BiH 20 godina nakon Daytona: Promjene spore, ali evidentne
Tokom protekle dvije decenije Bosna i Hercegovina prolazila je kroz različite faze – dobila je jedinstvenu valutu, jednu vojsku, unificirane registracione oznake i lične dokumente. Ipak, prema ocjeni njenih građana, akt koji je zaustavio četverogodišnji rat nije donio mir kakvom su se nadali.
Vožnja od Sarajeva do Goražda, duga stotinjak kilometara, sasvim je uobičajena za Amera Klepu, vozača Sarajevo taxija. Vjerovatno najljepši prizor na cijeloj ruti je sarajevska Vijećnica. Nakon 20 godina je obnovljena. Simbol je rata, i mira – sve u jednom.
“Najvažnije je da se vratio normalan život. Vidite, putujemo, što prije 20 godina nije bilo moguće, jer su putevi bili razrušeni, dosta je toga bilo minirano. Znači, popravljena je infrastruktura i ostalo što spada u tu granu”, kaže Klepo.
Preko entitetske linije
Stotinjak metara dalje počinje drugi grad, čiji je naziv “Srpsko Sarajevo” i prije nekoliko godina, odlukom Ustavnog suda, naziv mu je promijenjen u Istočno Sarajevo. Pripada jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini – Republici Srpskoj. Klepo skida taksi oznaku sa automobila.
“Mi smo upravo ušli u teritoriju RS-a, i zbog toga što mi ne smijemo vršiti prevoz putnika u RS, niti kolege iz RS-a smiju vršiti prevoz u Federaciji [Bosne i Hercegovine]. Prije rata to nije bilo, najnormalnije se prolazilo i vozilo.”
Nekad i po deset puta pređe u drugi entitet, i svaki put isto. Ali, to je tek jedna nelogičnost, a sličnih je mnogo.
Ono što je prvih poratnih godina nazvano izbjegličkim kampom danas je poznato kao alternativni smještaj. U suštini je isto. Ljudi koji su u ratu i odmah nakon rata živjeli tu – i danas žive.
“Istjeraše nas iz Kopača i ovdje sam došla… Ovdje zima, sve se loži”, kaže Hajra Kanlić, koja živi u alternativnom smještaju.
Dio prijeratnog Goražda nakon rata pripao je entitetu RS, pa se ova starica nikad nije ni vratila u svoje mjesto.
“Sjećam se sviju – i Alije [Izetbegovića], i [Franje] Tuđmana, i [Slobodana] Miloševića… Sviju se sjećam… Neće, meni se čini, biti dobro. A ne znam opet. Naši hoće, naša vlada. Al’ hoće li Dodikovi? Dogovoreno je, ali opet nešto nije sad uredu. Ja sinoć slušam vijesti. Neće bogami oni. Nešto im smeta, pa hoće li se pomirit’, ja ne znam.
– Šta im smeta?
“Ne znam ja. Smeta da budu zajedno”, kazuje Kanlić.
Iz RS-a u Federaciju na posao
No politika je jedno, a život priča neke druge priče. Vesnina je da u Foči, u RS-u, nije mogla pronaći posao, pa svako jutro sa pedesetak drugih Fočaka, u Federaciju – u Goražde, dolazi na posao.
“Vjerujte, meni je bolje ovdje nego u Foči. Jer, u Foči nema zaposlenja, nema ništa, nema fabrika. Mi živimo od Preventa, takoreći”, kaže Vesna Milanović.
“I dobro i zlo došlo je sa Daytonom. Podjednako i u Federaciju, i u RS-u”, izvještava reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović.
No, mnogo toga se ipak promijenilo tokom proteklih 20 godina. I sigurno da će se još mijenjati.
Izvor: Al Jazeera