Hoće li pritisak navesti Netanyahua da odustane od napada na Rafah?

Politički analitičar Ahmed al-Hilh kaže da izraelski premijer Benjamin Netanyahu još uvijek ima prostora za manevriranje, bez obzira na brojne unutrašnje i vanjske pritiske s kojima se suočava, dok stručnjak za izraelska pitanja Mahmoud Yazbak smatra da se ton porodica zarobljenika promijenio do te mjere da predstavlja opasnost za premijera.

Iako nailazi na brojne probleme i sve veće gubljenje povjerenja u zemlji i inostranstvu u pogledu opravdanosti rata, Netanyahu još uvijek ima prostora za manevriranje, smatra analitičar Al-Hilh. Prema njegovim riječima, Netanyahu ima političku podršku ekstremne desnica, koja drži 64 mjesta u Knessetu, što osigurava da vlada ne padne.

Netanyahu je u proteklom periodu također uspio uspostaviti odnose s administracijom američkog predsjednika Joea Bidena, uprkos svim neslaganjima, smatra politički analitičar.

Čak i govor američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena o tome da Washington neće podržati operaciju velikih razmjera u gradu Rafahu bez plana koji bi garantirao sigurnost civila znači da Amerikanci podržavaju postepenu operaciju, smatra sagovornik.

S druge strane, Yazbak kaže da se ton porodica zarobljenika promijenio na dosad nezapamćen način. Smatraju da će Netanyahu snositi odgovornost za živote njihovih najmilijih ako ne prihvati trenutno predloženi dogovor o razmjeni zarobljenika.

Osim toga, dodaje Yazbak, 400 porodica rezervnih vojnika koji su pozvani u službu poslalo je pisma članovima ratnog kabineta Bennyju Gantzu i Gadiju Eisenkotu u kojima su poručili da neće prihvatiti smrt svoje djece u Rafahu radi ostvarivanja privatnih političkih interesa.

Yazbak smatra da Blinkenove izjave kojima se potvrđuje da nema podrške za veliku vojnu operaciju u Rafahu nose američku poruku Netanyahuu da ne nastavlja s tom operacijom. Međutim, izrazio je uvjerenje da Netanyahu i dalje pokušava pokazati da se u stanju suprotstaviti Sjedinjenim Američkim Državama.

Pripremanje terena

Što se tiče fleksibilnosti za koju je SAD rekao da je Izrael pokazao po pitanju dopremanja pomoći u Pojas Gaze, politički analitičar kaže da to pitanje možda odražava strah izraelskih čelnika od mogućnosti izdavanja međunarodnih potjernica protiv njih, ali ujedno vjeruje da se radi o nekom američko-izraelskom planu.

Prema njegovim riječima, morska luka koju SAD uspostavlja za dopremanje pomoći bit će spremna tokom maja, pored toga da će koridor Netzarim odvajati sjeverni dio Pojasa od njegova juga, što znači da Tel Aviv i Washington pripremaju teren za nešto tokom narednog mjeseca.

To nešto bi mogao biti početak vojne operacije u Rafahu, kako kaže Al-Hilh, jer se proces pregovaranja oko zarobljenika iznenada vratio u prvi plan nakon što su se pregovori zakočili proteklih sedmica.

”Možda je to pokušaj Netanyahua da pokaže da je Islamski pokret otpora (Hamas) odbio postići dogovor i stoga više ne postoji prepreka za nastavak vojne operacije”.

Presudni dogovor

Međutim, Yazbak se ne slaže s ovim prijedlogom te kaže kako se unutrašnji pritisak na Netanyahua značajno pojačava, posebno nakon što su Gantz i Eisenkot zaprijetili da će se povući iz vlade ako se ne prihvati dogovor koji je na stolu.

Prema tome, kaže Yazbak: ”Možda će Netanyahuu biti teško protraćiti ovaj dogovor i žrtvovati ratni kabinet, pogotovo jer vrlo dobro zna da se ministri odbrane Itamar Ben Gvir i ministar finansija Bezalel Smotrich neće povući iz vlade uprkos stalnim prijetnjama da će to učiniti, jer su time ostvarili historijske dobitke koje koje ranije nisu imali”.

Što se tiče mišljenja političkog analitičara o mogućnosti da postoji izraelsko-američki plan za ulazak u Rafah i za ostanak vojske u Pojasu Gaze, Al-Hilh kaže da se ovdje postavlja pitanje o razmjerima napada kojima bi izraelske snage mogle biti izložene u Gazi. Ističe da bilo kakva ranjavanja u redovima izraelskih snaga, bez obzira na njihovu veličinu, povećavaju zabrinutost u Izraelu.

Najvažnije od svega, smatra Yazbak, Netanyahu bi se mogao kockati sa svojim odnosima s Bidenom, ali neće žrtvovati svoje odnose sa SAD-om, pogotovo jer je svoju političku prošlost i budućnost vezao za ovaj rat.

Suprotno tome, Al-Hilh smatra da se predsjednik SAD-a kocka s budućnošću cijele Demokratske stranke zbog Netanyahua, pogotovo ako se uzme u obzir da se sve više širi antiratni studentski pokret koji otkriva razmjere moralnog pada američke administracije u očima ove grupe mladih ljudi.

Al-Hilh je zaključio da je Washington shvatio da je Netanyahu doživio vojni neuspjeh u Gazi, stoga ga pokušava približiti svom pristupu koji je iznio još na početku rata, a to je odbacivanje opcije pokretanja velike kopnene invazije na Pojas Gaze i stav da je dovoljno izvesti operaciju ograničenih razmjera, što se trenutno događa po pitanju Rafaha.

Washington čini istu stvar s političke strane, smatra Al-Hilh, jer nastoji uvjeriti Netanyahua da prihvati američki politički pristup, prema kojem bi trebao sarađivati s Palestinskom upravom i nekim arapskim zemljama za koje Washington želi da imaju ulogu u budućnosti od Gaze.

Što se tiče arapskih izjava o potrebi da se zaustavi rat, Al-Hilh kaže da se ono što se govori u javnosti razlikuje od onoga što se događa iza scene.

Ističe da se stav koji su arapske zemlje zauzele prema Izraelu ili SAD-u nije pokazao kao efikasan kako bi ih primorao na zaustavljanje rata u Gazi.