Studiranje u Holandiji: Skupo, ali vrijedi

Prije nekoliko dana dobio sam poruku od prijateljice, čiji sin želi studirati u Holandiji, pa bi voljela da se čujemo i da mu objasnim kako to ustvari izgleda. Našao je neka dva ekonomska fakulteta u Amsterdamu i Roterdamu, i oba mu se čine privlačnima, ali volio bi znati troškove života, kako ti univerziteti stoje na svjetskim listama i koliko je uopšte to pametan potez. Nakon što smo završili razgovor, palo mi je na pamet da bi takav jedan osvrt bio koristan svima koji razmišljaju ili imaju namjeru doći u ovu zemlju, bilo da završe kompletan studij ili samo magisterij, odnosno doktorat.

Dijelom sam zahvaljujući studiju i sam završio u Holandiji. Najprije je stigla moja današnja supruga, a onda za njom nakon nekoliko godina i ja. To je bilo vrijeme kada bh. student u Holandiji nije imao pravo ni na rad, ni na državnu stipendiju, a ona je sa bh. pasošem uspjela da završi i bachelor, i master jer je školarina koštala isto kao i za domaće studente. Tokom njenog studija je to promijenjeno i napravljena je striktna podjela na studente iz Evropske ekonomske zone (European Economic Area (EEA), koju čine članice Evropske unije te Norveška, Island, mikrodržave…) i one koji to nisu. Tako su ljudi sa bosanskohercegovačkim, srpskim, makedonskim, kosovskim ili crnogorskim pasošima došli u istu grupu s Japancima i Amerikancima, gdje godina studija košta i po 50.000 dolara. U Holandiji nije toliko, ali za tu grupu jeste od 8.300 eura (što je otprilike isto kao i u dolarima) pa naviše, i ti studenti nemaju pravo na državnu stipendiju. Ukoliko dolazite iz neke od zemalja EEA, školarina je oko 2.000 eura i onda možete koristiti stipendiju ukoliko radite određeni broj sati sedmično. Stipendija iznosi i do 1.000 eura mjesečno ukoliko uzmete maksimalni paket. Ukoliko završite studij, dio te stipendije postaje poklon, a bitno je da počnete studij prije tridesete godine.

Iako nisam bio iz zemalja EEA, supruga je u međuvremenu dobila holandsko državljanstvo, tako da sam samim tim i ja dobio sva holandska prava. Zaključio sam da bi mi dobro došla bilo kakva holandska diploma ako namjeravam duže ostati u ovoj zemlji jer Fakultet političkih nauka, Odsjek žurnalistike, Univerziteta u Sarajevu nije bio previše popularan tih dana među amsterdamskim poslodavcima. Upisao sam Odsjek političkih komunikacija na Univerzitetu u Amsterdamu, magisterij koji inače traje godinu dana, ali sam morao da položim i tzv. razliku predmeta, tačnije rečeno mi je da ponovo polažem metodologiju i statistiku.

Počeo sam u februaru 2012. godine, a nakon što sam uspješno završio predmagisterijski semestar, narednog semestra sam „imao rupu“ jer su moji predmeti počinjali tek naredne godine, takođe u februaru, dva dana nakon mog 30-og rođendana. U međuvremenu sam pitao osoblje univerziteta može li mi ta „rupa“ napraviti problem i hoću li moći nastaviti sa stipendijom, na šta su mi odgovorili da je samo bitno poslati aplikaciju za stipendiju prije tridesete. Budući da novac daje institucija koja nema direktnu veze s univerzitetom, to će se ispostaviti kao greška, ali sam srećom sačuvao sve pisane tragove pogrešnih uputa koje sam dobio.

Završio na univerzitetskom sudu

Studij će početi u februaru 2013. godine, a krajem tog mjeseca očekivao sam prijeko potrebnih 992 eura. Međutim, na računu taj dan nije bilo ničega, a ni dan poslije. Otišao sam do Službe za implementaciju obrazovanja, a tamo mi je rečeno da sam se rodio dva dana prekasno i da više nemam pravo na stipendiju. Pokušao sam objasniti da su me tako informisali na univerzitetu, ali to apsolutno nije pilo vode. Tu rade ljudi koji nisu naučeni da idu kontra sistema, niti da zaobilaze procedure. Napunio si 30 i ti više nisi student, a studij koji si počeo prošle godine si tehnički prekinuo. Dakle, nema te nigdje. Međutim, rekli su mi da pitam univerzitet da me retroaktivno registruju u prošli semestar, isti onaj koji niti sam pratio, niti polagao. Rekoh sebi: ništa ne košta probati.

Nakon što sam takvo što predložio, odmah je stigla odbijenica. Kažu: pokvariću im fiskalnu godinu, budući da tražim da me retroaktivno registruju kao studenta. Na moju opasku kako je njihova krivica što sam ostao bez stipendije, dobio sam odgovor u kom jasno pišu upute na holandskom jeziku. Međutim, na engleskom je i dalje bilo napisano pogrešno, što ću kasnije iskoristiti u daljnjem djelovanju. Nakon nekoliko žalbi određenim komisijama, rečeno mi je da je naredna instanca univerzitetski sud. Taj sud nema pravnu nadležnost, ali može poslužiti kao savjetodavno tijelo za određene postupke i u pravilu ga se posluša. Došao sam na sud s dokazima, objasnio svoju situaciju i dobio slučaj.

Međutim, ne lezi vraže, univerzitet po prvi puta neće poslušati ovu instituciju i u pismu koje će doći sutra saopštavaju mi da oni ne odustaju od prvobitne odluke jer, iako priznaju svoju odgovornost, nemaju načina da tu nepravdu isprave. Budući da je već bio juni, a ja u dugu od nekoliko hiljada eura, odlučim da im zaprijetim građanskom parnicom u kojoj ću tražiti ne samo studentsku registraciju, nego još i prosječnu platu za godinu dana, odštetu za patnju koju prolazim i, naravno, sudske troškove. To sam procijenio na oko 100.000 eura, budući da mi je studij došao u pitanje i nisam siguran hoću li ga moći nastaviti. Taj je blef upalio i već naredno jutro mi je ponuđeno hibridno rješenje na koje sam pristao.

Registrovali su me kao studenta od 1. januara, i to ni više ni manje nego na Vojnoj akademiji, za koju nisam ispunjavao ni jezičke, ni mentalne, a ni fizičke kriterije. To je bio jedini fakultet na kom je semestar počinjao ranije, a onda su me retroaktivno prebacili na Fakultet društvenih i bihejvioralnih nauka. Tako je ušlo u historiju da sam umalo postao holandski vojnik i to ničim izazvan. Univerzitet nije morao pokvariti fiskalnu godinu, a ja sam dobio novčani zaostatak od šest mjeseci.

Ta lekcija me naučila da je u životu sve moguće. Nastavio sam svoj studij i uspješno ga završio u martu 2014. godine. Prilikom dodjele diploma naši profesori su nekoliko puta ponovili kako se radi o najboljoj školi za komunikacije u Evropi. Sam studij meni nije bio ništa posebno. Čitali smo mnogo naučnih članaka koji su bili napisani na vrlo zahtjevnom engleskom jeziku i pisali članke na osnovu istraživanja koje smo sami radili. Utvrdio sam kako napisati dobar istraživački rad, ali osim toga nisam naučio ništa više nego kod svojih profesora na sarajevskom FPN-u. Kasnije me više nikad niko nije pitao za diplomu, ona još stoji u CV-u i ne koristi ničemu, ali i dalje imam nadu da će od nje biti neke koristi.

Vrlo malo stipendija za bachelor studije

Dakle, ukoliko se želite okušati studirajući u Holandiji, a niste iz zemalja EEA, sam bachelor je veoma skup. Troškovi života su jednako toliko visoki, tako da bez 100.000 eura i ne pomišljate da možete završiti prvi ciklus studija. Sada ti studenti imaju pravo na rad od 10 sati sedmično, pa je to malo olakšalo cijeli proces, ali je i dalje veoma teško. Nema previše stipendija za sam bachelor u punom iznosu, dok je za master studije ipak malo drugačije. Moguće je doći do više vrsta finansiranja, pa čak i u punom iznosu. Ukoliko uspijete završiti studij, dobićete boravak od još godinu dana da eventualno pronađete posao.

Ako pak želite uraditi doktorat, tada nećete biti tipični student, nego zaposlenik fakulteta. Doktoranti su dobrodošli iz cijelog svijeta i za svoja istraživanja, te predavanje na fakultetu će dobijati i platu. Radnu dozvolu sređuje univerzitet na kojem radite, a prosječan doktorski studij traje oko četiri godine, nakon kojeg takođe možete dobiti godinu dana za traženje posla, što samim tim znači i steći uslove za državljanstvo. Spektar disciplina je širok, kao i spisak gradova u koje možete doći, ali bitno je napomenuti da se u Amsterdamu i Haagu najviše govori engleski, dok u drugim gradovima to ipak nije uvijek slučaj. U ta dva grada komotno možete živjeti a da nikad ne naučite jezik, što se nažalost i vrlo često dešava. Teško je shvatiti zašto je to tako, a i možda je to tema za neki drugi tekst, ali ovdje postoje ljudi koji savršeno funkcionišu po 30 godina, a da holandski ne znaju čak ni čitati. I ne, ne radi se o ljudima koji sjede kući i kreću se samo unutar svoje etničke skupine, nego štaviše: to su obrazovani ljudi, mahom doktori nauka, sa odličnim poslovima, koji se kreću u bogatim krugovima.

Sumiraću priču zaključkom da je studiranje u Holandiji vrlo skupo, ali da vrijedi, posebno ako ste pametni i to iskoristite na pravi način, te za sebe uzmete sve ono što država nudi. Pritom ne zaboravite poštovati pravila, prijaviti se za državnu stipendiju prije tridesete godine, kako ne biste završili na sudu, ali i obratiti pažnju na boravišnu dozvolu, jer ako u njoj imate „rupu“, staž za državljanstvo vam automatski prestaje teći. Znam i takva dva slučaja, ljudi koji su na kraju prokockali holandski pasoš i vratili se u svoju zemlju. Ne kažem da je loše vratiti se kući, ali rezervna opcija nikad nije višak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.