‘Ubijanje istine o Bosni’: Knjiga o sudbinama ubijenih novinara

U Sarajevu je danas, u prostorijama Bošnjačkog instituta, održana promcija knjige Ubijanje istine o Bosni, autora Mirze Čubre. Knjiga sadrži priče o 19 novinara, domaćih i stranih, koji su ubijeni ili nestali u periodu od 1992. do 1995. godine na prostoru Bosne i Hercegovine.

Autor knjige je novinar, trenutno na poziciji urednika vijesti Al Jazeere Balkans i u svojim istraživanjima je nastojao otrgnuti od zaborava sudbine kolega, koji su u periodu agresije na Bosnu i Hercegovine ubijeni izvršavajući svoje radne obaveze.

Ono što ga je konkretno navelo da se počne „detaljnije“ baviti pričom o ubijenim i nestalim novinarima jeste činjenica da današnje bosanskohercegovačko društvo „pamti“ najviše pet ili šest novinara koji su ubijeni tokom rata. Ostali su, kaže Čubro, pomalo i zaboravljeni, svjestan da je broj onih koji su stradali, ipak, mnogo veći.

Priče o 19 novinara

„Taj je broj, nažalost, mnogo veći. Ja sam napisao priče o 19 novinara, kamermana i fotorteportera i morao sam se ograničiti na ljude koji su bili na terenu, jer kada bi se kriteriji proširili na ljude koji su radili u TV kućama, broj bi, nažalost, bio mnogo veći. Ta činjenica da znamo priče ili pamtimo priče o manjem broju ljudi, a da neki zančajniji broj ljudi pada u zaborav, jer oni žive u sjećanju prijatelja i porodica, a nismo se potrudili da ostanu zapamćeni u našem sjećanju, to me motiviralo da napišem knjigu“, kaže Čubro.

U knjizi se mogu pročitati priče o 19 domaćih i stranih, novinara koji su ubijeni tokoma rata u BiH, a ova knjiga mogla bi biti polazište za neko veće, šire i obuhvatnije naučno istraživnje, kaže Čubro.

„Istraživanje koje je uslijedilo i potom se potvrdilo da nema skoro ništa o tim ljudima zabilježeno dodatno je učvrstilo ideju da probamo prikupiti što više podataka i da pokušamo napisati priču o njemu. Ova knjiga je mnogo više dokument ili sjećanje, pokušaj da ostane zabilježeno o tim ljudima, naročito za buduća istraživanja, buduće radove. Barem da na jednom mjestu imamo priču o ljudima koji su ubijeni u periodu od 1992. do  1995. na prostoru BiH. To su naše kolege, domaći novinari, i naše kolege koje su došle iz drugih zemalja, iz SAD-a, Slovenije, Španije, Italije… u Bosnu i Hercegovinu kako bi svjetsku javnost informirali o svim užasima s kojima se suočavaju građani BiH“, kaže Čubro.

Ono što bi najviše želio, kaže, jeste da ova knjiga bude poticaj da se otkriju novi podaci i nove činjenice o novinarima ubijenim u BiH.

Možda se pojave novi svjedoci i novi dokumenti

„Drago mi je što sam uspio za svakog od ljudi naći relevantne svjedoke i napraviti priču o njima. Sada kada je knjiga objavljena i kada dođe u ruke ljudi koji se bave novinarstvom na ovaj ili onaj način, kroz novinarski rad ili na fakultetu, možda će se pojaviti novi svjedoci i novi dokumenti. Osim ovih ljudi postoje i ljudi koji se nalaze na spiskovima međunarodnih organizacija za ubijene novinare a o kojima nisam mogao saznati apsolutno ništa. Ne znam koji je razlog tome, ali nadam se da će knjiga možda potaknuti nekoga ko se sjeća, ko ih je vidio, pa da i njima uradimo priče, ili da priče o ovima o kojima sam pisao dopunimo“, zaključuje Čubro.

U knjizi su prikupljena svjedočenja više desetaka osoba, članova porodica, radnih kolega, očevidaca, ali i logoraša koji su s nekim od ubijenih novinara dijelili ćelije u logorima u BiH, te članova novinarskih ekipa koji su svjedočili ubistvima svojih kolega.

Izdavač knjige je Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Bošnjačkog instituta te Fondacije Slipičević, dok su promotori, pored autora, akademik Abdulah Sidran, Nermina Mujagić, profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i Đuro Kozar, penzionisani novinar i urednik Oslobođenja.