Imigranti u EU ne mogu računati na iste poslove kao domaći radnici

Iako neke članice Evropske unije nastoje ograničiti prava imigranata, istraživanja tržišta rada pokazuju da se te zemlje još uvijek oslanjaju na radnu snagu stranaca.

Strani radnici u evropskim zemljama najčešće rade teže, opasnije i manje plaćene poslove (EPA)

Članice Evropske unije, u prvom redu one najbogatije, svakodnevno ističu problem nedostatka radne snage, pa su primorane da se oslanjaju na radnike iz zemalja izvan EU.

Uprkos stalnom manjku radne snage, još uvijek u najvećem broju evropskih zemalja postoji razlika u obavljanju poslova između domaćih radnika i imigranata.

Francuska se ponovo našla na rubu političke krize. Nakon penzione reforme iz juna prošle godine, koja je natjerala više od milion ljudi da izađu na ulice, okvirni zakon o imigraciji predsjednika Emmanuela Macrona usvojen je 19. decembra. Uskoro će biti poslan na razmatranje ustavnom vijeću, tijelu zaduženom za provjeru kompatibilnost zakona s ustavom zemlje, u potezu koji bi mogao dovesti do poništenja nekih njegovih mjera.

Izglasan kroz nacionalnu skupštinu uz podršku krajnje desnice i konzervativaca, zakon pooštrava prava stranaca i francuskih državljana migrantskog porijekla u dosad neviđenom broju područja.

„Socijalne naknade sada ovise o petogodišnjem boravku u zemlji, dok migranti bez dokumenata mogu izgubiti besplatan prijevoz i automatske boravišne dozvole ako rade u sektorima s niskim platama. Prema najnovijem zakonu, gradonačelnici i načelnici općina imali bi diskrecijsko pravo odlučiti hoće li ili neće izdati dozvole“, navodi Jérôme Gonnot, predavač ekonomije na Katoličkom univerzitetu Lille-Espol u autorskom tekstu za The Conversation.

Manja zastupljenost imigranata

Prema studiji Istraživačkog centra fokusiranog na svjetsku ekonomiju, radnici imigranti u Francuskoj u velikoj su mjeri među čistačicama i kućnim pomoćnicima, kao i među medicinskim osobljem.

Ali, napominje Gonnot, Francuska nije izuzetak. Godinu prije početka krize izazvane COVID-om, predviđanja su pokazivala da je proporcionalno vjerovatnije da će radnici rođeni u inostranstvu, a posebno imigranti izvan EU-a, raditi u kritičnim sektorima nego radnici rođeni u većini zemalja EU-a.

Istraživanje je počelo usporedbom vjerovatnosti da će domaći i imigrantski radnici biti zaposleni u bitnim sektorima, uzimajući u obzir brojne karakteristike kao što su dob, spol, profesionalno iskustvo, stepen obrazovanja i bračni status, pojašnjava Nikolaj Broberg, ekonomist i analitičar u Upravi za obrazovanje i vještine Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koautor istraživanja.

Rezultati istraživanja pokazuju da su, za ekvivalentan profil, razlike između imigranata i ljudi rođenih u zemlji još uvijek u velikoj mjeri vidljive. U gotovo dvije trećine zemalja EU vjerovatnost rada u bitnim sektorima veća je za imigrante nego za domaće stanovnike. To se posebno odnosi na Italiju, kao i na evropske zemlje koje nisu članice EU (Velika Britanija, Švicarska, Norveška).

Kada se pogledaju niskokvalificirani poslovi u ključnim sektorima, jaz je znatno izraženiji, prema podacima OECD-a. Imigranti su, na primjer, dominantno zastupljeni u sektoru čišćenja u tri četvrtine ispitanih zemalja. U ostalim ključnim sektorima, kao što su transport ili zdravstvo, razlika je manje izražena, ali imigranti su i dalje zastupljeniji u polovini ispitanih zemalja, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, Danskoj, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj.

„Ako pojedinačne karakteristike nisu dovoljne da objasne ovu preveliku zastupljenost, koji su onda razlozi koji dovode imigrante da drže niskokvalificirane poslove u ključnim sektorima? Jedno prihvatljivo objašnjenje leži u strukturnom nepovoljnom položaju imigranata na tržištu rada zbog institucionalnih, jezičnih, pravnih ili diskriminatornih prepreka na koje mogu naići“, smatra Gonnot.

Emigracija u odraslom dobu

Ova studija je analizirala način na koji se pretjerana zastupljenost radnika rođenih u inostranstvu razvija kao funkcija karakteristika specifičnih za useljenike i koje će vjerovatno utjecati na njihovu ekonomsku integraciju.

S jedne strane, dob u kojoj su radnici rođeni u inostranstvu emigrirali u velikoj je korelaciji s njihovom stopom zaposlenosti. Imigranti koji emigriraju u mlađoj dobi u zemlju domaćina najvećim dijelom imaju koristi od komparativne prednosti u učenju jezika zemlje domaćina te kulturnog i obrazovnog porijekla koje bolje odgovara njihovoj integraciji na tržište rada.

S izuzetkom Danske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva, rezultati pokazuju da prevelika zastupljenost imigranata u bitnim sektorima stoga isključivo utječe na imigrante koji su emigrirali u zemlju domaćina nakon napunjene 15. godine.

Mjesto rođenja i mjesto diplomiranja

Obrazovanje i profesionalno iskustvo stečeno u inostranstvu ostaju manje cijenjeni od onih stečenih u zemlji, pokazala je analiza. Zbog toga postoji veća vjerovatnost da će se imigranti obučeni u inostranstvu ostati nezaposleni ili naći na poslovima za koje su prekvalificirani nego imigranti s kvalifikacijama stečenim u domicilnoj zemlji.

Za ekvivalentni profil, nema razlike između radnika rođenih u inostranstvu s kvalifikacijama stečenim u Belgiji, Francuskoj, Španiji, Austriji i Švicarskoj u usporedbi s radnicima rođenim u tim zemljama, za razliku od njihovih kolega sa inostranim kvalifikacijama.

​„U Evropskoj uniji imigranti iz drugih zemalja članica EU-a zauzimaju poslove na tržištu rada koji su prilično slični poslovima domaćeg stanovništva za isti profil, dok se čini da su izgledi za zapošljavanje imigranata izvan EU-a znatno niži. To je posebno zbog rasne i etničke diskriminacije koju trpe“, smatra Gonnot.

Čini se da je mjesto rođenja jednako važno kao i mjesto diplomiranja. Vjerovatnost da će imigrant rođen u zemlji EU-a raditi u ključnom sektoru identična je onoj za rođenog u Belgiji, Španiji, Irskoj i Norveškoj. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Danskoj i Njemačkoj on je veći, ali još uvijek znatno niži od onog kod imigranata izvan EU.

Dodatne analize podržavaju hipotezu da je zastupljenost imigranata u ključnim sektorima posljedica njihovog nepovoljnijeg položaja na tržištu rada.

Vjerovatnije je da će se prevelika zastupljenost uočiti u zemljama u kojima se temeljni sektori razlikuju od ostatka nacionalne ekonomije po većoj potražnji za radnom snagom, značajnom broju zaposlenih s nepunim radnim vremenom, aktivnom traženju posla, visokom stepenu prekomjernih kvalifikacija i niskom profesionalnom statusu, pokazala je analiza.

Izvor: Al Jazeera

Reklama