Kako je slomljena odbrana Vukovara

Bitka za grad Vukovar 1991. godine trajala je 87 dana. Četiri hiljade hrvatskih vojnika i policajaca suprotstavilo se višestruko nadmoćnijem neprijatelju, no nakon tri mjeseca, odbrana grada se slomila, a Vukovar je 18. novembra pao u ruke Jugoslovenske narodne armije i srpskih paravojnih jedinica.

Stipo Šeremet među prvima je stao u odbranu grada i na najtežem dijelu ratišta, vukovarskom Sajmištu, ostao je do samog kraja.

“Branio se iz svake kuće i to preko puta ulice ili preko puta vrtova ustvari, s jedne strane smo bili mi, a s druge strane su dolazili vojska i domaći četnici”, kaže Šeremet.

Ponestajalo je oružja, bilo je poginulih i ranjenih, a pomoć nije stizala. Odbrana se slomila 11. novembra bio je to početak pada Vukovara.

Hrvatski vojnici sa Sajmišta povukli su se u središte grada i 17. novembra krenuli u proboj. Stipo je tada izgubio brata.

“Dvije, tri noći smo hodali, pokušavali smo naći put, izalazak iz grada prolazili kraj njihovih nekakvih topničkih položaja u njivama u šumarcima tim i na kraju od iznemoglosti bez hrane bez vode na kraju, blizu sela Petrovci smo bili opkoljeni okruženi i tamo su nas zarobili i nakon Petrovca tri dana smo tamo bili odveli su nas u Mitrovicu”, priča Šeremet.

Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, četiri hiljade hrvatskih vojnika i policajaca branilo je grad punih 87 dana, dok je Vukovar bio pod opsadom više od 30 hiljada vojnika Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih jedinica.

Predaja je bila jedini izlaz

Žestoke borbe vođene su i na Trpinjskoj cesti, gdje su pod vodstvom zapovjednika odbrane Blage Zadre uništeni deseci tenkova JNA. No, do 17. novembra probijene su sve crte odbrane pa je predaja bila jedini izlaz.

“Sedamnaestog navečer smo u štabu dobili preko Motorole poziv da dođemo i pregovaramo o predaji Mitnice. Mi smo taj njihov poziv i prihvatili tako da smo tu večer dogovorili da sutra ujutro idemo na pregovore na Salaš Goldšmit i da pregovaramo o predaji Mitnice”, kaže veteran Zdravko Komšić.

S još dvojicom suboraca Komšić je vodio pregovore s pukovnikom JNA Nebojšom Pavkovićem, koji je kasnije osuđen u Hagu za ratne zločine na Kosovu.

“Mi smo postavljali nekakve uvjete, iako mi uvjete nismo mogli postavljati. Ali, ipak smo imali još uvijek morala i kuražnosti da izigravamo da smo nekakva sila i ništa, dogovoreno je da svi civili idu i da budu transportirani na slobodni dio Republike Hrvatske, a mi koji se predamo s oružjem da ćemo biti zarobljeni u skladu sa svim ženevskim konvencijama. A to treba naglasiti – da su obećali da će biti u skladu sa svim ženevskim konvencijama, a nije bilo i da ćemo u najkraćem roku biti razmijenjeni”, nastavlja Komšić.  

Razmijenjeni su tek nakon devet mjeseci provedenih u logorima u Srbiji. Osamnaestog novembra Vukovar pada pod kontrolu JNA i srpskih paravojnih jedinica. Svijet obilaze slike izmučenih civila, koji u koloni pješke izlaze iz potpuno uništenog grada, kakve u Evropi nisu viđene od Drugog svjetskog rata.

“Sedam godina kasnije prognanim stanovnicima Vukovara omogućen je povratak u grad, koji je prije rata imao 44 tisuće stanovnika, a danas u njemu živi nesto više od 27 tisuća“, javlja reporterka Al Jazeere Matea Damjanović.

Izvor: Al Jazeera