila podršku iranskim milicijama i režimskim snagama u preuzimanju kontrole nad Halepom, te okolinom Damaska i Darae. U toj fazi, u bazi se nalazilo blizu 35 aviona, uključujući modele MiG-29, Suhoj-27, Suhoj-35 i Suhoj-57.

Rusija je, također, koristila ovu bazu za jačanje svog utjecaja u Libiji i Africi. Služila je i kao ključna tačka za prebacivanje plaćenika Wagnerove grupe u libijske baze Al-Jufra i Benina. Sigurnosni izvori povezani s Libijskom vladom nacionalnog jedinstva potvrdili su za Al Jazeeru da je većina ruskih vojnih i ljudskih resursa, koji su slati kao podrška penzionisanom generalmajoru Haftaru, dolazila upravo preko baze Hmeimim.

Baza Tartus

Baza u Tartusu jedina je pomorska baza Rusije izvan njenih granica. Rat u Siriji pružio je priliku Moskvi da ostvari ovu stratešku prednost uspostavljanjem baze u bogatoj mediteranskoj regiji.

Dana 18. januara 2017. godine Moskva i Damask potpisali su sporazum kojim je predviđeno da ruska baza ostane aktivna u sirijskom gradu Tartousu tokom narednih 49 godina, uz mogućnost produženja. Sporazum uključuje i modernizaciju i proširenje baze kako bi mogla primiti nosače aviona i nuklearne podmornice.

Dokument Ruske vlade otkriva da sporazum garantira proširenje baze tako da može istovremeno primiti 11 ruskih ratnih brodova. Sporazum, također, predviđa davanje potpunog imuniteta ruskoj bazi kako bi se izuzela od primjene sirijskih zakona te zabranu ulaska sirijskim vlastima u nju.

Sporazum dopušta Rusiji korištenje baze Tartous bez naknade na period od 49 godina, uz mogućnost automatskog produženja tog razdoblja na period od 25 godina nakon njegovog isteka. Rusija, također, može, u skladu sa sporazumom i uz odobrenje relevantnih strana, uspostaviti svoje mobilne vojne položaje izvan baze u svrhu njene zaštite i odbrane.

Moskva je posljednjih godina radila na proširenju pristaništa u bazi kako bi ga osposobila za popravak brodova, čime je izbjegla slanje svojih brodova u Sredozemnom moru u crnomorske luke na održavanje.

Baza može primiti 11 ratnih brodova i opremljena je raketama protivzračne odbrane S-300, a neki zapadni dužnosnici smatraju da se baza koristi i za obavještajne operacije u regiji.

Baza Qamishli

Krajem 2019. godine Rusija je iskoristila djelomičnu preraspodjelu američkih trupa u sjeveroistočnoj Siriji te je uspostavila helikoptersku bazu u Qamishliju. Tamo je stacionirala blizu 200 vojnika, oklopna vozila, šest helikoptera tipa Mi-8 i Mi-26, koje je koristila za provođenje zajedničkih patrola s turskim snagama na području duž sirijsko-turske granice.

Moskva je iskoristila tu bazu, koja se nalazi na području pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), kako bi poboljšala svoju koordinaciju s Turskom. Provedeno je mnogo zajedničkih rusko-turskih patrola uz sudjelovanje helikoptera na sjeveroistoku Sirije u periodu od 2019. do sredine 2024. godine u skladu sa Sporazumom iz Sočija, koji je Moskva potpisala s Ankarom. Moskva je, također, uvjetovala provedbu sličnih patrola u Idlibu i uspostavu sigurne zone, ali posljednja tačka sporazuma nije provedena.

Pregrupiranje ruskih snaga

Od 9. decembra ruske snage stacionirane na sirijskoj teritoriji počele su proces pregrupiranja snaga. Vojni izvori u Komandi združenih operacija potvrdili su za Al Jazeeru da su se ruske snage povukle s osam tačaka koje su ranije uspostavile na periferiji Quneitre. Također su napustile svoje položaje u Ayn Issi u provinciji Raqqa, kao i neke od lokacija u glavnom gradu Damasku.

Prema istom izvoru, ruska vojna prisutnost trenutno je ograničena uglavnom na baze: Hmeimim, Tartous i Qamishli.

Postoje jasni znakovi da Rusija namjerava smanjiti svoje vojno prisustvo u Siriji. Satelitski snimci koje je objavila američka kompanija Maxar Technologies 16. decembra pokazuju da je Rusija razmontirala dijelove protivzračnog odbrambenog sistema S-400, koji se nalazi u bazi Hmeimim.

Na aerodromu su uočena i dva vojna teretna aviona An-124, s podignutim prednjim dijelom (nos aviona), što upućuje na moguće pripreme za ukrcavanje tereta.

Dva pregovaračka puta i neizvjesna budućnost

Dobro upućeni izvori bliski novoj upravi u Siriji potvrdili su za Al Jazeeru da je Rusija dobila preliminarne garancije da njene vojne baze neće biti meta napada. Međutim, Komanda vojnih operacija postavila je kontrolne punktove na cestama koje vode do baze Hmeimim u provinciji Latakiji, uz nejasnu perspektivu o budućnosti ovih baza.

Kremlj je 16. decembra saopćio da se još raspravlja o sudbini ruskih vojnih baza u Siriji. Napomenuo je da se kontakti sa sirijskim dužnosnicima i dalje nastavljaju, a Rusko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da Ruska ambasada u Damasku radi uobičajeno te da je ambasador Alexander Efimov i dalje prisutan u glavnom gradu Sirije.

Prema diplomatskim izvorima povezanim s Ruskim ministarstvom vanjskih poslova, Moskva smatra nužnim zadržati svoje baze na sirijskoj obali Sredozemnog mora. Također, ne želi izgubiti sve svoje adute u Siriji, jer te baze predstavljaju važan instrument za sudjelovanje u oblikovanju budućnosti zemlje i očuvanje ruskih interesa.

Liste terorističkih organizacija

S druge strane, informacije ukazuju na to da zapadni izaslanici vode pregovore s novom upravom u Siriji te da pitanje skidanja Hay'at Tahrir al-Shama (HTS) s liste terorističkih organizacija i ukidanja zapadnih sankcija Siriji uvjetuju povlačenjem ruskih baza iz regije.

Ukrajina je sredinom decembra požurila izraziti svoju spremnost da isporuči Siriji žitarice, brašno i ulje, samo nekoliko dana nakon što je Moskva najavila obustavu izvoza pšenice u Siriju, što se može protumačiti kao pokušaj Zapada da izvrši pritisak na ruski utjecaj u Siriji.

Naravno, ukidanje sankcija Siriji i zapadna podrška predstavljaju ključnu i važnu stvar za svaku administraciju koja želi poboljšati ekonomsku situaciju i pružanje usluga u zemlji. S druge strane, čini se da trenutna ekonomska situacija Rusije, iscrpljene ratom u Ukrajini, ne dopušta značajniji doprinos u obnovi Sirije, što znači da se budućnost ruskog utjecaja u Siriji suočava s velikim izazovima.