Nezaposlene radnice kroje svoju sudbinu

Zagrebački tekstilni gigant “Kamensko” nekada je zapošljavao više od 1000. radnica. Kada se proizvodnja 2000. godine ugasila, kompanija je otišla u stečaj, a radnice završile na ulici. Bez ikakve finansijske pomoći, plate nisu dobile do danas. Ali, se nisu predale. Njih 10-ak osnovalo je Udruženje u kojem rade ono što najbolje znaju – šiju i kroje.

Iako u udruzi koju su osnovale volontiraju, njihove ruke marljivo rade. A, sav zarađeni novac ulažu u materijal za rad.

Ostao dug

„Navikla sam raditi i ne mogu zamisliti da sam doma. Ovdje se osjećam korisno i to je to”, kazuje Štefica Relić, udruga „Otvoreno Kamensko”

Njihova tužna priča krenula je 2010. godine. Nakon sumnjive promjene vlasnika tvrtka Kamensko završila je u stečaju, a radnice na ulici bez nekoliko mjesečnih plaća. Ni tri godine nakon zarađeni novac nisu dobile.

„Dužni su nam 5 plaća, pola otpremnine, tri i pol godine doprinosa i poreza. Ja se nadam da će se to malo brže rješavati, jer je to novac koji tim ženama služi za preživljavanje”, navodi Đurđa Grozaj, udruga „Otvoreno kamensko”.

Tek rijetko koja od njih pronašla je novi posao. Većina u pedesetima, poslodavcima kao radna snaga su nezanimljive. Zato bi voljele proširiti svoju radnju i zaposliti bar 20-ak žena. No teško bez pomoći države.

“Mi bi za golu plaću mogle izdvojiti, ali ne i za sve. A dobro se zna da kada nekoga zaposliš daš pola državi. Mi to još nismo spremne jer smo od nule krenule”, ističe Đurđa Grozaj.

„Prije četiri godine, ove gospođe užurbano su krojile i šivale odjela, sakoe i košulje, žurile su na kolektivni godišnji odmor. Sada odmora nema, no one i dalje užurbano rade”, javlja iz Zagreba Al Jazeerina Ana Mlinarić.

Šalovi koje su sašile razveselit će klijente jedne zagrebačke tvrtke. Ideja je bila odmaknuti se od uobičajenih korporacijskih poklona.

S metrom oko vrata

„Palo nam je na pamet da zaposlimo nezaposlene. Naravno, ne možemo zaposliti sve nezaposlene, ali evo bar na mjesec dana, jedan mali dio ljudi”, kaže Tanja Jurić Klaić, tvrtka IN2.

„Puno nam to znači. Stvarno puno i voljele bismo da se još uključe i da radimo… sad imamo narudžbu od 70 pregača za konobare i velim, malo pomalo da krenemo…”, veli Štefica Relić, udruga „Otvoreno kamensko”

Nadaju se, posla, će biti još. A, s metrom oko vrata i škarama u ruci samo im je količina materijala granica.

Izvor: Al Jazeera