Zablude u Ujedinjenim narodima

Sada smo ušli u utješni svijet zabluda.

Prošle sedmice, 14 članica Vijeća sigurnosti UN-a složilo se o rezoluciji koja je pozvala na „trenutni prekid vatre“ između Izraela i Hamasa i „bezuvjetno oslobađanje svih talaca“.

Američka delegacija bila je suzdržana, dozvolivši rezoluciji da bude usvojena.

Dvoranom se prolomio aplauz. Bio je to nadrealan, farsičan prizor, isprekidan izrazom samodopadljive zablude da je nešto opipljivo konačno postignuto kako bi se okončao izraelski ubilački bijes u razorenim, distopijskim ostacima Pojasa Gaze i okupirane Zapadne obale.

Ove oduševljene diplomate, mnogi od njih beznačajni podređeni koji su karijere posvetili vršenju onoga što im predsjednici i premijeri narede kao da su zaboravili da su do ovog posljednjeg glasanja dobijali upute da se protive nizu drugih rezolucija o prekidu vatre. Izgleda da su isto tako zaboravili da su predsjednici i premijeri koji su ih imenovali za ambsadore u UN-u ne tako davno požurili u Tel Aviv i zagrlili premijera Benjamina Netanyahua i savjetovali mu, zapravo, da čini šta želi Palestincima u Gazi i šire, kojim god načinima i koliko god to želi.

Sada neki od ovih predsjednika i premijera očito žele da Netanyahu prestane raditi šta god je radio s njihovim nedvosmislenim blagoslovom, i žele da im vi i ja povjerujemo. To je farsa i zabluda. Sve i da postoji tračak iskrenosti u njihovom kukavičkom preokretu, prekasno je.

Favorizirali su Netanyahua. On je mogao izbrisati Gazu i njen narod s njihovim odobrenjem ili bez njega.

Netanyahu i njegova fanatična vlada, koja odavno tvrdi da je UN crna jama antisemitizma, neće biti odvraćeni od postizanja svog cilja pretvaranjem Gaze u prah i sjećanje rezolucijom koju smatraju potrošnom koliko i toalet papir. Svako, gdje god se nalazio, ko vjeruje drugačije, također je u zabludi.

Sjetite se, u januaru je Međunarodni sud pravde (ICJ), koji nedvojbeno ima nešto veću težinu od Vijeća sigurnosti UN-a potrošen, beskoristan i anahronizam, naredio Izraelu, gotovo jednoglasno, da prestane raditi to što radi Palestincima u Gazi, s obzirom da je sud „uvjeren“ da je riječ o genocidu.

Odgovor Izraela bio je da nastavi raditi to što je radio u Gazi svakog nemilosrdnog dana otkako je ICJ izdao svoju privremenu presudu. Ako ništa drugo, izraelski ubilački bijes porastao je u svojoj okrutnosti i žestini. Tako su u četvrtak, suci izdali „nove privremene mjere“ usred „pogoršanih uvjeta života s kojima se suočavaju Palestinci u Gazi“.

ICJ je priznao očito: Izrael je, namjerno, izazvao glad u Gazi s ciljem da izgladnjele Palestince prisili da se pokore i predaju. ICJ je zahtijevao da Izrael, kao potpisnik ženevskih konvencija, dozvoli da hrana, voda, gorivo i druge potrepštine ulaze u Gazi „neometano“ na „kopnenim prijelazima“ češće.

Privremene mjere

To je još jedna zabluda. Izrael će odbaciti „nove privremene mjere“ baš kao što je u potpunosti odbacio „privremenu presudu“ ICJ-a.

Odgovor ICJ-a na izraelsku razmetljivu aroganciju i tvrdoglavost jednako je jadan kao i sam sud: „ … država Izrael će podnijeti izvještaj sudu u vezi sa svim mjerama … u roku od mjesec dana.“ Da, to bi trebalo natjerati Netanyahua i ostale da odustanu od svog „vjerodostojno“ genocidnog uništenja Gaze odmah.

U međuvremenu, u Vijeću sigurnosti UN-a, američka delegacija je izvela prilično prazan performans koji su pozdravili zapadnjački komentatori koji vole preuveličavati, kao dokaz da je američki predsjednik Joe Biden izgubio strpljenje s neposlušnom izraelskom vladom.

Vodeći je bio članak u online britanskoj publikaciji The Independent, koji je opisao suzdržanost američke ambasadorice kao „ključni“ trenutak koji je možda signalizirao kraj Bidenove, a samim time i američke „ljubavne afere s Izraelom“.

„Suočen sa Netanyahovom bespoštednom ratobornošću u Gazi i prezirom koji je pokazao prema globalnoj zabrinutosti, specijalni odnos SAD-a sa Izraelom gurnut je do tačke puvanja. Ali ono što će se sljedeće dogoditi, moglo bi preoblikovati bliskoistočnu politiku na bolje“, napisao je kolumnista.

Kakav poučan paragraf, ispunjen ukusnim eufemizmima, neistinama i klišejima koji potvrđuju zablude ove kolumne.

Prije svega, od 7. oktobra pa nadalje, Biden je u više navrata izjavljivao da je američka „ljubavna afera“ s Izraelom svetinja uprkos Netanyahuovoj „bespoštednoj ratobornosti“ u Gazi, što je učtiv eufemizam za genocid. Sve vrijeme je Biden, samoproglašeni cionista, imao jednu, sveobuhvatnu poruku za Netanyahua i prijetelje: Molim vas, nastavite.

Netanyahuov ‘prezir’

Kakve god razlike postoje između SAD-a i Izraela u vezi sa genocidom u Gazi, one su na retoričkim marginama, i, stoga, beznačajne.

U ovom kontekstu, američka odluka da bude suzdržana više je prolazna svađa nego konkretan znak da je „poseban odnos … gurnut iza tačke pucanja“. Umjesto buketa, Biden je prošle sedmice poslao Bibiju još bombi kako bi se iskupio.

Netanyahuov „prezir“ za „globalnu zabrinutost“ proizvod je ove grube računice: baš kao i ICJ i Vijeće sigurnosti UN-a, Biden je nevažan.

Donald Trump izgleda spreman, kada dođe novembar, vratiti se u Bijelu kuću. Tada će nestati prazne retoričke svađe i Izrael će dobiti odriješene ruke da „preoblikuje“ Gazu i okupiranu Zapadnu obalu kako mu je volja.

Bojim se da bi se to moglo pretvoriti u prisilno protjerivanje Palestinaca iz Gaze i okupirane Zapadne obale kao konačno rješenje „palestinskog pitanja“.

Postojat će jedna država: veći Izrael. To je Netanyahuov cilj. Trump će reći, „To, to, gospodine!“, kao i većina Izraelaca, koji su navijali za svaki zloćudni aspekt genocida koji se još dešava. Ideja da postoji neki veliki plan – spreman da bude proveden kad god završi izraelski ubilački bijes – koji poštuje prava Palestinaca na samoopredjeljenje i koji priznaje teritorijalni integritet palestinske države možda je najveća od svih zabluda.

Organizacije za ljudska prava unutar i izvan Izraela upozorile su da se aparthejdna država ne bi zadovoljila „okupacijom“ Gaze i Zapadne obale. Pisali su opširne izvještaje zasnovane na međunarodnom pravu i konvencijama koji su predstavljali vijesnike onoga što neizbježno dolazi. Nekolicina ih je poslušala. Većina je oklijevala.

Palestinci su platili i nastavit će plaćati cijenu za taj nemar i namjerno sljepilo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.