‘Šta će vrtić djeci Srebrenice?’
Djeci u Srebrenici potrebna je posebna pažnja. SOS program jačanje porodice u Srebrenici navodi da ona rastu u uslovima koji im ne pružaju adekvatan razvoj. Izraženi faktori rizika su loša ekonomska situacija i nizak stepen pismenosti roditelja.
“Ja znam da mi je neko prijatelj zato što je uvijek sa mnom”, glasi dječijom rukom ispisana poruka na zidu Centra za dijete i porodicu u Srebrenici. Da bi djeca Srebrenice imala prijatelja, iz Centra svakog dana tim sačinjen od psihologa, socijalnog radnika i pedagoga kreće u obilazak. Cilj je osnažiti porodicu, djecu i mlade. Naročito one koje žive kilometrima daleko od same Srebrenice.
Takva je porodica jedanaestogodišnjeg Elvira Orića. U selu nema druge djece. Jedina socijalizacija mu je škola, u koju ide pješice i samo kada ga roditelji mogu pratiti. Prijateljstvo je stvorio s Gordanom Petrović, psihologinjom u Centru za porodicu i dijete.
‘Da mogu hraniti porodicu’
“Djeca nemaju nikakvih aktivnosti i Elvir je primjer toga. Prosto su limitirani onime što je u školi, van toga ne rade ništa. Imamo i djece koja imaju problem sa stidljivošću i depresijom, i sve to poslije poprima druge oblike u pubertetu koje ne bi trebalo”, rekla je Gordana Petrović.
Razlozi zbog kojih nastaju problemi u razvoju djece u Srebrenici nije samo socijalizacija. Tu su i neadekvatna pismenost roditelja i ekonomska nestabilnost porodice, tvrde u Centru. Za ekonomsku nestabilnost primjer je i porodica Orić.
“Najviše radi posla sam se vratio, ali nema ga. Da ga ima, ja bih bio prezadovoljan, da mogu hraniti svoju porodicu”, kaže Elvirov otac Sidik Orić.
Ukupno 46 porodica u Srebrenici prima podršku stručnog tima iz Centra za razvoj porodice i djeteta. U tim porodicama je 73 djece i 13 mladih ljudi, svi su pretežno iz seoskih dijelova oko Srebrenice i imaju iste probleme.
“Siromaštvo i nedostatak roditeljskih vještina su osnovni problemi. Obrazovanje roditelja je jako niskog stepena, ne prelazi ni osnovno obrazovanje”, rekao je Zlatan Muslić, direktor programa.
Djeca najviše ispaštaju
Centar za socijalni rad u Srebrenici godišnje izdvoji 450.000 konvertibilnih maraka (225.000 eura) pomoći ugroženima. Niko u Srebrenici nema statističkih podataka u kakvim uslovima rastu djeca. Direktorica Vesna Jovanović kaže da podatke ima nevladin sektor. Jedino što oni čine za bolju socijalizaciju djece u Srebrenici je izgradnja novog vrtića, ali ni to im ne ide lako.
“To je naišlo na neku vrstu otpora, kao – šta će Srebrenici novi vrtić. Ja odgovorno tvrdim da je broj djece sve veći i sve je više potrebe za institucionalnom brigom o njima”, kazala je Jovanović.
“Posljedice ratnih dešavanja u Srebrenici, mnogi kažu, još se osjete. Ekonomija stagnira ili je u procesu razvoja, stanovnici koji ovdje žive trebaju pomoć. Socijalni servisi koji bi im tu pomoć trebali pružiti su bitno limitirani, a u svemu tome najviše ispaštaju djeca, kojih na ovom području ionako ima premalo”, javlja iz Srebrenice reporterka Al Jazeere Lejla Nezirović.
Izvor: Al Jazeera