Implantati omogućili potpuno paraliziranom čovjeku da komunicira
Istraživači tvrde da je ovo prvi put da je osoba koja je svjesna i kognitivno sposobna, ali potpuno paralizirana, mogla komunicirati punim rečenicama.

Potpuno paraliziran muškarac koji boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS) sada može komunicirati sa svojom porodicom nakon što je su mu u mozak ugrađeni implantati mikročipa.
Ovo je prvi put da je osoba koja je svjesna i kognitivno sposobna, ali potpuno paralizirana, mogla komunicirati punim rečenicama, prema studiji objavljenoj u magazinu Nature Communications ove sedmice.
“Ljudi su sumnjali da li je ovo uopće izvedivo”, rekla je za Science.org Mariska Vansteensel, istraživačica sa Univerzitetskog medicinskog centra Utrecht koja nije bila uključena u studiju.
Odgovori samo pokretima očiju
Neidentifikovanom Nijemcu, kojem je 36 godina, 2015. je dijagnosticiran ALS, progresivna bolest nervnog sistema koja uzrokuje gubitak kontrole mišića.
Kada takav pacijent više ne može govoriti, koristi se uređaj za praćenje očiju za biranje slova na ekranu. Kasnije, sa napretkom bolesti, oni pokretima očiju mogu odgovarati na pitanja sa „da“ ili „ne“.
Ljekari su Nijemcu ugradili dva mikročipa u dio mozga koji je odgovoran za kontrolu pokreta. Potom su ga trenirali da zamisli fizičke pokrete, u nastojanju da dobiju pouzdane signale iz mozga. Zatim bi pokušali prevesti ovaj signal u neku vrstu naredbe. Ovo je bilo uspješno u prethodnim studijama, ali ne i ovaj put.
Istraživači Ujwal Chaunhary i Niels Birbaumer su potom pokušali sa “neurofeedbackom”, u kojem se osobi prikazuje aktivnost mozga u stvarnom vremenu kako bi je ona mogla naučiti kontrolirati. Kada su implantirane elektrode u čovjekovom mozgu uočile pojačanje aktivnosti, računar bi puštao sve jači audio zvuk. Pad moždane aktivnosti vodio bi ka silaznom zvuku.
Oko minute za izbor slova
Unutar dva dana, čovjek je naučio kontrolisati frekvenciju tona, tvrde istraživači.
Prije nego što se njegovo stanje popravilo, članovi porodice držali bi mrežu slova na pozadini od četiri boje. Članovi porodice pokazivali bi na svaku sekciju boje i reda, a svaki pokret njegovih očiju tumačili bi kao “da”.
Istraživači su osmislili softver koji oponaša ovu tehniku. Čovjek bi čuo riječi neke boje. Naprimjer, “žuta” ili “plava”, da se izabere blok slova. Onda bi mu se oglašavala pojedinačna slova, uzlaznim ili silaznim zvukom, da bi se ono odabralo ili eliminisalo. Tako je čovjek naučio sastavljati cijele rečenice, rekli su istraživači.
„Momci, ovo radi bez ikakvog napora“, rekao je čovjek, prema web stranici MIT Technology Review.
Trebalo je oko jedne minute da čovjek izabere svako slovo.
„Mnogo puta, bio sa s njim do ponoći, ili iza pomoći“, rekao je Chaudhary. „Posljednja riječ uvijek bi bila ‘pivo'“.
Jaimie Henderson, neurohirurg sa Univerziteta Stanfors koji nije bio uključen u rad, nazvao je studiju „zaista izvanrednom“.