Kako i zašto je Iran pokrenuo historijski napad na Izrael?

Iran je upotrebom stotina dronova i projektila da direktno cilja Izrael u noći sa subote na nedjelju u znak odmazde za izraelski napad na iranski konzulat u Damasku postavio velike političke i vojne presedane.

To je bio najveći napad dronom koji je ikad izvela jedna država, i bio je to prvi put da je Iran direktno napao Izrael nakon što su gotovo pola stoljeća proveli kao zakleti neprijatelji.

Pogledajmo koje je političke, vojne i ekonomske faktore Teheran možda uzeo u obzir dok je odlučivao o napadu koji je pojačao strahove od većeg regionalnog rata i koji bi također mogao utjecati na smjer izraelskog rata u Gazi.

Politički faktori

Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) nazvao je ovu operaciju „Istinsko obećanje“ kako bi pokazao da čelnici u Teheranu, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Alija Khameneija, namjeravaju ispuniti svoja obećanja o „kažnjavanju“ napada od strane Izraela i drugih.

Ovaj napad je bio odgovor na izraelski napad 1. aprila na iranski konzulat u Damasku u kojem je ubijeno sedam članova IRGC-a, kao i dvojica generala zaduženih za operacije u Siriji i Libanu, zajedno sa još šest osoba.

Glavni cilj bio je osnažiti iranske faktore odvraćanja, koji su, prema riječima kritičara, kompromitovani nakon sve izraženijih konfrontacijskih politika i vojnih napada Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika širom regije, a posebno nakon ubistva generala Qassema Solaimanija u Iraku u januaru 2020.

Iranski zvaničnici također su izgleda iskazali određeni stepen „strateške strpljivosti“ nakon atentata na drugog vrhovnog komandanta IRGC-a u Siriji, Razija Musavija, u izraelskom zračnom napadu usred posljedica rata u Gazi.

Nedjelovanje, napadi manjeg intenziteta ili zadovoljavanje vojnom akcijom kroz „osovinu otpora“ povezanih grupa širom regije bi, u ovom slučaju, bili smatrani reakcijom čija je cijena previsoka, kako lokalno, tako i u inozemstvu.

To je istina iako Teheran priznaje da bi Izrael i borbena vlada premijera Benjamina Netanyahua mogli izvući korist iz eskalacije tenzija širom regije i prisiljavanja američke vojske da poduzme više akcija protiv Irana.

S druge strane, iranski napadi bez presedana možda jesu privremeno skrenuli pažnju svijeta sa smrti desetaka hiljada žena i djece u Pojasu Gaze, ali bi mogli prerasti u postignuća tzv. meke moći za Iran u muslimanskom svijetu dugoročno, kada se uporedi s drugim regionalnim silama.

Saudijska Arabija nije isključila normalizaciju odnosa sa Izraelom uprkos pokolju u Gazi, a Turska je tek počela ograničavati dio izvoza u Izrael ranije ove sedmice nakon što je izraelska vlada odbila dozvoliti joj da preko opkoljene enklave u kojoj bebe umiru od gladi avionima preveze pomoć. Saudijska Arabija i Turska su, međutim, duboko –  i glasno – kritikovale rat Izraela u Gazi.

Iran bi isto tako imao vjerodostojne argumente u Vijeću sigurnosti UN-a s obzirom na to da napadi na diplomatske misije signaliziraju kršenje Bečke konvencije, i s obzirom da Član 51 Povelje UN-a utvrđuje „inherentno pravo“ na samoodbranu, nešto na što se Izrael umnogome oslanjao od početka rata u Gazi.

Lista vojnih prioriteta za Iran

Nema zvanične informacije od Irana o tome koliko je tačno dronova ili balističkih ili krstarećih projektila upotrijebljeno da napadne Izrael, ali izraelska vojska je kazala da ih je ispaljeno više od 300.

Iranski dronovi su u proteklih nekoliko godina na naslovnicama, posebno nakon invazije Rusije na Ukrajinu prije više od dvije godine. Ukrajinski zvaničnici kažu da iranski dronovi Shahed koje koristi ruska vojska i dalje zasipaju njihovu teritoriju.

Shahed -136 „kamikaze“ dronovi koji nose relativno malu bojevu glavu tešku 50-ak kilograma korišteni su u napadu na Izrael, kako je rečeno na iranskoj državnoj televiziji u nedjelju.

Telegram kanali povezani s IRGC-om rekli su da je i Shahed-238, na mlazni pogon umjesto propelera na modelu 136, također korišten u napadu.

Odavno je poznato da Iran posjeduje najveći i najraznovrsniji arsenal projektila na Bliskom istoku, ali ovo je daleko najveći test njegovih sposobnosti.

Na državnoj televiziji je rečeno da su dugodometni balistički projektili Emad i krstareći projektili Paveh korišteni za napad na Izrael.

U februaru, u opsežnim vojnim vježbama koje su uključivale simulaciju napada na vojnu bazu Palmachim u Izraelu, IRGC je koristio projektile Emad i ispalio je balistički projektil Dezful sa ratnog broda.

Osim toga, Iran posjeduje i Fattah, hipersonični balistički projektil koji bi teoretski mogao doći do Izraela za svega sedam minuta, zajedno sa varijantom krstareće rakete iz iste porodice. Nema naznaka da su ovi projektili upotrijebljeni u napadima u noći sa subote na nedjelju.

Kako god, u slojevitim napadima koji su trajali nekoliko sati, Iran je uspio izvesti svoje najveće ikad udare dronovima i projektilima koji su pokrili neke od njihovih najdužih udaljenosti u stvarnoj vojnoj operaciji.

„Ova operacija je postigla nivo uspjeha koji je premašio naša očekivanja“, kazao je vrhovni zapovjednik IRGC-a Hossein Salami, dodajući da su projektili gađali samo vojne mete, uključujući i zračnu bazu Nevatim u pustinji Negev koja je navodno korištena za izraelski napad na iranski konzulat u Siriji.

Kakve su posljedice napada na ekonomiju?

Posljedice historijskih napada na iransku ekonomiju koja je već pod sankcijama, vjerovatno su blaže od težine političkih i vojnih dimenzija koje su iranski čelnici razmatrali kada su planirali ofanzivu u gotovo dvije sedmice od napada na konzulat.

Ali, kako je i očekivano, na lokalnim tržištima reakcije su uslijedile odmah. Porasla je vrijednost stranih valuta usljed bojazni zbog mogućnosti da ovaj sukob preraste u regionalni rat.

Iranski rijal, državna valuta koja gubi vrijednost, pala je na najnižu vrijednost od 670.000 u odnosu na američki dolar u nedjelju, prije nego što se malo stabilizovala.

Poluzvanična informativna agencija Tasnim objavila je u nedjelju da se u Teheranu i na drugim tržištima veoma malo trguje valutama i zlatom jer vlada atmosfera opreza.

Ured tužioca u Teheranu objavio je u nedjelju da je otvorio slučaj protiv neimenovanog novinara i novina Jahan-e Sanat za koje je radio zbog „uznemiravanja psihološke sigurnosti društva i narušavanja ekonomske atmosfere države“.