Vukovarska bolnica simbol stradanja

Vukovarska bolnica simbol je stradanja grada 1991. godine. Dok su tokom tri mjeseca opsade na nju svakodnevno padale hiljade projektila, doktori su u podrumu brinuli o ranjenim civilima i vojnicima.

Nakon pada grada 18-tog novembra pripadnici Jugoslovenske narodne armije i paravojnih jedinica iz bolnice su izveli oko 400 ljudi. Mnogi od njih nikada se nisu vratili.

Dvadeset i pet godina poslije sjećanja ne blijede. Dok se vodila bitka za Vukovar Siniša je, tada kao sedmogodišnjak, tri mjeseca proveo u podrumu vukovarske bolnice.

Majka, medicinska sestra brinula je o ranjenicima, među kojima je bio i njegov otac Radivoj, hrvatski vojnik. Obitelj je preživjela opsadu, ali i danas emotivni su kad se prisjećaju tih trenutaka.

“Bio je ranjen i oni su branitelji dobijali komad kruha, manji od šake i sjećam se da je on meni dao taj svoj ručak i malo me emocije preplavljuju, dao mi je taj svoj ručak i ja sam rekao tata ja bih još, ja sam još gladan. On je rekao sine, dao bih ti da mogu ali zaista nemam”, priča Siniša Đurić.

U podrumima vukovarske bolnice, koji su danas pretvoreni u memorijalni centar, doktori su pod kišom granata radili danonoćno. Operacijske sale bile su improvizirane.

“Tu situaciju koju smo preživjeli se ne može nikad zaboraviti, ali mogu reći da smo imali snažan motiv da smo željeli pomagati ljudima, da smo pomagali svima kojima je to bilo nužno. I hrvatskim braniteljima i civilima i neprijateljskoj vojsci bez obzira na to tko je koje nacionalnosti ili vjere”, kaže Vesna Bosanac, direktorica Opće bolnice Vukovar.  

Bolna sjećanja

Ranjenici su pristizali svakodnevno.

“Uvijek kažem da mi je ovdje problem pričati, jer uvijek osjetim onaj zadah koji je u to vrijeme bio, a nije bilo ventilacije. Nije bilo struje, agregati su radili koliko su radili”, kaže Vjeran Nadovski, veteran Domovinskog rata.

“Posjetitelji stvarno kad dođu to emotivno dožive i s jednim izrazom lica ulaze, a s drugim izlaze”. Kazala je Nevenka Soldo, voditeljica Memorijalnog muzeja.

Nije bilo struje niti vode svako je imao pola litre na dan za piće i ličnu higijenu.

“Tijekom tri mjeseca granatiranja grada u podrumu ove bolnice bilo je ukupno 750 ranjenih vojnika, medicinskog osoblja i članova njihovih obitelji. Rođeno je i 16 beba, a neke od njih preživjele su zahvaljujući inkubatoru”, izvještava reporterka Al Jazeere Matea Damjanović.

Iz atomskog skloništa danas se čuje glas novinara Siniše Glavševića: “Tijekom noći ponovno je palo 400 projektila na grad.”

Poslije ranjavanja, svoj posljednji izvještaj poslao je upravo iz bolnice na dan pada grada 18. novembra 1991. godine.

“Sjećam se točno dana kada smo izašli iz bolnice u onome konvoju u autobusu. Sjećam se da nisam mogao prepoznati svoj grad”, rekao je Siniša Đurić.

Dolaskom Jugoslavenske narodne armije u bolnicu mnogi koji su iz nje izašli, nikada se nisu vratili. Ubijeno je više od 260 osoba, najviše na Ovčari među kojima je bilo i 18 radnika bolnice.

Izvor: Al Jazeera