Rafah – tačka bez povratka već je pređena

Poslušamo li svjetske čelnike, mogli bi nas uvjeriti da je Rafah sigurno mjesto. Ali ovaj grad, smješten na jugu Pojasa Gaze, na pragu je terora otkad je Izrael pokrenuo svoj genocidni napad 7. oktobra. Svakodnevni danak genocida i uništenja razoran je i bez kopnene invazije.

Prije šest mjeseci, izraelski zračni napad ciljao je dom mog rođaka Aymana u Rafahu. Bio je 21. oktobar i cijela porodica je bila kod kuće. Pripremali su se da proslave rođendane njegove djece Shama i Adama; Sham je punio devet, a Adam tri godine.

Ayman je otišao na sprat da provjeri da je li je rezervoar vode pun kada su pale bombe, ubivši dvoje njegove djece, dvoje od sestre njegove supruge, njihovih petero djece i četiri druga rođaka.

Aymanova supruga Dareen, teško je ranjena u ovom napadu. Širila je veš na balkonu kada je raketa pogodila zgradu, bacivši je na drugu stranu ulice. Kada je Ayman došao do nje, još je disala. Molila ga je da spasi njihovu djevojčicu.

Dok se borila za život, Dareen su žurno prevezli do bolnice u očajničkom pokušaju da spase njihovo nerođeno dijete. Ljekari su se hrabro borili, izveli su carski rez da bi na ovaj okrutni svijet donijeli krhku bebu.

Ayman joj je dao ime Mecca, kako se ranije dogovorio s Dareen. Međutim, majčina smrt i nedostatak kisika već su uzeli danak. Mecca se borila tri dana, njeno sićušno tijelo potresale su konvulzije. Trećeg dana, i ona je preminula. Sve što je ostalo od njihove porodice bio je otac slomljenog srca i datum rođenja i odlaska urezan u njegovu dušu.

Mnoge su porodice u Rafahu od oktobra doživjele užasnu sudbinu Aymanove. Izraelsko ubijanje iz zraka nikada nije prestalo, čak ni kada je naredio da se više od milion ljudi sa sjevera evakuiše na jug Pojasa Gaze.

Smrt umjesto sigurnosti

Umjesto sigurnosti, Palestinci koji su pobjegli na jug ponovo su se susreli sa smrću koja se obrušavala na njih iz zraka. Protekli vikend, ubijeni su deseci, većinom djece.

U petak, 19. aprila, Izrael je bombardovao naselje Tal as-Sultan u kojem su utočište potražile porodice Radwan i Joudah. Abdel-Fattah Radwan, njegova supruga Najlaa Aweidah i njihove troje djece Leen, Nadya i Amer su ubijeni. Ubijene su i Abdel-Fattahova sestra Rawan i njena petogodišnja kćerka Alaa. Hamza i Sama Zaqout su bili u posjeti. Došli su se igrati s drugom djecom. I oni su ubijeni.

U subotu, 20. aprila, izraelske bombe ubile su veći dio porodice Abdel Aal: 15 djece i njihove majke Yasmeen, Sujoud i Rashu, kao i njihovu baku Hamdeh. Gubitak je bio strašan – sva djeca iz ove porodice u trenu su nestala. Nedužni životi Sidre, Mohammeda, Layan, Yassera, Muhannad, Osame, Ismaila, Ahmada, Sajide, Shahd, Abdullaha, Yassera, Othmana, Ismaila i Mahmouda u trenu su prekinuti. Sigurno mjesto postalo je groblje u tren oka.

Stravičnost ovog ubistva urezana je na licima onih koji su golim rukama pretraživali ruševine u potrazi za tijelima djece.

Taj isti dan, u centru Rafaha, blizu džamije Al-Awda, izraelske bombe ubile su Shukrija Joudeha i njegovu kćerku Malak. Njegova supruga Sabreen, teško je ranjena i prevezena u bolnicu. Nedugo po dolasku, ona je preminula, pa su ljekari u očajničkom pokušaju probali spasiti njeno nerođeno dijete, izvodeći hitni carski rez. Beba je nekim čudom rođena živa. Živjela je kao siroče na ovom svijetu nekoliko dana, nakon čega je preminula.

Molitva nastala iz očaja

Moj učitelj, dr. Akram Habeeb, vanredni profesor na Islamskom univerzitetu u Gazi, koji sada leži u ruševinama, nakon što se našao na meti izraelskih okupacijskih snaga (IOF) kao i svi univerziteti u Gazi, napisao je molitvu nastalu iz očaja:

Kada ćemo prestati brojati mrtve?

Kada će crkva u Rimu početi zvoniti?

Kada će u vašim srcima biti milosti za naše pogibije?

Kada ćete početi pričati našu pravu priču?

Kada će vijeće sigurnosti provesti svoju volju?

Kada će svijet ugasiti pakao u Gazi?

Kada će nas svijet prestati gledati kao brojeve na ekranima?

Kada će zločinci prestati ubijati snove našoj djeci?

Kada će se pravda okititi svojom krunom da iskaže našu stvar?

Kada će rat u Gazi stati i, ili barem –  zastati?

Pitanja dr. Habeeba odjek su kolektivne boli 2,2 miliona Palestinaca koji prolaze kroz genocid. Njih gotovo 1,5 miliona su u Rafahu i nemaju gdje otići.

Vijest da je vlada Sjedinjenih Američkih Država IOF-u osigurala još 17 milijardi dolara vojne pomoći za nastavak genocida u Gazi samo je produbila očaj Palestinaca.

A ipak, tu je i tračak nade: protesti u kampusima širom SAD-a, Evrope i drugih mjesta. Oni pokazuju da mlađe generacije znaju put pravde.

Potreba za okončanjem genocida, odgovornošću i značajnim promjenama nikada nije bila neodložnija. Nužno je da dobri ljudi iz svih krajeva svijeta nastave vršiti pritisak kako bismo mogli imati slobodnu Palestinu i poslati počinitelje genocida na smetljište historije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.