Težak život u Dvoru
Ujedinjeni narodi (UN) su u Hrvatskoj prisutni najviše putem vlastitih organizacija koje pomažu djeci i izbjeglicama.
Ekipa Al Jazeere posjetila je općinu Dvor, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, područje od posebne državne brige.
Posljednjih šest godina UN tamo pokušava olakšati težak život stanovništvu.
“Diplomatske tablice UN-a ovim krajem prolaze najmanje dva puta mjesečno”, izvještava reporterka Al Jazeere Ivana Brkić.
I tako posljednjih šest godina.
S općinom Dvor, priča Davor Bončina iz Programa UN-a za razvoj, radio je nekoliko projekata.
Ženska kuća
“Ne samo da nagledamo njihovu provedbu, nego i s općinom dogovoramo nove projekte.”
Jedan od završenih je Ženska kuća.
Ispred nje igra se Branko, desetogodišnji dječak iz Dvora.
Igra mu je dobro poznata i za računalom; Branko ga je savladao upravo u Ženskoj kući.
“Malo sam vani, malo unutra, na kompjuteru. Kad završi Klub žena, onda se idem vani igrati”, kaže ekipi Al Jazeere.
Na ulicama Dvora Branko nema puno vršnjaka.
Većinom su to stariji ljudi.
Mjesto ima samo osnovnu školu.
“Dvor je imao srednju školu, a danas samo ruševinu. Srednjoškolci, uglavnom, nastavu pohađaju u susjednoj Bosni i Hercegovini”, izvještava Brkić.
Baka u naselju
Prije rata ova je općina s većinskim srpskim stanovništvom brojala oko 15.000 ljudi.
Danas ih je tri puta manje, a mnoge obnovljene kuće zjape prazne.
U njima života nema, jer nema ni posla.
Načelnik Općine Dvor Nikola Arbutina otkriva da je zaposleno svega 350 ljudi, od toga polovica ni nije iz Dvora.
“Ovaj narod ima osjećaj da je zaboravljen. Mi moramo imati još veću pomoć države, kao i otoci. Jer, ovdje ima naselja s jednim čovjekom, u jednom naselju živi samo jedna baka.”
Težak život i posljedice rata, zbog kojih su ovaj kraj napustili mnogi, u Dvoru se i dalje vide.
No, ima i onih koji ih ne žele gledati.
Život od socijalne pomoći
Milka Lovrić Bejić prodaje svoje voće i povrće.
Ne ljute je geleri, kaže, već samo susjedi.
“Oni svi sjede, mi radimo, onda su ljubomorni. Kažu – mi nemamo, dajte nam. Ali, nije pošteno da se daje onima koji ništa ne rade.”
A mnogi žive od socijalne pomoći.
Drugi posao doista ne mogu naći.
Uskoro više neće biti ni pomoći UN-a.
Ono što ne napušta ovaj kraj – barem za sada – je pesimizam.
Iznimka su tek malobrojni.
Izvor: Al Jazeera