Zašto je pala potražnja za naftom
Piše: Damir Novotny
Pad vrijednosti dionica i pad cijena sirove nafte, koje su u ponedjeljak bilježile sve svjetske burze, nije samo posljedica usporavanja kineske ekonomije.
Ne radi se, dakle, o uobičajenim tržišnim korekcijama, kakve su česte i na svjetskim tržištima. Ovaj ponedjeljak tako nije samo jedan ”crni” dan za sudionike na tim tržištima. Radi se zapravo o nastavku tektonskih promjena u globalnoj (globaliziranoj) ekonomiji koje su započele financijskom krizom iz 2008. godine.
Kriza koja je započela slomom tržišta sekundarnih hipotekarnih kredita u SAD i propašću nekoliko banaka, nije bila samo jedan od sličnih ispuhivanja tržišnih balona kakvih je bilo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata točno 12.
Radilo se o prvoj globalnoj krizi u svjetskoj povijesti, koja se nakon američkog tržišta prelila na većinu razvijenih zemalja, ali je zaobišla velike zemlje s tržištima u nastajanju kao što su to Kina, Indija, Brazil i Rusija. Pod pritiskom Velike krize, globalni je kapital počeo bježati iz razvijenih zemalja i potražio utočište u rastućim tržištima koje nije zahvatilo ekonomsko usporavanje.
Ekonomski rast je u tim zemljama usporio u prvim godinama krize, ali se kasnije stabilizirao. Krizu je tako pratilo opće očekivanje da se Zapad neće niti brzo niti lako oporaviti te da se težište globalnog ekonomskog rasta trajno seli u tzv. BRIC zemlje i zemlje istočne Azije.
Ubrzani oporavak
Ta su se očekivanja ugrađivala u cijene dionica poduzeća i cijene sirovina, osobito sirovina koju je Kina uvozila kao što je to sirova nafta.
Snažnom fiskalnom intervencijom prije svega Vlade SAD-a te potom i vlada zemalja-članica EU, kriza je unatoč očekivanjima o njenom moguće dugom trajanju vrlo brzo zaustavljena. Iako je postojala opća percepcija o dugotrajnosti, kriza iz 2008. godine je trajala samo 12 mjeseci te tako nije bila najdulja kriza u svjetskoj ekonomskoj povijesti. Nakon izlaska iz krize, velika zapadna tržišta su se počela ubrzano oporavljati.
Ekonomija SAD-a je počela ubrzano stvarati nova radna mjesta, a privatna potrošnja je počela ponovo rasti. Zemlje – članice EU su anti-recesijske mjere poduzimale s različitom odlučnošću, tako da su neke zemlje iz krize izašle relativno brzo, dok bi neke zemlje poput Grčke i Hrvatske iz krize mogle izaći tek ove godine.
Veliku su krizu, međutim, poduzeća u razvijenim zemljama iskoristila za strateško restrukturiranje i pripremanje za novi ciklus poslovnog rasta utemeljen na inovacijama, istraživanjima i novim tehnologijama. Vlade razvijenih zemalja su, s druge strane, povećavale ulaganja u alternativne izvore energije i tzv. zelenu ekonomiju u cjelini.
Početkom krize u dijelu akademskih krugova, posebno onih lijeve orijentacije, počele su se širiti teze da je zapadni model liberalne tržišne ekonomije, u kojoj dominira veliki broj malih i srednjih poduzeća, potrošen te da je potrebno tržišta snažnije regulirati.
Ruska narodna banka je pokušala obraniti vrijednost rublje, ali je pri tome potrošila oko 50 posto deviznih rezervi.
Kinesko-ruski model državnog kapitalizma, u kojima Država zadržava visoku razinu kontrole nad tržišnim procesima, činio se posebno privlačnim. Danas smo međutim svjedoci da je upravo taj model u Kini i Rusiji u velikoj krizi te da ne može osigurati dinamičan ekonomski rast u budućnosti.
Rusija je tako nastojala različitim geopolitičkim pritiscima i izazivanjem krize u Ukrajini održati visoku cijenu plina i nafte, budući da o njima ovisi ekonomska stabilnost u ovoj zemlji. Procjene govore o tome da je Rusiji potrebna cijena nafte od najmanje 100 US$ po barelu (podsjetimo da je danas cijena sirove nafte na američkom tržištu pala ispod 40 US$ po barelu) kako bi održala vrlo skupu proizvodnju i mogla vraćati kredite. Paralelno s padom cijena nafte, kapital je počeo bježati iz Rusije te na taj način utjecao na pad vrijednosti ruske rublje. Ruska narodna banka je pokušala obraniti vrijednost rublje, ali je pri tome potrošila oko 50 posto deviznih rezervi.
Dodatni pritisak
Najnovija kretanja na tržištu nafte vrše dodatni pritisak na rusku ekonomiju, koja osim nafte i plina te još nekih sirovina ne može ponuditi konkurentne proizvode globalnom tržištu. Nafta i plin više nisu dovoljni za održavanje rasta ruske ekonomije i održavanje razine blagostanja u toj zemlji. Bruto domaći proizvod u Rusiji je u drugom kvartalu 2015.godine pao za čak 4,6 posto, tako da će tamošnja ekonomija ove godine ponovo upasti u recesiju.
Kineski model ekonomskog rasta i razvoja je iscrpljen. Bez jačanja unutrašnje potražnje i povećavanja plaća (dohodaka) radnika u Kini neće biti moguće osigurati dovoljno visoke stope ekonomskog rasta koje bi kineski model održao na životu.
Indija je svoju ekonomsku politiku temeljila na liberalizaciji tržišta i liberalnom ekonomskom modelu, koji je rezultirao snažnim i dugoročnim održivim ekonomskim rastom. Ove bi godine indijska ekonomija mogla ostvariti rast od 7,5 posto, što će biti najviša stopa ekonomskog rasta u krugu BRIC zemalja, ali i najviši rast u krugu velikih ekonomija. Za razliku od Rusije koja je ekonomski napredak temeljila na sirovinama, te Kine koja je ekonomski rast zasnivala na jeftinoj radnoj snazi i niskim zaradama njenih građana, ekonomski rast u Indiji je rezultat rasta u IT sektoru te industrijama s visokim učešćem ulaganja u istraživanje i razvoja u proizvodima kao što je to farmaceutski sektor. Rast u Indiji će se nastaviti, ali neće povećati potražnju za naftom.
Kineski model ekonomskog rasta i razvoja je iscrpljen. Bez jačanja unutrašnje potražnje i povećavanja plaća (dohodaka) radnika u Kini neće biti moguće osigurati dovoljno visoke stope ekonomskog rasta koje bi kineski model održao na životu. Međutim, povećavanje plaća i unutrašnje potražnje neće moći biti osigurano u kratkom roku. Kineski izvoz je počeo padati, na što je kineska vlada nervozno reagirala devalvacijom nacionalne valute. To je izazvalo nervozu zapadnih ulagača u kineske kompanije. Veliki zapadni investitori su naglo počeli prodavati svoje dionice u kineskim kompanijama, što je izazvalo pad njihovih dionica i kao posljedicu imalo pad očekivanja o rastu kineske privrede. Sve to je rezultiralo i padom očekivanja o budućoj potražnji za naftom te padom njene cijene.
S druge strane je primjena nove tehnologije vađenje nafte iz škriljevaca povećala lokalnu proizvodnju u SAD-u, tako da je uvoz sirove nafte u ovu zemlju prošle godine iznosio samo 27 posto ukupne potrošnje – najniže od 1985.godine.
Energetska učinkovitost kod zgrada je također postala standard. Slični su trendovi vidljivi i u EU, drugom po veličini svjetskom tržištu plina, nafte i njenih derivata.
Potrošnja nafte i naftnih derivata u SAD-u već godinama pada kao posljedica primjene novih tehnologija u potrošnji. Vrlo snažan trend u SAD-u je i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora – čak 10 posto ukupne potrošnje energije dolazi iz ”zelenih izvora”. Automobili s hibridnim ili električnim pogonima više nisu eksperiment već postaju dio standardne ponude najvećih proizvođača. Energetska učinkovitost kod zgrada je također postala standard. Slični su trendovi vidljivi i u EU, drugom po veličini svjetskom tržištu plina, nafte i njenih derivata.
Dakle, razvoj novih tehnologija i promjene u energetskim politikama razvijenih zemalja te strukturni problemi u Kini, koji se neće moći riješiti u kratkom roku bez dubokih strukturnih promjena kakve je provela Vlada Indije (potpuna liberalizacija tržišta i privatizacija), doveli su do pada potražnje za naftom. Padajuća potražnja ispuhuje cijene. Od nižih cijena nafte koristi će imati potrošači. Proizvođači nafte će se morati prilagoditi nižim cijenama ovog energenta i smanjiti svoje troškove, kao što su to učinili prije pola stoljeća proizvođači jednog drugog energenta – ugljena.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera