Jonsko-jadranski plinovod kao mogući spas od ruskog utjecaja

Ukupno 14 zemalja smještenih u slivu Dunava navelo je u zajedničkoj deklaraciji da će „intenzivirati napore“ u smanjenju ovisnosti o energentima iz Rusije, a Hrvatska to namjerava učiniti povećanjem kapaciteta LNG terminala na otoku Krku te potencijalnom gradnjom Jonsko-jadranskog plinovoda, javlja Hina.

U slovačkom gradu Košicama održava se forum podunavskih zemalja u sklopu Strategije Europske unije za regiju Dunava, okvira za razgovore i suradnju država iz tog područja.

Ministri vanjskih poslova održali su sastanak zatvoren za medije na kojem su uskladili svoje politike prema uvozu plina iz Rusije, zemlje koja je 24. februara izvela invaziju na Ukrajinu.

„Intenzivirat ćemo napore u smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima pomoću diverzifikacije izvora energenata i dobavnih pravaca“, piše u objavljenoj deklaraciji.

Taj zakonski neobvezujući tekst usvojile su EU članice Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Njemačka, Mađarska, Rumunija, Slovačka i Slovenija te pet zemalja izvan Unije – Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Moldavija i Ukrajina.

Tekst je u skladu s ranijom odlukom Europske unije o postupnom napuštanju kupovine plina iz Rusije.

EU uvozi 50 posto plina iz Rusije, a mnoge njene države strahuju da bi Moskva, kao odgovor na njihovo slanje oružja Ukrajini, mogla prekinuti isporuke ove zime. To bi dodatno povećalo cijenu plina domaćinstvima i industriji.

Kako bez ruskog plina?

Evropska povjerenica za energetiku Kadri Simson rekla je ranije da će blok od 27 zemalja „biti spreman živjeti bez ruskog plina“ najkasnije do 2027. godine.

Da bi se to ostvarilo posljednjih su sedmica ponovo oživjele stare ideje o gradnji plinovoda u Evropi. Osim Jonsko-jadranskog na stolu je i projekt Istočnomediteranskog plinovoda (EastMed) kojim bi plin iz podmorja Izraela i Kipra išao plinovodom preko Grčke dalje u EU.

Španija je ovaj mjesec zatražila gradnju plinovoda (MidCat) koji bi se protezao od plinskih polja u Alžiru preko pokrajina Andaluzije i Katalonije do juga Francuske od kuda bi išao prema Njemačkoj.

No ko bi financirao te plinovode ostaje nepoznanica. Države se nadaju novcu iz EU-a, no Evropska investicijska banka (EIB), koja ulaže u projekte od strateške važnosti za Uniju, ne želi financirati cijevi za dostavu prirodnog plina jer ga smatra štetnim za okoliš.

„Više ne podržavamo takvu strukturu namijenjenu isključivo plinu“, kaže Monica Pena Sastre, savjetnica u EIB-ovom odjelu za klimu i energiju, „No, podržavamo strukturu za zeleni hidrogen dobiven iz obnovljivih izvora“.

Zagovornici gradnje evropskih plinovoda tvrde da bi u početku cijevima išao prirodni plin, ali da bi se kasnije njima distribuirali energenti dobiveni iz obnovljivih izvora.

„Ne znam. Nisam vidjela konkretni prijedlog izgradnje tih plinovoda, barem ne neki koji bi od nas tražio da ga financiramo“, kaže Pena Sastre.